Petak, Svibanj 25, 2018
tekstovi_logo

Kazivanje o Šu'ajbu i njegovom narodu


wallpaperPripremio: Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.

Stanovnici Ejke su, tačnije, stanovnici grada Medjena. „Medjen“ je ime plemena a i grada u blizini oblasti Me'ana u Šamu, na putu iz Hidžaza i u blizini mora Lutovog naroda. Živjeli su neposredno nakon Lutovog naroda. Bili su Arapi i potiču od Medjena sina Medjanova sina Ibrahimova, alejhi selam. Stanovnici Medjena su bili nevjernici. U Ejki je bilo jedno drvo. Kaže se da je to drvo bilo gusto, isprepletenih i zamršenih grana, kao žbun, brlog. Oni su ga obožavali. Pored toga, po svojim djelima i međusobnim odnosima ubrajali su se među najgore ljude. Bavili su se drumskim razbojništvom, ugrožavanjem prolaznika. Krivo su mjerili i zakidali na vagi. Uzimali su preko mjere, a plaćali ispod cijene. Zato im je Allah, subhanehu ve te'ala, kao poslanika poslao jednog čovjeka od njih, Šuajba, alejhi selam. Neki su mu povjerovali, ali ih je većina ostala kao nevjernici.

Allah, subhanehu ve te'ala, u Svojoj plemenitoj Knjizi govori nam o šuajbu, alejhi selam, njegovom narodu i njegovim metodama u pozivu svoga naroda. Pa, krenimo i upoznajmo se s ovim narodom kroz Allahovu, subhanehu ve te'ala, Knjigu uzimajući pouku iz ovoga kazivanja jer:

„U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje.“ (Prijevod značenja Jusuf, 111.)

ŠUAJB, alejhi selam, POZIVA SVOJ NAROD U OBOŽAVANJE ALLAHA, SUBHANEHU VE TE'ALA

A Medjenu – njegova brata Šuajba. „O narode moj“, - govorio je on – „Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! (Ovako su svi poslanici pozivali.) Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg.


ŠUAJB ZABRANJUJE SVOME NARODU LOŠA DJELA

Zatim ih je on savjetovao da ispravno mjere na litri i na vagi i da ne varaju ljude zakidajući ih u njihovoj imovini, odnosno da ih ne obmanjuju i ne potkradaju prilikom mjerenja na litri i vagi.

„Zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.

Zatim, nastavljajući govor o Šuajbu – koji je zbog svoje rječitosti nazvan govornikom među poslanicima – Uzvišeni kaže:


I ne postavljajte zasjede na putu, prijeteći (tj. ucjenjujući ljude da ćete ih ubiti ako vam ne predaju svoje blago,)


i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. (odnosno želeći da Allahov put bude kriv.)


I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio, (tj. dok vas je bilo malo bili ste potlačeni, a poslije, kada vas je bilo puno, postali ste moćni, pa se prisjetite Allahove blagodati koju vam je podario u tom pogledu)


a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili.“ (tj. bivši narodi, i kakve su ih kazne snalazile zato što su se usuđivali biti nepokorni i ne vjerovati. )

Dakle, Šuajb, alejhi selam, odvraćao je svoj narod od:

PRVO: ZAKIDANJA NA VAGI

DRUGO: ZAKIDANJA LJUDSKIH PRAVA

TREĆE: ČINJENJA NASILJA

ČETVRTO: POSTAVLJANJA ZASJEDA NA PUTU

PODSTICANJE I ZASTRAŠIVANJE U ŠUAJBOVOM POZIVU

Iz spomenutog ajeta vidimo kako Šuajb, alejhi selam, koristi metodu podsticanja ali i zastrašivanja u svome pozivu, tj. riječi:

I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnož‍io, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili. Tj. dok vas je bilo malo bili ste potlačeni, a poslije, kada vas je bilo puno, postali ste moćni, pa se prisjetite Allahove bla-godati koju vam je podario u tom pogledu.

DRUGI PRIMJER PODSTICANJA I ZASTRAŠIVANJA

Drugi primjer takve metode nalazimo u riječima Allaha, subhanehu ve te'ala:

„O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. (tj. Neprijateljstvo i mržnja prema meni ne odvedu u tvrdoglavost nevjerstva i smutnje, pa da vas stigne kazna koja je stigla Nuhov, Hudov, Salihov i Lutov narod. ) A i Lutov narod nije mnogo prije vas ‍živio. (što znači da su koliko jučer propali pred vama.) I traž‍ite oprost od Gospodara svoga, (od prijašnjih grijeha) i onda Mu se pokajte! (za vaše buduće grijehe.) – Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.“ (za onoga ko se pokaje.)

TREĆI PRIMJER

I, također, tu istu metodu vidimo u riječima Svevišnjeg Allaha:

„Vidim da u obilju ‍živite (tj. vidim obilje u vašem životu, pa se bojim da vam ne bude oduzeto to što imate, zbog kršenja Allahovih zabrana.) i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.“ Tj. na budućem svijetu.

U Šuajbovom, alejhi selam, pozivu svoga naroda nalazimo i drugu metodu a ona je:

BLAGOST U DOSTAVLJANJU POZIVA I OTKLANJANJU NEJASNOĆA

Kad im Šuajb reče: „Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tra‍žim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.“

Također, nailazimo i na:

RASPRAVU ŠUAJBA S NARODOM

Tako, Šuajb, alejhi selam, diskutuje sa svojim narodom i ubjeđuje ih da:

PRVO: ALLAH JE TAJ KOJI ĆE PRESUDITI IZMEĐU VJERNIKA I NEVJERNIKA

„I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, (tj. ako se razilazite o meni) pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, (odnosno dok nas On ne razdvoji), jer On je sudija najbolji!“ (Zato što je najbolji, On će spasiti bogobojazne, a uništiti nevjernike.)

Ubjeđuje ih da:

DRUGO: MALO DOZVOLJENOG BOLJE JE OD MNOGOG ZABRANJENOG

„Bolje vam je ono što Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoćete da budete vjernici; (Ibn-Džerir kaže da je to zarada od poštene trgovine, koja je bolja od zakidanja tuđeg imetka.) a ja nisam vaš čuvar.“ (tj. radite to u ime Allaha, a ne da vas ljudi vide.)

Govori im da:

TREĆE: JA ŽELIM POPRAVAK KOLIKO SAM U STANJU

„O narode moj“, - govorio je on – shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj (tj. potpuno mi je jasno čemu pozivam) i da mi je On dao svega u obilju. (tj. vjerovjesništvo i halal-dozvoljenu opskrbu) Ja ne ž‍elim da činim ono što vama zabranjujem; (Katade kaže da to znači: Nisam vam zabranio ono što sam činim), jedino ‍želim da učinim dobro koliko mogu (tj. sve što vam naređujem i zabranjujem, cilj mi je vaše dobro koliko mi moje mogućnosti dozvoljavaju.), a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam (u svim svojim poslovima) i Njemu se obraćam (tj. vraćam, kako kaže Mudžahid).

Imam Ahmed, rahmetullahi alejh, prenosi od Ebu-Usejda, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: (596) ²Kada čujete hadis od mene, prepoznat će ga vaša srca, a vaši osjećaji i vaša srca će se prema njemu raznježiti... i vidjet ćete da vam je blizak, a ja sam mu još bliži. A ako čujete hadis od mene koji odbijaju vaša srca, tijela i osjećaji, i vidite da vam je daleko ja sam od njega još dalji.² Lanac prenosilaca ovog hadisa je sahih (pouzdan), a njegov pravi smisao Allah najbolje zna, bio bi: ²Koliko god vam ja donio dobra, ja sam mu privrženiji od vas, a koliko god bilo ružnog, ja sam dalji od toga nego vi!²

ČETVRTO: LAŽLJIVAC ĆE BITI OTKRIVEN I NAGRAĐEN ZA SVOJU LAŽ

Nakon što je Allahov poslanik  Šuajb izgubio nadu da će ga njegov narod prihvatiti, rekao je:

O narode moj, činite sve što mož‍ete, (tj. Na svoj način, što je žestoka prijetnja,) a činiću i ja (na svoj način). Vi ćete sigurno saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je la‍žac (tj. Ja ili vi). Pa, čekajte i ja ću s vama čekati!“

PETO: NAROD PRIJETI ŠUAJBU DA ĆE GA PROTJERATI IZ GRADA

Narod Šuajba, alejhi selam, nije se zadovoljio samo odbijanjem istine, već su počeli prijetiti Šuajbu, alejhi selam, i njegovim sljedbenicima. Prijetili su im progonstvom, ubistvom, ismijavali su ih, govorili Šuajbu da je ludak i sl. Allah, subhanehu ve te'ala, govori nam o tim postupcima Šuajbova, alejhi selam, naroda.

Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: „Ili ćete bezuvjetno vjeru našu prihvatiti, ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati.“ – (Ovdje Uzvišeni govori o tome kako su nevjernici prijetili Šuajbu, alejhi selam, i vjernicima uz njega: ili da se vrate u njihovu vjeru, ili će ih oni protjerati. Zatim, Allah Uzvišeni kaže):“Zar i protiv naše volje?“ – reče on (tj. Šuajb je upitao: Zar i ako nam se ne sviđa ono čemu nas pozivate?). „Ako bismo vjeru vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo la‍ž iznijeli (tj. nakon što nas je spasio od širka. Time je on iskazao odvratnost prema slijeđenju njih). Mi ne treba da je prihvaćamo, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, (tj. pomozi nam protiv njih,) Ti si sudija najpravedniji! (Ti si pravedan i nikako ne griješiš, pa nam pomozi protiv i Tvojih i naših dušmana.)

ŠESTO: ISMIJAVANJE NARODA SA ŠUAJBOM

Govorili su, izrugujući se, Allah ih unakazio:

„O Šuajbe“, - govorili su oni – „da li vjera tvoja (tj. tvoje učenje) tra‍ži od tebe da napustimo ono čemu su se naši preci klanjali (tj. kipove i idole) ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja (pa da na tvoje riječi napustimo zakidanje. To je naš imetak, s kojim radimo što hoćemo)? E baš si ’pametan’ i ’razuman’! (To je, kažu Ibn-Abbas i drugi komentatori, ismijavanje, Allah ih unakazio!)

SEDMO: ŠUAJBE DA NIJE TVOJE PORODICE KAMENOVALI BISMO TE

„O Šuajbe“, - rekoše oni – „mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš (tj. Mnoge tvoje riječi), a vidimo da si ti među nama jadan (tj. Sam, ponižen, jer ni tvoja rodbina nije prihvatila tvoju vjeru); da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag (tj. Mi prema tebi nemamo nikakve simpatije) „.

²O narode moj², reče on, ²Zar vam je rod moj draži od Allaha? Zar ćete me ostaviti na miru zbog moje rodbine, a ne iz ljubavi i poštovanja prema Allahu, Gospodaru Uzvišenom?², tj. Koga sasvim odbacujeti, nepokorni i nezahvalni. „Gospodar moj dobro zna ono što vi radite“, tj. On zna sva vaša djela i On će vas nagraditi za njih, dobrim ili zlim.

OSMO: GOVOR NARODA: „O ŠUAJBE, TI SI, UISTINU, OPČINJEN!“

Uzvišeni obavještava o odgovoru Šuajbovog naroda njemu, slično kao što je odgovorio narod Semud poslaniku koji im je poslan. Njihova srca bila su slična, pa su rekli:

Rekoše oni; „Ti si samo opčinjen; i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, la‍žac pravi (tvrdimo da nas svjesno i namjerno lažeš i ti nisi poslan); zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!“

„Gospodar moj dobro zna šta vi radite“ – reče on. , tj. Allah vas dobro zna i zna kakvu kaznu zaslužujete, pa ih je zadesilo ono što su tražili, odgovarajuća kazna.

STRADANJE ŠUAJBOVOG NARODA

A glavešine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekoše: „Ako pođete za Šuajbom, bićete sigurno izgubljeni.“ I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični. Oni koji su smatrali Šuajba lašcem – kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali.

Ovdje Uzvišeni govori o žestini njihovog nevjerovanja i prkosa istini, zbog čega su se zakleli i rekli:

„Ako pođete za Šuajbom, bit ćete sigurno izgubljeni.“ Ali, zato Uzvišeni odmah iza toga kaže:

„I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.“ Sličan je tome slučaj u suri Hud, kada su oni zaprijetili Šuajbu i njegovim sljedbenicima progonom, pa je Uzvišeni rekao:

„I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli.“ (11: 94)

Veza između ovih ajeta je – a Allah opet najbolje zna – to što su oni njega ismijavali:

„Da li namaz tvoj traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali...?“(11:87), pa im je došao strašan krik, koji ih je ušutkao. Zatim Allah Uzvišeni kaže: „Oni koji su smatrali Šuajba lašcem – kao da nikad nisu u njoj ni bili“, tj. nakon što ih je zadesila kazna, izgledalo je kao da nikada nisu ni boravili na tom prostoru iz kojeg su htjeli istjerati poslanika i njegove sljedbenike. Zatim Allah Uzvišeni, nasuprot njihovim riječima, kaže: „...oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali.“

Katade kaže: „Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kaže: 'Allah, subhanehu ve te'ala, im je poslao toplotu i ništa im nije moglo napraviti hlada. Zatim je Uzvišeni Allah poslao oblak i jedan od njih se uputio prema njemu i sklonio se u njegov hlad. Tu je osjetio udobnost i hlad a onda je pozvao svoj narod i oni su se svi sklonili; a onda ih je zahvatila golema Vatra.'“ Ovako prenose 'Ikrime, Se'id b. Džubejr, El-Hasan, Katade i drugi, a Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, kaže: „To je dan kazne iz oblaka, bio je to dan velike kazne.“

GOVOR ŠUAJBA POSLIJE STRADANJA NJEGOVOG NARODA

Nakon što ih je zadesila kazna, Šuajb, alejhi selam, okrenuo se od njih i koreći ih, rekao im:

A on ih je već bio napustio i rekao: „O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas (tj. ja sam izvršio svoju obavezu i neću se žalostiti zbog onoga što vas je zadesilo), pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!“

POUKE I PORUKE IZ KAZIVANJA O ŠUAJBU, ALEJHI SELAM, I NJEGOVOM NARODU

  1. Vjernik u Allaha, subhanehu ve te'ala, mora popravljati stanje ma gdje god da se nalazio, mora upozoravati na zlo i otklanjati ga –koliko je u mogućnosti- u ma kojoj god zajednici ljudi živio, jer vjernik ne može željeti osim dobro. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio drugom ono što želi i sebi.“ Iz ovoga kazivanja vidimo da je i Šuajb, alejhi selam, živio u nevjerničkoj, višebožačkoj sredini, ljudima koji su bili ogrezli u nasilju i nepravdi ali ga to nije uplašilo i odvratilo od poziva ka ostavljanju svih tih grijeha.
  2. Vjernik koji poziva dobru, kao i onaj koji ostavlja zlo i kreće prema dobru, sve to mora činiti radi Allaha, subhanehu ve te'ala, s ubjeđenjem da to Svevišnji Allah traži, da je On time zadovoljan a da grijehe i nevjerstvo ne želi Svojim robovima. Samo s takvim ubjeđenjem postići će se ostavljanje zla. Ukoliko li se pak, zlo ostavi zbog nemogućnosti njegova činjenja u dotičnom vremenu, čim se ukaže prilika, grijeh i zlo će se činiti. Zbog toga ostavljanje zla i činjenje dobra mora da bude samo radi Allaha, subhanehu ve te'ala.
  3. Za popravljanje globalnog stanja, za saradnju na tome, potrebne su dvije strane: učeni koji savjetuju i ukazuju na dobro i drugi koji se odazivaju tome, slušaju i postupaju po savjetu. Bude li nedostajala neka od dvije spomenutih strana, popravak će biti neznatan ili će se samo uspostaviti dokaz protiv nepostojeće skupine.
  4. Zajednica koja ogrezne u nevjerstvu, višeboštvu, nemoralu, porocima, nasilju i nepravdi, neminovno mora loše skončati.


Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

DAWA

POSJETITE MINBER.BA