Petak, SEPTEMBER 22, 2017
tekstovi_logo

Lijep završetak


firdeusMladić je vozio auto umjerenom brzinom i ušavši u tunel koji vodi u grad, izašao je iz auta kako bi otklonio kvar na jednom od točkova. Kada je stao iza auta kako bi izvadio drugi (ispravan) točak, drugo auto je velikom brzinom dojurilo i udarilo ga sa leđa. Pao je ranjen, zadobivši teške povrede.

Jedan radnik na putevima rekao je: "Moj prijatelj i ja bili smo prisutni na mjestu događaja i vidjeli smo sve što se dogodilo. Mladića smo odmah odnijeli u auto. Pozvali smo bolnicu i obavijestili ih o nesreći tog mladog čovjeka. Na osnovu njegove spoljašnjosti zaključio sam da je bio pobožan.

Dok smo ga nosili prema autu, čuli smo da nešto govori, međutim, to je bilo nerazumljivo buncanje. Kada smo krenuli autom, čuli smo jasan glas koji je dopirao od njega. On zaista uči Kur'an!!! Jako smo se začudili. Subhanallah, ovo ne može govoriti ovoliko ranjen čovjek. Krv mu je u potpunosti smočila odjeću, a kosti su mu bile polomljene. Izgledalo je kao da časno umire. Nastavio je učiti Kur'an lijepim glasom, a njegovo učenje bilo je potpuno ispravno. Nikad u životu nisam čuo ljepše učenje Kur'ana od ovog. Osjećao sam kako mi se cijelo tijelo naježilo, a među rebrima mi je podrhtavalo.

Srce je lupalo veoma jako. Njegov glas odjednom je zašutio. Okrenuo sam se prema njemu, a njegov prst bio je podignut svjedočeći Allahovu jednoću. Njegova glava, naginjući se, pala je unazad. Dodirnuo sam njegovu ruku... srce... osluškivao sam njegovo disanje... ništa se više nije čulo... Preselio je svome Gospodaru. Dugo sam gledao u njega. Suze su potekle iz mojih očiju, a ja sam ih skrivao od svoga prijatelja.

Ne mogavši skriti svoju bol, okrenuo sam se prema njemu i obavijestio ga da je mladić preselio. Moj prijatelj je zaplakao kao i ja. Uzdahnuo sam bolnim uzdisajem, a suze nisu prestale da teku. Stigli smo u bolnicu. Svima smo ispričali šta se dogodilo tom mladom pobožnjaku. Na mnoge koji su čuli šta se dogodilo priča je ostavila dubok dojam, a mnogima je izmamila i suze. Jedan čovjek, čuvši priču, otišao je i poljubio mrtvog mladića u čelo. Svi prisutni su se raspitivali kada i gdje će se klanjati dženaza ovom mladiću, kako bi mu i oni klanjali.

Jedan od službenika bolnice pozvao je porodicu umrlog. Pričao je sa mladićevim bratom. Brat je tužno govorio o njemu: 'Zaista je moj brat svakog ponedjeljka posjećivao svoju nanu koja je živjela na selu. Pomagao je jetime, udovice i siromahe. U jedno udaljeno selo išao je redovno, noseći im knjige i kasete o vjeri. Svaki put auto bi napunio rižom i šećerom koje je dijelio onima koji su bili potrebni. Ni djecu nije zaboravljao radujući ih poklonima. Svoj dugi put do tog sela koristio je u hajru.

Čitavu dužinu puta koristio je učeći Kur'an napamet i ponavljajući naučeno. Isto tako, slušao je predavanja o vjeri. Zaista se nadam da će ga Allah nagraditi za svaki njegov učinjeni korak.' Sutradan, džamija je bila puna klanjača. Klanjao sam mu dženazu sa ogromnom skupinom muslimana. Poslije klanjanja dženaze odnijeli smo ga na mezarje. Stavili smo ga u kabur. To je bio njegov prvi dan ahireta, a moj prvi dan shvatanja dunjaluka.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POUKE I PORUKE