"�etam sa mojim mu�em kroz jedan mali turisti?ki gradi? u Austriji. Sti�emo do jedne simpati?ne zlatarne. Mu� me uzima za ruku i uvodi unutra. Ostavlja me nasamo sa prodava?icom i odlazi na drugu stranu te radnje. �ena sa druge strane pulta iznosi mi predivan nakit i pokazuje, ali me neprekidno mjerka. 'Htjela bih vas nesto upitati', re?e �ena. Podi�em pogled sa nakita i klimam glavom u znak odobrenja. 'Za�to ste zamotani u odore i marame?' Nasmije�ila sam se i rekla joj: 'Odgovorit ?u vam na pitanje, ako vi meni najprije ne�to odgovorite...' �ena se nasloni radoznalo na pult. 'Imate li vi dijamante u ovoj radnji?', pitam je. 'Imamo', ka�e �ena. 'A gdje vam stoje?', pitam je opet. �ena se okrenu, otvara klju?om jedan regal iza sebe i iznosi predivnu drvenu kutiju oblo�enu svilom, te razotkriva dijamante iz svile. 'E sad vi meni odgovorite, za�to ste zamotali svoje dijamante u svilene maramice?' 'Pa zato �to su dragocijeni', ka�e �ena i gleda me upitno. 'E vidite, ba� zato sam i ja zamotana u odore i marame.' Ostala je tako zami�ljena jo� dugo stajati za pultom. Ne znam da li je shvatila �ta sam joj htjela re?i, ali se iskreno nadam da sam je spotakla na razmi�ljanje."

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites