Subota, DECEMBER 16, 2017
tekstovi_logo

Prava žene u islamu


fantasy_flowerAko pitanje prava žene gledamo s islamskog stanovišta, sigurno je da nije puka slučajnost da Uzvišeni Allah, dž.š., stvori dvoje, muškarca i ženu. Budući da je stvoreno dvoje, to nije isto kao jedno (,,a žensko nije kao muško’’ (3,36 ), postoje razlike između dva spola čija se realnost ne može zanijekati u ime bilo kojeg oblika jednakosti. Sigurno je da te razlike nisu samo biološkog karaktera već i psihološkog.


Pojava fenimizma u zapadnom svijetu donijela je mnogo nesreće ženi. U Evropi, sve do početka 20. stoljeća, žena je bila drastično obespravljena. Ako je u predislamskom dobu žena bila tretirana kao ne-ljudsko biće ili kao životinja, u srednjem vijeku pa i u većem periodu novog vijeka ta gledišta nisu se bitno promijenila. Međutim, danas pred kraj 20. Stoljeća, žena, naročito u zapadnoevropskim zemljama, dobiva tolika prava da ta prava, ne samo da počinju ugrožavati, nego su duboko nagrizla njenu majčinsku (žensku) prirodu. Žena ,,se izborila’’ da bude u potpunosti ravnopravna s muškarcem, misleći da time dobija status koji joj uistinu pripada.

Budući da za nama nije daleko sistem u kojem je prevladavalo marksističko poimanje svijeta, u nastavku teksta vidjećemo kako je rješavano ,,žensko pitanje’’ u komunističkim zemljama. Mnogi komunistički prvaci smatrali su da se emancipacija žene može postići njenim ulaskom, potpuno ravnopravno s muškarcem, u politiku i društvene poslove. Kao rezultat toga mogli ste u Češkoj na drumu vidjeti žene koje voze teške teretne kamione, u nekim komunističkim zemljama žene su se spuštale u rudnike gdje su, rame uz rame, radile s muškarcima, a veoma teške poslove radile su i u fabrikama, zajedno s muškarcima, Žena je postala drugarica kojoj su se istovremeno i divili i ismijavali je. Istovremeno, njena djeca i porodica bili su zapostavljeni ili predati u ruke strane osobe, a djeca su bila lišena majčinske ljubavi i bliskosti. Relacije između nje i njenog muža malo-pomalo zahlađivale su, a nerijetko je igrala i ulogu ljubavnice nekog od nadređenih joj. To je ,,demokratija’’ koja se odnosi na jednakost polova u socijalizmu.

U kapitalizmu položaj žene bio je manje nalik položaju muškarca, žena je imala, unutar porodice, više tradicionalne privilegovanosti. Međutim, žena ponovno dovodi sebe u situaciju da bude zloupotrebljavana od strane muškaraca, to je, svakako, ponovo ovisilo o njenoj vezanosti za kuću i porodicu.

Što se tiče modernog demokratskog svijeta, manje-više svjedoci smo da se žena sama dobrovoljno dala na korištenje muškarcima, pa čak i ženama (lezbijstvo) bilo direktno ili indirektno posredstvom medija, televizije i Interneta.
Ukratko ćemo spomenuti najteže posljedice takvog odnosa na  cjelokupno društvo. Naime, žena je potpalila vatru, učinila da se zlo razmnožava velikom brzinom, dala poticaj muškarcu da bude njen saučesnik na tom putu ostavljajući, tako sve sveto što joj je Uzvišeni Allah, dž.š, dao u amanet. Kada su namnožile te sramotne slasti i uživanja, javila se želja za perverzijama iz kojih se rađaju monstrumi i čudovišta od ljudi. Te perverzije i nastranosti danas su, više nego ikada, prisutne da ih je nemoguće zaustaviti. Zlo ulazi i na velika i na mala vrata. Ono kosi sve, i djecu i odrasle. Seksualno iskorištavanje djece doseglo je zabrinjavajuće razmjere.


Rani predbračni odnosi postali su normalna stvar u svim zapadnoevropskim zemljama. Statistika za period od 1980 do 1991. godine govori da je broj parova koji su odlučili živjeti zajedno nevjenčano u SAD porastao za 80 posto.

"Ko čini zlo biće prema njemu kažnjen, a ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, u Džennet će, u njemu će imati u obilju svega bez računa.’’(40,40)

Stvoritelj koji je stvorio čovjeka najbolje zna šta je za čovjeka dobro a šta loše. Ako je Uzvišeni Allah odredio da se žena više drži kuće i porodice, za to sigurno postoje jaki razlozi i velika mudrost.,,Ja zaista znam što vi ne znate’’, kaže Uzvišeni Allah. Žena u islamu nije ni viša ni niža od muškarca, ona je naprosto drugačija. Da je ista kao i muškarac, zar bi je Allah, dž.š, stvorio? Niti muškarac može bez žene a niti žena bez muškarca; oni su sudbonosno vezani jedno za drugo. Razlika između ova dva pola nije samo biološkog i anatomskog karaktera, razlike se u psihologiji, temperamentu, osjećanjima… Prema tim različitim osobinama date su im i različite dužnosti.


Islam ženu nije lišio posla izvan kuće, niti njenih društvenih aktivnosti. Ona na to ima pravo, u tome je naročito treba podržavati ako pokazuje sposobnosti za neke poslove i zvanja. Međutim, žena najprije mora izvršiti obaveze prema kući i porodici, dakle, mužu i djeci. Tek tada, uz obavezno muževo odobrenje, žena može da se uključi u poslove za koje je sposobna i kvalifikovana, ali, opet, u granicama dopuštenog sa stanovišta šerijata.

Činjenica je da je Uzvišeni Allah, dž.š, kroz kur’anske propise i tradiciju Svoga poslanika sallallahu alejhi ve sellem, posebno zaštitio ženu od zloupotreba i nepravdi koje joj prijete od pokvarenih i nebogobojaznih muškaraca. Odgovornosti žene potpuno su iste odgovornostima muškarca kada je u pitanju vjerovanje, činjenje dobra i zla.

"Nijednom trudbeniku od vas trud njegov neću poništiti – ni muškarcu niti ženi - vi ste jedni od drugih.’’(3,195)


Autor: Aida Premtić / Zekira Pivić



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

ZA SESTRE