Put sestre Intisaar u Islam
Slika o islamu kao nasilni?koj vjeri promijenila se u sliku vjere pune ljubavi, mira i zadovoljstva. Po?ela sam se kajati za mnoge stvari u svom ivotu. Kajala sam se zbog svog odijevanja. Neislamski odjevena privla?ila sam panju na svoje tijelo, a ne na sebe kao osobu. Htjela sam da prestanem da jedem svinjsko meso i, elhamdulillah, uspjela sam. Od tog trenutka bila sam sigurna da elim postati muslimanka. Moj tadanji dje?ko vratio se iz Maroka sa odmora. Kad je vidio da se
privikavam i da sve ?e?e nosim mahramu, naljutio se na mene. To mu se uop?e nije svi?alo, mislio je da je to neto za kasnije, kad budemo u braku. Ja se nisam slagala s njim, jer sam mislila da moram to bre da po?nem, jer moda sljede?i dan ne?u biti vie iva. Primijetila sam da mi dje?ko ne pomae u svemu ovome. On mi je zapravo odmagao, udaljavao me od mog puta, od vjere. Probala sam da odrim vezu jo neko vrijeme, ali sam vidjela da mi to samo smeta u donoenju moje odluke. A odluka koju sam htjela da donesem je ozbiljna i znala sam da ?e mi promijeniti cijeli ivot. Tako sam odlu?ila da prekinem svaki kontakt s njim.
Sve je po?elo u 2005. godini. U to vrijeme ?ula sam dosta negativnih izjava o islamu, to me navelo na razmiljanje. Po?ela sam se pitati zato se o islamu govori toliko negativno, a moji prijatelji muslimani su skroz druga?iji i uop?e nisu onakvi kao to se o njima govori u medijima. Sve moje dugogodinje prijateljice muslimanke, koje sam ?esto posje?ivala, ostavljale su sasvim druk?iji dojam i nikada nisu pokazivale nita od svih tih negativnosti. Sve to navelo me da se zapitam: Da li je islam stvarno toliko nasilni?ka vjera ili je neto drugo posrijedi? Ovo pitanje odvelo me u pravcu upoznavanja islama. U to vrijeme imala sam dje?ka Marokanca, muslimana, ali kako on nije prakticirao vjeru, od njega nisam mogla puno toga saznati. Ponosio se time to sam ja samoinicijativno po?ela traiti informacije o islamu, ali to je bilo sve.
Moje tadanje znanje o islamu svodilo se na poznate ?injenice, ali i predrasude. Naime, znala sam da se Bog zove Allah, a i o poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ?ula sam neke stvari. ?ula sam da se ene ne potuju i da djevojke prisiljavaju na nonju hidaba. Tada sam po?ela ?itati knjige u kojima se govorilo o pet islamskih artova i saznala sam da ima vie poslanika koje spominje Kur'an, da ene treba potovatii da one nose hidab kako bi se zatitile. Tako?er, nau?ila sam vie o smrti, Dennetu, Dehennemu i o mnogim drugim stvarima za koje do tada nisam znala ni da postoje. ?itala sam knjige, sluala predavanja i svaki put kad bih to radila, bila bih emotivna, a ponekad bih po?ela i plakati. Ovo sve izazvalo je u meni neki osje?aj koji ne mogu opisati. To nikad dotad nisam osjetila. Osje?ala sam se kao da ?itav ivot tragam za ne?im i da sam to kona?no nala. Izgledalo mi je kao da sam popunila neku prazninu u sebi. Bila sam ubije?ena da je to istina i da je neto to je dio mene. Islam me zvao da ga prihvatim. Sve vie sam htjela da znam i ?itam o ovoj prelijepoj vjeri. To je potrajalo mjesecima i cijelo naredno ljeto bavila sam se time. Svaki dan sam ?itala i u?ila o islamu. Slika o islamu kao nasilni?koj vjeri promijenila se u sliku vjere pune ljubavi, mira i zadovoljstva. Po?ela sam se kajati za mnoge stvari u svom ivotu. Kajala sam se zbog svog odijevanja. Neislamski odjevena privla?ila sam panju na svoje tijelo, a ne na sebe kao osobu. Htjela sam da prestanem da jedem svinjsko meso i, elhamdulillah, uspjela sam. Od tog trenutka bila sam sigurna da elim postati muslimanka. Moj tadanji dje?ko vratio se iz Maroka sa odmora. Kad je vidio da se privikavam i da sve ?e?e nosim mahramu, naljutio se na mene. To mu se uop?e nije svi?alo, mislio je da je to neto za kasnije, kad budemo u braku. Ja se nisam slagala s njim, jer sam mislila da moram to bre da po?nem, jer moda sljede?i dan ne?u biti vie iva. Primijetila sam da mi dje?ko ne pomae u svemu ovome. On mi je zapravo odmagao, udaljavao me od mog puta, od vjere. Probala sam da odrim vezu jo neko vrijeme,
ali sam vidjela da mi to samo smeta u donoenju moje odluke. A odluka koju sam htjela da donesem je ozbiljna i znala sam da ?e mi promijeniti cijeli ivot. Tako sam odlu?ila da prekinem svaki kontakt s njim. Neto prije po?etka nove kolske godine, jedna moja dobra prijateljica vratila se iz Maroka i ispri?ala sam joj o svom traganju za islamom. Ona mi je jo vie pomogla, dala mi je razne knjige iz kojih sam jo vie nau?ila. Sa njom sam nekoliko puta otila u damiju i gledala kako druge muslimanke klanjaju, u?e Kur'an, razgovaraju o svemu i drue se u predivnoj atmosferi. Ramazan se bliio, a ja sam odlu?ila da ?u ispostiti taj mubarek mjesec ramazan kako bih imala iskustvo u tome. Na moje iznena?enje, bilo je mnogo lake nego to sam o?ekivala. U tom mjesecu ramazanu, kada sam istovremeno po?ela postiti, odlu?ila sam da 8. oktobra 2008. izgovorom ehadet i tako postanem muslimanka. Ta no? u kojoj sam htjela da pre?em na islam nije bila tek onako neka no?, nego je bila no? Lejletul-kadr, no? vrednija je od 1000 mjeseci: ''No? kadr je bolja od hiljadu mjeseci (prijevod zna?enja El-Kadr, 3 ajet). Tog dana bila sam vrlo uzbu?ena. Moja drugarica i ja smo zajedno otile u damiju u kojoj sam, pred imamom i dematlijama, izgovorila najljepe rije?i koje sam ikad izgovorila: ''Ehedu en la illahe illallah, ve ehedu ene Muhammeden Resulullah! ''Svjedo?im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. Tekbiri su odzvanjali u damiji, a moje drugarice i ja zajedno smo plakale. Tek mi je tada bilo jasno da sam postala muslimanka. Toliko sam udjela za time i, elhamdulillah, dolo je vrijeme da mi se san ispuni. Mojim roditeljima teko je palo kad su saznali da sam postala muslimanka, jer su o islamu znali samo ono to su vidjeli na vijestima i ?uli od drugih neznalica. Me?utim, kasnije su uvidjeli da islam nije nasilni?ka vjera. Uvjerili su se da osje?am dobro kao muslimanka, da sam sretna i da mi islam odgovara. Danas su to sve prihvatili, tako da im ni moja mahrama nije vie ?udna. Puno se bolje osje?am otkako sam izgovorila svoj ehadet, sigurnija sam u sebe, u svoje stavove i kona?no moj ivot ima smisla. Sad drugim pogledom gledam na stvari koje su mi prije bile sasvim normalne. Na prvom mjestu mi je moja vjera islam, pridajem veliku panju propisnom obla?enju i ?injenju dobro?instva svojoj familiji. Allahu zahvaljujem na svim Njegovim nebrojenim blagodatima. Razmiljam kako ljudi olahko razmiljaju, naprimjer ovdje je normalno re?i ''vidimo se sutra'', a ko nam je dao garanciju i obe?anje da ?emo zaista do?ekati sutra. ?udni su mi tako?er oni muslimani koji stalno odlau pokajanje i svoj povratak Allahu. Kroz potragu za istinom spoznala sam mnoge stvari, a najgore su lai medija i iskrivljivanje istine o islamu, a tako?er i da ekstremizam najvie tete nanosi islamu i obi?nim muslimanima.
Hvala Allahu to me uputio na put islama. Bez Njegove upute bila bih niko i nita, ne bih bila ova osoba. Sva slava pripada Njemu, Jedinome.
Prevela sa holandskog: Amina Curi?
< « | » > |
---|