Četvrtak, JUNE 21, 2018

Pismo majke sinu


majka_sinZahvala pripada samo Allahu subhanehu ve te'ala, samo Njega hvalimo i od Njega pomoć tražimo. Njemu se utječemo od zla naših duša i loših djela. Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik.

Uzvišeni kaže: ’’O vjernici, bojte se Allaha, istinskom bogobojaznošću i ne umirite osim kao muslimani.’’ [Sura Ali Imran 102]

Sine, ja sam ipak tvoja mati: (Subhanallah.... Nakon dugog izbjegavanja i odugovlačenja, sine, tvoja jadna mati ti šalje ovo pismo. Napisala ga je u više navrata, jer su je suze prekidale. Ali, zaustavila je suze, a srce joj je zadrhtalo, pa je napisala: Sine moj, nakon ovog dugog života vidim da si odrastao čovjek dovoljnog razuma, određenih emocija. Moje pravo kod tebe je da pročitaš ovaj papirić, a ako hoćeš, možeš ga nakon toga pocijepati isto onako, kao što si pocijepao moje srce u djeliće. Prije osamnaest godina, sine moj, najsretniji dan u mom životu bio je kada mi je doktorica rekla da sam trudna. Sine moj, majke dobro znaju značenje ovih riječi.

One su pomiješane sa radošću, veseljem i početkom tegoba, slabosti i psihičkih i fizičkih promjena. Nakon ove radosne vijesti ja sam te nosila devet mjeseci u svom stomaku. Ustajala sam teško, spavala isprekidano, teško sam mogla jesti, a još teže disati. Međutim, sve to nije umanjilo moju ljubav i radost prema tebi. Naprotiv, ljubav prema tebi povećavala se svakim novim danom i sve više i više očekivala sam i željela tvoj dolazak.

Nosila sam te, sine, i prelazila iz slabog u slabije stanje. Bolovi su se povećavali, ali ja bih se radovala tvojim pokretima. Radovala sam se što si postajao sve teži i veći, iako mi je to bio težak teret.

Bila je to dugotrajna patnja nakon koje je došlo jutro iza jedne isto tako mukotrpne noći u kojoj nisam oka sklopila. Te noći mi se tijelo nije smirilo ni na trenutak. Osjećala sam teške i nesnošljive bolove. Obuhvatao me strah i trepet. Stari o kojima jezik ne može govoriti. Bolovi su me savladali do te mjere da više nisam mogla ni plakati. Ispred sebe sam gledala smrt u više navrata. Sve je tako bilo dok ti nisi došao na ovaj svijet Allahovom subhanehu ve te’ala milosti i pomoći samo, pa su se moje suze pomiješale sa veseljem tvoga plača. Svi moji bolovi su nestali, a rane zacijelile, jer sam pored tebe zaboravila na sve muke i bolove. Sagnula sam da te poljubim prije nego te je posula prva kapljica vode.

Sine moj, prolazile su godine tvoga života, a ja sam te nosila u svom srcu. Kupala sam te i prala svojim rukama. Moje krilo bilo je za tebe postelja. Moja prsa bila su izvor tvoje hrane. Noćima sam bila budna kako bi ti spavao, bio si mi bolestan od rođenja, elhamdulillah, jer je to moje iskušenje od Allaha subhanehu ve te’ala. Danju sam se patila da bi ti bio sretan. Moja najveća želja bila je da vidim tvoj osmijeh. A najviše bi me obradovalo kada bi zatražio od mene da učinim nešto što će tebe razveseliti. To je bio vrhunac moje sreće.

Prolazile su noći i dani, a ja sam bila poput poslušne sluškinje, koja je stalno radila. Poput dojilje koja nije prestajala dojiti. Radila sam bez odmora. Molila sam za tvoje dobro i uspjeh i nisam to zaboravljala. Pratila sam tvoj napredak svakog dana sve dok nisi odrastao u mladića. Na tebi su se pojavili znakovi odraslog muškarca. Ja sam samo Allahu dovila da te učini sine iskrenim vjernikom i da ne kreneš šejtanovim stopama ili stopama svoga oca kojeg je šejtan zaveo…

Godinama sam te sine uz samo Allahovu subhanehu ve te’ala Milost i pomoć sama odgajala sa teškom mukom, jer sam i ja sama u ovom teškom dunjalučkom svijetu, ali elhamdulillah…

Došao je dan ili dani kada sam osjetila da te šejtan skreće sine sa jedinog i iskrenog puta, puta Islama i spasa. Moje srce se cijepalo, a suze su mi potekle. Radovala sam se tvom životu. Ali mi je bilo žao što češ se rastaviti od mene, od mene majke vjernice, a krećeš stazama šejtanovih puteva - puteva koji su krivi i prolazni, jer smo sine samo putnici ovdje kratko samo. Prolazili su teški trenuci i nastala iskušenja. Nakon toga nisi više bio moj sin, nego neko drugi, jer te ja nisam takvog poznavala. Nestao je tvoj osmijeh, tvoj glas je utihnuo, lice ti se smrklo. Odbacio si me i zaboravio si na moje pravo. Prolazili su dani, a ja sam pratila kada ćeš se pojaviti ili kada ću čuti tvoj glas. Međutim, dani su jedan za drugim prolazili, a ti se nisi javljao. Postali su ti prijatelji oni koji nisu uzeli Allaha za božanstvo, uzeo si šejtana za prijatelja, a majku i braću iz džamije neprijateljima, jer ti je nas šejtan omrznuo sine moj… Ostavljaš me i odlaziš, jer ne mogu vjernici ili kako reče fanatici zajedno sa griješnicima, ali sine moj ja mogu bez svakog i bez mog prvog djeteta ili tvog brata već 20 godina, bez tvoga babe i mojih roditelja i bez tebe ako treba, ali bez Uzvišenog Allaha samo, ja ne mogu, jer svi se raziđu i ostave me samo me Uzviseni Gospodar nikad nije ostavio, nikad… Sine moj preča je ljubav i zadovoljstvo Allaha Uzvišenog nego majka da te podržava u haramu i griješenju…

Ja znam svi smo Allahovi i svi se Allahu subhanehu ve te’ala vraćamo i On samo upućuje koga hoće na pravi put, a tako i u zabludi ostavlja koga On hoće. Sine moj, sjetim se često sure El-Kehf (pa što ubi nedužno dijete, pa to bi dijete roditelje svoje od vjere okrenulo…), pa tako sine moj Allah je milostiviji više nego majka prema djetetu, kad Allah ima milost prema Kafirima, griješnicima i vjernicima ima još prema tebi, a i sama se ljutim na postupke tvoje sine moj… Idi, kad kažeš da ne možeš sa mnom, jer ti sve branim i da sam stroga i da nemam ljubavi prema tebi, ja imam sine moj u tolikoj granici koliko ti imaš ljubavi prema Gospodaru Svih Svjetova, jer meni je najpreče Njegovo Allahovo zadovljstvo, a ne tvoje sine, jer neću u haramu da te održavam i ne smijem, jer će svako stati pred Allaha subhanehu ve te’ala i odgovarati za sebe i svoju djecu…

Bojim se, jer znam da sam te sama uz pomoć Allaha odgajala od rođenja u Islamu, ali babini savjeti i šejtanski su te skrenuli sa pravog puta subhanallah! Idi, jer Allah zna za svaki list sa grane koji padne, pa će znati i za mene sine moj i neće svog roba zaboraviti, a znaće i za tebe sine moj… Često sam gledala prema vratima, ali ti se nisi pojavljivao. Kada bih čula zvono telefona, ja bih zadrhtala. Nakon toga počela sam umišljati da telefon zvoni. Evo noći čija se tama spustila, dani su postali dugi, ali ja te nisam vidjela niti glasa tvoga čula. A ti si zaboravio na onu koja ti je najbolje u životu služila.

Sine moj, ja ne tražim osim ono najmanje. Podari mi u svom životu barem mjesto koje imaju tvoji najnebitniji prijatelji. Sine moj, učini me svojom mjesečnom stanicom, gdje ću te vidjeti bar na nekoliko minuta. Podari mi sine počast samo kao vjernici, kao majki koja te gledala u ime Allaha …

Sine moj VJERNIK je uvijek na iskušenju i elhamdulillah bolesti su me shrvale, a bolovi me sve češće posječuju. Ne mogu nekad da ustanem osim sa poteškoćama, niti da sjedim osim sa tegobama, ali moje srce još uvijek kuca sa osjećajem ljubavi prvo prema Allahu subhanehu ve te’ala i prema tebi, jer sam te sa mukom nosila, rodila te u ratu njema i danima uz tebe bolesna provodila, sine moj zaboravio si majčinu milost koja nije ni blizu Allahove milosti, a tek kako si zaboravio Allahovu milost i kaznu… Eh, sine moj vrati se Gospodaru i ispravnom putu. Ja znam ovo je moje od niza iskušenja i znam da su imali i oni prije i bolji od nas, pa kažem elhamdulillah na svakom stanju, jer sve dolazi od Allaha, pa sam jača i lakše podnosim ove rane na srcu koje si mi ti i sine zadao. Ali ne zaboravi moj sine, da ćemo se svi Allahu subhanehu ve te’ala vratiti subhnallah!

Kada bih te neki čovjek počastio jednim danom, ti bi ga pohvalio za njegovo dobro djelo i lijep odnos. Tvoja majka ti je učinila dobro koje ti ne vidiš dobrim, niti smatraš da možeš da se zahvališ za njega. Ona te je služila godinama i godinama te pazila. Gdje je nagrada i obaveza prema njoj? Zar te je do te mjere dovela tvrdokornost?

Sine moj, kad god bih saznala da si sretan u životu, to bi povećalo moju radost i sreću. Žudila sam se, jer ti si bio odgajan mojom rukom u Islamu. Ali koji sam ja to grijeh počinila da sam ti postala toliki neprijatelj kojeg ne možeš ni da vidiš ili da podneseš da sjedneš i porazgovaraš kao sa majkom ili kao majkom vjernicom? Da li sam ijednog dana pogriješila u svom odnosu prema tebi?

Podari mi barem mjesto među svojim slugama kojima daješ platu svakog mjeseca. Pokloni mi samo dio svoje milosti. A podari mi malo i nagrade. Učini dobro prema meni, jer Allah voli dobročinitelje. Sine moj, ja se samo nadam da te vidim *KAO VJERNIKA* i ništa više od toga. Dopusti mi da vidim tvoje smrknuto lice i način na koji se ljutiš.

Sine moj, srce mi se raspalo, suze mi teku, a ti si živ i opskrbljen si. Ljudi još uvijek pričaju o tvom lijepom odgoju, milosti i plemenitosti.

Sine moj, zar te nije navelo srce da se smiluješ jadnoj ženi koju je bolest uništila, a tuga srušila, ženi čije suze neprekidno teku, srce se guši u tuzi, ženi kojoj se zdravlje narušilo, ženi bez ikoga svog?

Sine moj, evo vrata Dženneta pored tebe su otvorena, pa kreni prema njima. Otvori ih sa osmijehom prema mom licu, lijepim pozdravom i radosnim susretom. Nadam se da ću te susresti sa milošću Gospodara moga. ''Roditelj je srednja vrata Dženneta. Ako hoćeš, postavit ću ta vrata ili ću ih čuvati.'' [Bilježi ga imam Ahmed]

Sine moj, ja tebe poznajem iz djetinjstva, poznajem te kad si stasao u mladića. Ti si uvijek tragao za nagradom i sevapima. Ali si danas zaboravio na hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: ''Najdraže djelo Allahu je namaz u njegovo vrijeme, zatim poslušnost roditeljima, zatim džihad na Allahovom putu.'' [Muteffekun alejhi] Evo ti nagrade za koju ne trebaš nekome odsijecati glavu ili udarati ljude po vratovima. Gdje si ti kada su u pitanju najvrednija djela kod Allaha?

Sine moj, ja te upozoravam da ne budeš od onih koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u ovom hadisu: ''Teško onome, teško onome, teško onome.'' Pa su rekli: ''Kome, Allahov Poslaniče? On reče: ''Onome čiji roditelji kod njega dožive starost, jedan od njih ili oboje, pa ne uđe u Džennet.'' [Bilježi ga Muslim]

Sine moj, ja se neću nikome žaliti, niti ću govoriti o svojoj tuzi, jer ako se podigne iznad nebesa, i ako otvori vrata nebeska, tebe će pogoditi nedaća nepokornosti roditelju. A na onom svijetu znaš da će te pogoditi velika nedaća. Ne, ja to neću učiniti. Sine moj, ti si još uvijek dio moga tijela, miris moga srca i radost moga dunjaluka.

Probudi se, sine! Dočekaćes sijede dlake na tvojoj glavi. Godine će proći a ti ćeš postati otac i ostarit ćeš. Ali, nagrada je shodno djelu. Ti ćeš pisati svom sinu pismo sa suzama isto ovako kao što sam ja tebi ovo napisala. A kod Allaha će se spojiti parničari.

Sine moj, boj se Allaha kada je riječ o tvojoj majci. Budi sa njom, jer je Džennet kod njenih nogu. Obriši joj suze, ukloni joj tugu, ali ako hoćeš, onda nakon toga pocijepaj ovo pismo.

Sine moj, ko učini dobro djelo – čini ga sebi, a ko učini loše – učinit će ga protiv sebe.

Gospodaru moj, ako sam se ogriješila od moje roditelje ikad, a Ti znaš i tajno i javno, ja se kajem oprosti mi i olakšaj, a molim Te da budem od onih sa kojima ćeš biti samo Ti zadovoljan. Amin

Gospodaru naš, uputi nas na pravi put i učvrsti naše korake... Uputi nas i našu djecu i naše roditelje... Olakšaj nam i pomozi nas, povećaj nam znanje i oprosti nam svojom Milosti i pomoći... Olakšaj naša iskušenja i ne stavljaj nas na kušnju koju nećemo moći podnijeti... Sačuvaj nas svakog šerra i zla... Oprosti nam i sa Svojom Milosti nas uvedi u Džennet Firdevs. AMIN


Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POSJETITE MINBER.BA