Petak, SEPTEMBER 22, 2017
tekstovi_logo

Selefu-s-salih o samodopadanju


samodopadanje

Aiša, radijallahu anha, rekla je: „Kada bi samodopadanje bilo oličeno u čovjeku, bio bi to zao čovjek.“[1]

Ibnu Mes'ud, radijallahu anh, rekao je: „Propast dolazi sa dvome: gubljenjem nade i umišljenosti sobom.“

Ebu Derda'a, radijallahu anh, rekao je: „Kada bi neki od Allahovih robova došao pred Allaha sa dobrim djelima i bogobojaznošću svih stanovnika nebesa i Zemlje, to mu ne bi vrijedilo ni koliko zrno gorušice ako bude pri sebi imao ove tri osobine: umišljenost sobom, uznemiravanje vjernika i gubljenje nade u Allahovu milost!“[2]

Jahja b. Mu'az, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Dobro se čuvajte samodopadanja, jer ono uništava svoga sahibiju. Ono mu uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.“[3]

Muhammed b. Vasi'a, rahimehullahu te'ala, jednog dana je vidio svoga sina kako se hvališe sobom, pa ga je dozvao i rekao mu: „Znaš li ko si ti? Što se tiče tvoje majke ona je kupljena za dvije stotine dirhema a što se tiče tvoga oca, ne dao Allah sličnoga među muslimanima!“[4]

Imam Šafija, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Ljudi s najvećim ugledom jesu oni koji ne poznaju svoj ugled.“[5]

Jednog dana neki čovjek je ušao kod Omera b. Abdi-l-'Aziza, rahimehullahu te'ala, pa ga je Omer upitao: „Ko je uglednik, predvodnik tvoga naroda?“ „Ja“ – odgovori čovjek, a Omer zašuti neko vrijeme a zatim reče: „Da si, uistinu, njihov uglednik, ne bi to spomenuo!“[6]

Mutarrif b. Abdillah, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Da noć provedem u spavanju pa osvanem kajajući se za to draže mi je nego da je svu provedem u namazu pa osvanem diveći se sebi.“

Bišr b. Mensur, rahimehullahu te'ala, bio je od onih koji kada se ugledaju čovjek se prisjeti Allaha i Drugog svijeta zbog tragova ibadeta na Bišru. Jednog dana je klanjao namaz i odužio s njim. Došao mu je neki čovjek i sjeo iza njega. Čekao ga je da završi s namazom. Bišr je to primjetio i završio s namazom a nakon toga mu rekao: „Nemoj da se diviš onome što si vidio kod mene, jer je i Iblis zajedno s melekima obožavao Allaha dugo vremena da bi se kasnije s njim desilo ono što se i desilo.“

Rečeno je: „Skromnost je blagodat na kojoj se ne zavidi njenom počiniocu, dok je samodopadanje nedaća zbog koje se ne biva milostivo prema njenom sahibiji.“

Ebu Vehb el-Mirvezi, rahimehullahu te'ala, pripovijedao je: „Upitao sam Ibnu-l-Mubareka o oholosti pa mi je rekao: 'To je da omalovažavaš ljude' i upitao sam ga o samodopadanju, pa mi je rekao: 'To je da smatraš da ti nešto posjeduješ što niko drugi ne posjeduje'. Zatim mi je rekao: 'Ne znam da za klanjače ima većeg zla od samodopadanja.“[7]

Hatim, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Ne znam čega se ljudi trebaju više čuvati: umišljenosti ili pretvaranja! Umišljenost se nalazi u tebi dok pretvaranje ulazi kod tebe. Po meni je umišljenost opasnija po tebe od pretvaranja. To je poput da imaš krvoločnog psa unutar svoje kuće i drugoga pred vratima. Koji je opasnije za tebe: onaj koji je uz tebe ili onaj koji ti prilazi? A umišljenost je uz tebe dok ti pretvaranje prilazi.“[8]

Mesruk, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Dosta je čovjeku znanja da strahuje od Allaha i dosta mu je neznanja da se umisli svojim znanjem!“[9]



[1] Vidjeti: El-Firdevs bi me'suri-l-hitab, 5026.

[2] Vidjeti: El-Firdevs bi me'suri-l-hitab, 5102.

[3] Vidjeti: El-Bejheki, Šu'abu-l-iman, 7248.

[4] Vidjeti: El-Gazali, Ihja ulumi-d-din, 3/359.

[5] Vidjeti: El-Bejheki, Šu'abu-l-iman, 8263.

[6] Vidjeti: El-Bejheki, Šu'abu-l-iman, 8262.

[7] Vidjeti: El-Bejheki, Šu'abu-l-iman, 8260.

[8] Vidjeti: Ebu Nu'ajm, Hiljetu-l-evlija, 8/76.

[9] Vidjeti: Es-Sujuti, Ed-Durru-l-mensur, 7/20.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POUKE I PORUKE