Nedjelja, JUNE 24, 2018
tekstovi_logo


muhammed

Pie se godina 11. od kada je hidra u?injena. Jedanest godina od kada su stanovnici Medine ugostili Allahova vjerovjesnika, jedanest godina kao je Medina postala blagoslovljena. To je godina koja budi sje?anje kod ashaba, koja trai njihovu suzu, godina koja se ne zaboravlja do Sunjega dana. Od te godine nita nije isto, sve se promjenilo najja?i sjaj koji je dunjaluk vidio je utihno.

Godina koju ?e zemlja Medinska pamtiti, koju ?e drve?e i kamenje pamtiti zbog koje ?e sve ivo u suzu utonuti. A ona je godina kada se ovaj svijet rastao sa najve?im ?ovjekom, najboljim ?ovjekom koji je na njega stao, s Muhammedom, neka je na njega salavat i selam.  Sada ?emo se  vratiti me?u zadnje dane Allahova poslanika, aljehi sselam, i vidjet ?emo kako je njegova ?ista dua napustila njegovo ?isto tijelo. Allahovom voljom poslan je Muhammed, alejhisselam, kao milost svim svjetovima, kao kruna poslanstva, kao pe?at Allahovih obra?anja ljudima preko poslanika.

Njegov ivot se mijenja s njegovom ?etrdesetom godinom kada prima od Allaha objavu.  Njegova misija je trajala dvadeset i tri godine , od kojih je posljednih deset proveo u Medini gdje je i preselio na Allahu drai svijet. Allahov vjerovjesnik je u nekoliko prilika nagovjestio svoju smrt, pa je tako jedan od najupe?atljivih doga?aja bio i onaj  s Mu`azom b. Debelom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ispra?ao Muaza b. Debela, radijallahu anhu, za Jemen. Iao je pored njegove jahalice na kojoj je Muaz jahao, te ga je savjetovao kako ?e postupiti kada  do?e u Jemen i tako su ili dok nisu izali iz Medine a potom mu je rekao: O Muaze! Moda se vie poslije ove godine ne?emo vidjeti! I moda nai?e nekad pored moga mesdida i moga kabura Zaplakao je Muaz radi ovih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, rije?i i znao je njihovo pravo zna?enje. Mu`az se rastavio tog momenta s Poslanikom, alejhisselam, i nikada ga vie nije vidio.

Ali pravi svima jasni dokaz o brzoj Poslanikovoj smrti je bio govor Allahov na oprotajnom hadu kada je na Arefatu objavljeno: Danas sam vam vau vjeru usavrio i Svoju blagodat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Maide, 3.) Poslani?ka misija je gotova, dostavljena je uzviena istina, dolo je do nas ,svjedo?imo Allahov poslani?e, kao to su ashabi svjedo?ili na Arefatu. Nakon oprsnog hada Vjerovjesnik se vra?a u Medinu, gdje ?e nakon kratkog vremena njegova ?ista dua napustiti njegovo tijelo. Bolest  Allahova poslanika je po?ela po?etkom mjeseca rebiul evvela, i postajala je sve teom i teom.

Allahov poslanik nije imao snage da iza?e me?u ashabe da im bude imam u namazima, Medinom se osjetio miris tuge zbog poslanikove bolesti. Niko nije vjerovao da ?e do?i dan kada ?e Milost svim svjetovima napustiti ovaj dunjaluk. Poslanikova ljubav prema Aii, radijallahu anha, se ogleda i u njegovim posljednim danima kada je traio da svoju bolest preboli kod nje u njenoj ku?i. Svakim danom je bolest postajala ja?a i njegova bolest nije bila bolest obi?nog ?ovjeka, to je bolest Vjerovjesnika, koja je dva puta tea nego kod obi?nih ljudi.

Allahova poslanika je u mihrabu zamjenio Ebu Bekr po Poslanikovom nare?enju. Posljedni put kada je Poslanik sjedio na minberu rekao je: Da sam me?u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja, sigurno bih uzeo Ebu Bekra. To je bilo zadnji put da se Poslanik druio s ashabima, a to je bila srijeda, 7. dan rebiul evvela. Koja je tuga tog dana ula u srca ashaba, kada je Poslanik zadnji put sjeo na njegov minber.

?etvrtak je, 8. dan rebiul evvela, bolest je sve tea, a tuga kod ashaba sve ve?a. Tog dana je Poslanik klanjao ashabima kao imam sabah, podne, ikindiju, akam, a kada je Bilal prou?io ezan za jaciju Poslanik nije mogao da iza?e da predvodi ashabe. Posipali bi ga vodom pa bi se digo, pa opet pao, Ja resulallah, Uistinu, ti ?e biti mrtav, i uistinu, oni ?e biti mrtvac( Kur`an).  A svaki puti kada bi doao sebi pitao je: Jesu li klanjali?, i svaki put kada bi doao sebi isto bi pitao, sve dok nije shvatio da ne moe klanjati kao imam. Pa je rekao neka Ebu Bekr klanja ashabima. To su teke rije?i Poslaniku, Aii koja je tu, Ebu Bekru i svima. Kada se to ?ulo me?u ashabima samo ve?a je tuga nastala me?u njima,  gdje je onaj koji je bio njihov vo?a, uzor, onaj s kim su proli sve muke i patnje, onaj koji je sjedio s njima poslije namaza, onaj koji ih je izveo na put istine iz tame, onaj zbog kojeg bi svaki od njih dao svoj ivot, imetak i sve,tuga je postajala obiljejem Medine. Sljede?i dan Poslanik ne izlazi iz ku?e Aiine, ne izlazi da dri hutbu na dan dume.

Sljede?i dan ili u nedjelju Poslanik je osjetiio olakanje i dvojica ashaba su mu pomogli da iza?e na podne namaz, ali ashabi su ve? klanjali, a Ebu Bekr je bio imam. Kada je Poslanik uao u damiju radost se proirila damijom, svjetlost je je sinula iz lica ashaba, bolesti je doao kraj. Poslanik je stao ispred Ebu Bekra i bio njegov imam, a Ebu Bekr je bio imam ashabima, i tako je namaz zavren. Tog momenta nije bilo ljepeg namaza ashabima, jer su se nadali da je bolesti kraj i da se Poslanik opravlja. Medinom se radost proirila, vesela vijest da je bolesti doao kraj. Ali ta radost je kratko trajala ve? na ikindiji Poslanik nije mogao iza?i iz sobe Aie.

Ovo su zadnji dani Poslanika. Bolest je jo ja?a. U nedjelju Poslanik je podjelio sve to je imao od dunjaluka, jer znao je da je kraj blizu i susret s Allahom je uskoro. Zavrava se nedjelja. Po?inje ponedjeljak. Po?inje dan koji ?e usmrtiti Medinu, dan zbog kojeg je sve ivo u Medini zaplakalo, dan kada je kamenje, drve?e u tugu palo. Zadnji dan. Zadnji dan najboljeg ?ovjeka koji je hodio zemljom. Tog dana su ashabi klanjali sabah, a Ebu Bekr je bio njihov imam, a Vjerovjesnik je u svojoj postelji. Ne moe da iza?e da ih predvodi. Koji je tada bio osje?aj kod ashaba, kod Ebu Bekra koji je stao na mjesto Resulullaha, zar se to moe opistai rije?im!? Posalnik je  skupio snage i pogledao ashabe kroz proz Aiine sobe. Ashabi su ugledali Poslanika i mislili su da mu je bolje i da ?e izai da ih predvodi, ali on im je iaretio da nastave s namazom. Pogledao je svoje drugove posljedni put, skupio je posljednju snagu da ih pogleda, jer nije mogao oti?i sa dunjaluka a da ne pogleda one koji su ga pomogli na putu istine, koje je u?inio bra?om, muslimanima.

To je 12. rebiul evvel jedaneste godine po hidri, dan koji niko ne?e zaboraviti, dan koji historija pamti, dan kada je posljedni put vi?eno lice Poslanika. Izalo je sunce, pribliavalo se vrijeme duha namaza. Poslanik je pozvao njegovo porodicu da do?u kod njega, prva je dola Fatima, pa su doli Hasan i Husejn, njegova dva voljena unuka zbog kojih se nije digao sa sedde dok se oni igrali na njegovim le?ima, njegove ene. Kada se pribliavalo vrijeme rastanka due i tijela Poslanika, Aia je uzela njegovu glavu u njeno naru?je. To je Allahov poslanik u smrtim ?asovima.

U tom momentu je u sobu uao Abdurrahman, njen brat, koji je imao misvak kod sebe, Poslanik je pogledao prema misvaku, a Aia mu re?e: Allahov poslani?e kao da eli misvak?, on joj je iaretio glavom da eli. On je uzela misvak i nakvasila ga u njenim ustima i s njim ?istila njegove zube. Posljednje to su njegova ?ista usta okusila to je bio misvak to ga je Aia nakvasila u njenim ustima. Bol je postala ja?a, a Aia bi kvasila njegovo ?asno ?elo, a on bi govorio: Nema drugog boga sem Allaha, zaista smrt ima posebne muke. U vremenu duha namaza Allah je uzeo duu Allahovu poslaniku, Muhammedu, alejhisselam. A ti, o duo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa u?i me?u robove Moje, i u?i u Dennet Moj!(El-fedr,27-30)

Tako je ?ista dua napustila ?isto tijelo. Sve je zavreno. Prenio je poruku, upotpunio je svoju misiju. Vijest se brzo proirila Medinom, potresla je ashabe, nevjerica je uhvatila ashabe da je Poslanik napustio ovaj svijet. Omer je prijetio da ?e osje?i glavu oneome ko kae da je Poslanik umro. Ebu Bekr kada je ?uo vijest o Poslanikovoj smrti brzo se otiao do Aiine sobe i zatekao je kako pla?e, priao je Poslaniku i otrkio ga, poljubio ga u ?elo i rekao: Iskupio bih te svojim ocem i majkom, Allah ti ne?e sastaviti izme?u dvije smrti, umro si smr?u koja ti je propisana. Ebu Bekr izlazi me?u ashabe, i svi o?ekuju ta ?e on re?i, a on je rekao: Ljudi, ko je oboavao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, neka zna da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, preselio, a ko je oboavao Allaha, pa Allah vje?no ivi i nikad ne umire. A zatim je prou?io ajet iz Kur`ana: Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne?e Allahu nimalo nauditi, a Allah ?e zahvalne sigurno nagraditi.( Ali Imran, 144) Ovako je zavrilo najslavnije poglavlje ljudske historije.

Ovako je bio ivot Muhammeda b. Abdullaha, Allahova poslanika i vjerovjesnika, alejhi selam, koji je preselio na bolji svijet 12. Rebiul evvela 11. Godine po hidri u 63. godini ivota. Sjeti se Allahova poslanika i svojom duom budi svjedok svih zbivanja njegovih. Neka je salavat i selam na Muhammeda, sina Abdullaha, Allahova miljenika i vjerovjesnika.

Priredio: Bekir Rov?anin

preuzeto sa www.akos.ba

____________________________________________

U Nastavku pogledajte predavanje o zadnjim trenutcima Allahvog Poslanika salallahu alejhi ve sellem

JavaScript is disabled!
To display this content, you need a JavaScript capable browser.




Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

SIRA