Utorak, JULY 17, 2018
kuran

Kur'anski tretman stresa


kuran_kerimAko je ljudski um pametna i interaktivna laboratorija koja sama sebe izu?ava, da li jezik - kao produni alat glavnih elemenata pomenutog laboratorija, tj. misli - posjeduje mogu?nost detaljnog oblikovanja eljene realnosti kroz konkretne sisteme neurolingvisti?kog autoprogramiranja? Drugim rije?ima, da li je stres kao poast modernog doba duboko u polju nae kontrole?

 
Posmatraju?i definiciju stresa koja kae da je stres unutranje (subjektivno) stanje koje predstavlja reakciju na stresor, tj. stresan doga?aj - zaklju?ujemo da stres moemo kontrolisati jedino daju?i stresorima mudrija zna?enja.
Ako je stres rezultat nae subjektivne reakcije na razli?ite ivotne doga?aje, jasno je da kontrolom te iste reakcije mi kontroliemo i unutranja stanja naeg bi?a, neovisno o mnotvu nepredvidivih ivotnih doga?aja koje ionako ne moemo kontrolisati.
 
Na kraju, davanje mudrijih zna?enja ivotnim datostima je jedina kontrola koju imamo i na fokus treba da je na kriti?kom propitivanju konvencionalnih zna?enja koje je staro-novo drutvo dalo, npr., pojmovima kao to su: briga, tuga, razo?arenje, ljutnja, neprijateljstvo, brz tempo ivota, itd.
 
Kur'an jasno isti?e prethodnu ?injenicu i podcrtava svu relativnost zna?enja koja ljudi pripisuju pojmovima koje mrze ili vole:
"...I mogu?e je da neto mrzite, a to je dobro za vas; i mogu?e je da volite neto, a to je zlo za vas. A Allah zna, a vi ne znate." (El-Bekare, 216)
Prethodni citat iz najve?e sure (poglavlja) u Kur'anu poziva na intelektualiziranje ljudske svakodnevnice kroz redefinisanje osnovnih ivotnih pojmova kao to su zlo i dobro.
Sposobnost ljudskog intelekta da daje eljena zna?enja pojavama i pojmovima proisti?e iz Ademovog, a.s., iskustva za koje se pobrinuo Allah, d.., i obavijestio nas o posebnoj vjetini kojoj je podu?io naeg praoca: 
"I pou?i On Adema nazivima svih stvari..." (El-Bekare, 31).
Komentator Kur'ana Abdurrahman Es-Sa'dijj isti?e da je Adem, a.s., bio podu?en i nazivima svih stvari kao to su npr. kamen?i?-kamen-kamen?ina, tj. bio je podu?en i komparativnom na?inu razmiljanja. Tako?er, bio je podu?en nazivima svih apstraktnih pojmova kao to su npr. sre?a, ljubav, ljepota, zlo itd., kao i njihovim ispravnim definicijama.
 
Zamislite ?ovjeka ?iji je um bremenit nepreglednim fondom preciznih definicija klju?nih ivotnih pojmova i srce sa najraznovrsnijim uredno uskladitenim emocijama koje prate pomenuti intelektualni sadraj tvore?i nesagledivu misaono-emotivnu erudiciju! Ta fantasti?na ?ovjekova sposobnost da na bazi poznatih pojava i pojmova daje nazive novim ili redefinie postoje?e - glavna je osobenost ljudskog intelekta (nepoznata melekima, npr.) zbog koje je Gospodar svjetova dao priliku ljudima da nastane planetu Zemlju i dokau sposobnost kvalitetnog uobli?avanja svijeta svojim misaonim procesima.
Redefinisanje stresora
Stresor ili izvor stresa moe biti ama ba sve, ukoliko ne prilazimo ivotu promiljeno. Prelijep jesenji dan pun razli?itih nijansi boja i umirene prirode pred bujanje moe biti izvor stresa ukoliko ga ?ovjek vidi kao "obla?an i tmuran dan u kojem nam se samo spava". Prolom oblaka uz jak vjetar osoba moe da definie kao "nevrijeme", "nepogodu" ili "katastrofu". Neko drugi ?e posmatrati takav dan kao mogu?nost uivanja u jednoj predstavi u kojoj nastupaju dva karizmati?na glumca/predstavnika: impresivna nesebi?na kia koja ne pita za darovane kapi i armantan i nepredvidiv vjetar koji ne napla?uje utroenu energiju kojom napoji sve u prirodi.
tavie! Ljudi mogu vidjeti i salat/namaz (molitvu) kao izvor stresa ukoliko to vide kao svakodnevni teret na le?ima, pa kau na kraju dana: "rijeio/la sam se jacije, sad sam rahat!" Neko drugi ?e vidjeti 5 svakodnevnih namaza kao 5 neprocjenjivih kreativnih pauzi u kojima okrepljuje tijelo/duu i crpi ogromnu psiho-fizi?ku snagu.
 
Jedan od najve?ih izvora stresa na koje se ljudi ale danas su loi me?uljudski odnosi. Tako se, npr., ljudi na radnom mjestu vie ale na atmosferu na poslu koju kreiraju kolege nego to se ale na samu teinu posla. Mnogi vrlo poteni i naivni ljudi se uznervoze na samu pomisao da moraju dijeliti isti prostor s osobom/osobama koja im je pokazala odre?eni vid nezasluenog neprijateljstva (npr. ogovaranje, zluradost, prikrivanje informacija, udarac u le?a, itd.) te vrlo brzo primijete jasne fizioloke promjene na svom organizmu (znojenje dlanova, ja?e kucanje srca, stezanje grla, hladan znoj, i tome sl.).
 
Me?utim, situacija se radikalno mijenja ukoliko sebi objasne da je svaki kontakt i susret s osobama koje vole da pletu mree sitnih pakosti ustvari prilika za posmatranje izbliza procesa moralne devijacije i izobli?enja.
Pristupaju?i tom profilu ljudi kao radoznali studenti, njih vidimo kao objekat studiranja i u?enja koji nam moe donijeti zna?ajne informacije. Uzvra?aju?i na sitnu pakost istom mjerom, uzimamo ulogu pukih ogledala koja samo reflektuju natrag nedjelo koje preziremo - ali i psihi?ko stanje naih mrzitelja - i na taj na?in demonstriramo konformizam i nekreativnost.
 
Ljudi koji se kre?u u kriminalnim miljeima imaju najvie razloga da se ale na stres prouzrokovan loim me?uljudskim odnosima. Ipak, iako su to ljudi koji imaju najvie razloga da spavaju samo na jedno oko i da se vje?ito okre?u preko ramena, ne ale se na stres iz vie razloga. Prvi razlog se ti?e njihovog bogatog ivotnog iskustva koje ih je nau?ilo da prijatelje dre blizu, a neprijatelje jo blie. Sposobnost prilaska blizu neprijatelju je presudna za uvid u na?in razmiljanja neprijatelja i adekvatnu samoodbranu.
Drugi razlog je vezan za vrlo iznijansiran uvid u ljudske slabosti i neupadanje u zamku idealiziranja ili sataniziranja ljudi, poto su direktni svjedoci najdrasti?nijih ljudskih plemenitosti i pakosti.
 
Emocionalno neinteligentni ljudi, tj. ljudi s oskudnim ivotnim iskustvom i s velikom rezervirano?u prema ivotu, nakon uo?enog neprijateljstva odre?ene osobe, vlastitom grubo?u i netakti?no?u trajno je udaljavaju iz vlastitog svijeta i na taj na?in gube mogu?nost uvida u njene planove.
Izreka - najbolji su oni lideri koji mogu ?uti otkucaje srca svojih neprijatelja - dodatno podcrtava nedostatnost (politi?kog) liderstva ukoliko nije osposobljeno da superiorno opipa neprijateljske ile kucavice.
 
Ovakvim davanjem zna?enja pojmu "neprijatelj", ?ovjek u brojnim ljudskim pakostima, aktivnim ili pasivnim neprijateljstvima, smicalicama, mobinzima i sl., vidi mogu?nost napredovanja kroz emocionalno sazrijevanje i u?enje od cijele plejade duhovnih bogalja koji su poslani u nae ivote da na njima vjebamo vlastite programe humanizacije drutva, argumentaciju i cijelu lepezu verbalnih zahvata.
 
  Loi me?uljudski odnosi su tako?er uslovljeni naivnim pristupom ljudskoj vrsti i ubje?enjem da su nai prijatelji 100% dobri, a nai neprijatelji 100% loi. ?esti su primjeri ljudi koji su dui period pokazivali visok nivo uvaavanja i ljubavi, da bi ih samo jedan doga?aj trajno udaljio.
Fenomen (raz)o?arenja
Pravilo je da ukoliko osoba dozvoli da je pojedinci lahko o?araju, isti pojedinci ?e je jo lake razo?arati jer brzo oduevljenje nekim ili ne?im govori o naivnosti i neinformisanosti.
Najeklatantniji moderni primjer kolektivnog oduevljenja je globalna euforija zbog politi?ke pobjede Barake Obame u SAD-u. Razo?arenje njegovim likom i djelom ?e biti srazmjerno oduevljenju, i tu vreba konkretan crv stresa koji ?e donijeti naglu promjenu raspoloenja i mogu?u globalnu depresiju. Osobe koje Obamu definiu kao lijepo preplanulog, dobronamjernog i ukusno odjevenog konobara sa u?tivim manirima, koji javnosti predstavlja specijalitete ameri?ke politi?ke kuhinje, shvataju?i da je njegov manevarski prostor ograni?en u domenu serviranja politi?kih jela, demonstriraju informisanost putem koje vjeto izbjegavaju ivi pijesak euforije i depresije.
Loi me?uljudski odnosi su tako?er uslovljeni naivnim pristupom ljudskoj vrsti i ubje?enjem da su nai prijatelji 100% dobri, a nai neprijatelji 100% loi. ?esti su primjeri ljudi koji su dui period pokazivali visok nivo uvaavanja i ljubavi, da bi ih samo jedan doga?aj trajno udaljio. Problematika ovog pristupa se ogleda u neostavljenom prostoru u kojem nas nai prijatelji mogu razo?arati, a neprijatelji o?arati. Jer, ako neke ljude definiemo kao 100% dobre i oni nas neo?ekivano razo?araju, dolazimo u situaciju da ih iznova moramo definisati i obi?no idemo u drugu krajnost , tj. oni postaju 100% loi.
 
To objanjava vjersko-politi?ku fragmentaciju unutar muslimanskih drutava generalno, a bonja?kog drutva posebno, koja je rezultat me?usobno uslovljenih zamki idealizacije i sataniziranja.
 
Tako npr. mladi? koji idealizira odre?enu djevojku ne pretpostavljaju?i u samom po?etku njihove veze da ?e ta djevojka vremenom uraditi odre?ene stvari zbog kojih ?e mu trenutno pasti u o?ima, u momentu njene demonstracije najobi?nijih ljudskih slabosti, ona po?inje da prestaje da postoji kao dobro bi?e u njegovim o?ima. Stoga, ne ?udi brzina kojom moderne djevojke u svijesti mnogih mukaraca prelaze put od princeze do vjetice.
Me?utim, ukoliko usvojimo puno realisti?niji pristup tj. iznijansiranije gledanje na ivot, pa nekoga definiemo kao osobu sa npr. 70% dobra u sebi, istovremeno ostavljamo toj osobi 30% prostora za eventualna razo?arenja.
 
Ukoliko vlastitog pasivnog neprijatelja, npr. za koga mislimo da potajno uiva u nekim naim patnjama, definiemo kao 15% dobru osobu, mi mu ostavljamo 85% slobodnog manevarskog prostora da nas (raz)o?ara nekim vlastitim postupkom, te tako darujemo i vlastitoj dui i umu neslu?enu irinu.
Ovakvim gledanjem na ljude mi, ne samo da minimiziramo stresne situacije, nego i pokazujemo odli?nu osnovu za razvoj socijalne inteligencije koja ne moe do?i do izraaja ukoliko ljude pojednostavljeno okivamo u zvijezde ili bacamo u blato. Ako definiemo nekog pojedinca ili ustanovu kao samo 5% dobru,  to je odli?na osnova za odre?enu saradnju na bazi prepoznatog dobra.
 
Osoba moe bra?nog druga definisati samo kao 3% dobrog i opet imati lijep suivot te iscrpiti kvalitetan maksimum iz takve zajednice, kao to neko drugi moe definisati bra?nog druga kao 99% dobru osobu, a provesti vrijeme u nepotrebnim sva?ama i u tome nazadovati.
 
Ljudi do kojih nam je najvie stalo zasluuju i najvie ostavljenog prostora za razli?ite ivotne posrtaje. Tako da stavovima tipa "njemu/njoj 100% vjerujem!" ili "znam da na to prijateljstvo uvijek mogu ra?unati!" - rizikujemo stresne krize dugogodinjeg njegovanog prijateljstva.
Fragmentacija politi?kih partija ili islamskih zajednica na iznutra suprotstavljene lobije, u kojima vjersko-politi?ki autoriteti nevjerovatno brzo iz statusa "dravnika" i "uleme" pre?u u status "izdajica" i "novotara", direktna je posljedica crno-bijele idealizacije ?ovjeka svojstvene zaostavtinama natruhlih ideologija koje su ostale nepro?i?ene iz (muslimanskih) srca.
 
Naravno, ta fragmentacija nema nikakve veze sa vrlo prakti?nim i realisti?nim u?enjima islama, koja nas u?e da smo kao ljudi krhki ("...a stvoren je ?ovjek slabim." En-Nisa, 28), da ni sebi ni drugima ne trebamo previe vjerovati (propisi zabrane osamljivanja), te da je ?ovjek kvarljiv ("...a ?ovjek je brzoplet." El-Isra, 11), neodvojiv od grijeenja i onaj kome treba  pomo?i da izrazi svoju dobrotu (npr. akika kao propis ?ija je drutveno-psiholoka dimenzija sredstvo za eliminaciju ljubomore kod ireg drutva itd.).
Imena i realnost
Postmoderni ?ovjek se, u dananjem, dinami?nom drutvu, ali na mnotvo obaveza, termina, zada?a, nedovrenih poslova, neshvataju?i da izvor njegovog stresa nije mnotvo obaveza u burnoj svakodnevnici, nego negativno zna?enje koje je dao tim obavezama. S druge strane, imamo ljude kojima je najve?i izvor stresa upravo suprotan od spomentog, a to je nedostatak bilo kakvog posla putem kojeg bi osjetili osje?aj vlastite bitnost i doprinosa svom mjestu i vremenu. Naravno, izvor njihovog stresa nije nedostatak posla nego negativno zna?enje koje su dali svom slobodnom vremenu. Najtragi?nije u svemu tome je da je jedina prepreka na putu pozitivnijeg definisanja datosti vlastitog ivota - nedostatak duha i mate. Tako?er, imamo osobe koje su rastresene zbog prevelike brige za vlastitu budu?nosti,a ne zbog same budu?nosti kojoj su mogli dati puno vedrije boje.
 
Cijele generacije mladih ljudi mogu odrasti gledaju?i odre?eni geopoliti?ki prostor ivljenja, npr. Balkan, kao crnu rupu planete, aktivni vulkan sukoba i problema, slijepo crijevo svijeta itd., te tako protratiti dragocjeno vrijeme i energiju na samooplakivanje i aljenje zbog loeg izbora vlastitih roditelja za svoje seksualne aktivnosti. ta sprje?ava ?ovjeka da Balkan, tj. postdejtonsku BiH, posmatra kao odli?an poligon za vjebu?! Od medijskih nastupa, volonterizma, izgradnje i uspostavljanja drutveno-politi?kih mehanizama pa do poligona za fantasti?an psiho-fizi?ki dril kroz egzistencijalnu neizvjesnost, politi?ku nesigurnost, socijalnu nepravdu... tako neophodnu za stasavanje lidera za malo turbulentnija vremena.
Allah, d.., isti?e i ovaj fenomen:
"Oboavate mimo Njega samo imena koja ste nadjenuli vi i preci vai - nije objavio Allah za njih nikakav dokaz. Sud je samo Allahov. Naredio je da oboavate jedino Njega. To je vjera prava, ali, ve?ina ljudi ne zna." (Jusuf, 40)
Vanost ju?eranjih totema, naravno, nije bila u njihovim oblicima, teini ili materijalu od kojeg su klesani ili tesani, nego je njihova jedina "vrijednost" bila u zna?enjima koja su im pridavali ljudi. Uzvieni Svjedok bez okolianja obznanjuje psihologiju skrivenu iza pomenute idolatrije, isti?u?i da su idolopoklonici, ustvari, samo oboavaoci imena, zna?enja i definicija koja su sami dali opipljivim pojavama i predmetima bez obzira da li imaju za to validan dokaz. Zna?i da je njihova skruenost i strahopotovanje pred nekarizmati?nim kipovima runog oblika direktan rezultat iluzije koju su ideoloki sami razradili.
 
Moderni idolopoklonici su mutirali u razne oblike, ali su ostali rtve potpuno iste greke. Bilo da se radi o strahu od ljudi ?ijim funkcijama, titulama ili odorama su pripisali potpuno nezasluen status te postali robovi zna?enja koje su zatekli ili sami dali; ili se radilo o raznim fobijama zbog kojih im klecaju noge, steu se prsa i zbog kojih se osje?aju kao kukavice i nesposobnjakovi?i, ne znaju?i da su to fantomski strahovi koji bi isparili samo da hrabro krenu u pohod i realnije ih definiu.
Zaklju?ak
Izvori islama tretiraju stres kroz koncept "tevhida" tj. jedno?e Stvoritelja, koji jedini zasluuje nau 100% ljubav i povjerenje, dok se stvorenja po tom pitanju razlikuju i ti procenti nikada nisu stati?ni niti okrugli. Ispravno shva?en i primjenjen koncept jedno?e Stvoritelja u svim segmentima drutva eliminie pomenutu rairenu, modernu idolatriju, a samim tim i korupciju i socijalnu nepravdu.On u?i ?ovjeka tako?er da ne postoje "problemi" nego samo izazovi, pitalice, parnice i upitnici koje su savrene prilike za u?enje i razvoj.
 
Islam nudi i prakti?ne izdune ventile za nagomilani stres kroz preporu?ene fizi?ke aktivnosti (npr. plivanje, streljatvo, alpinizam, agrikulturu, itd.), smislena putovanja (mi'rad, npr., imperativ "putujte" je spomenut na osam razli?itih mjesta u Kur'anu) i pla? u zadnjoj tre?ini no?i kao proces uklanjanja toksi?nih tvari koje su se nakupile u organizmu kroz stresan period.
 
Iskrena islamska praksa nas u?i da se prakti?an musliman/ka svakodnevno bori protiv stresa zikrom tj. sistemom neurolingvisti?kog autoprogramiranja vlastite svijesti kroz smisleno ponavljanje sugestivnih poruka s kojima poru?ujemo: Allah je ve?i od svakog straha, Allah je ve?i od svake neizvjesnosti, Allah je ve?i od svakog neprijatelja, Allah je ve?i od svake krize, Allah je ve?i od svakog iskuenja, Allah je ve?i od svake slabosti, Allah je ve?i od izazova svakog vremena, Allah je ve?i od mentora svih naih neprijatelja, zajedno, Allah je ve?i od svakog zadatka na koji moemo pomisliti itd.
 
Ili poru?ujemo sebi i drugima zikrom: elhamdulillahi na novom danu, elhamdulillahi na novom nebeskom reljefu, elhamdulillahi na gladnim ?ulima, elhamdulillahi na svakom funkcionalnom zglobu u naem tijelu, elhamdulillahi na prijateljima od kojih u?imo, elhamdulillahi na neprijateljima koji nas ja?aju, elhamdulillahi na ljudima razli?itih obrazovanja jer je sva?ije obrazovanje zanimljivo, elhamdulillahi na ivotu u vrlo zanimljivim vremenima, itd.
"One koji vjeruju i one ?ija se srca spomenom Allaha smiruju. Zar se spomenom Allaha srca ne smiruju?" (Er-Rad, 28)
Kur'an je knjiga s realnim pri?ama koje su matovitije od svih svjetskih bajki zajedno, pa ta nas spre?ava da datost vlastitog ivota ukrasimo kvalitetnim i zanimljivim zna?enjima punim realne neustraivosti, dje?ijeg elana i zdravog entuzijazma?!
 
Edin Tule


Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

KUR'AN I NAUKA

POSJETITE MINBER.BA