Četvrtak, DECEMBER 13, 2018
tekstovi_logo


sumaOd ranog jutra grupe u?enika su stajale u kolskom dvoritu ?ekaju?i da autobus do?e i da krenu u pravu avanturu. Zejd re?e: ''Jako sam sretan to ?emo svi zajedno i?i u umu. Nikad ranije nisam iao.'' ''I ja sam sretan. Nadam se da ?emo svata korisno danas nau?iti'', re?e Abdullah. Djeca su nosila ruksake sa hranom i pi?em, a u?iteljica je nosila dodatnu hranu i vodu u slu?aju da djeca nakon ru?ka opet ogladne. 

Autobusom su se odvezli do livade kroz koju je put vodio u oblinju umu. Kad autobus stade, djeca iza?oe i jurnue na sve strane. ''Nemojte se udaljavati i izdvajati iz grupe!'', dovikivala je u?iteljica. U koloni, jedno po jedno iza u?iteljice, etala su djeca uskom umskom stazom. Zastajali kod svake nove biljke pored koje su naili, traili gljive i insekte. U?iteljica im je usput govorila koje ivotinje ive u kojim umama i u kojim dijelovima ume, koje sve vrste gljiva se mogu na?i u umi i tako redom. ''Vidite to sam naao!'', uzviknu Halid. Djeca potr?ae prema njemu.

''ta je to?'', upita Zejd. ''To je mala gusjenica zarobljena u mrei!'', uzviknu Alija. U?iteljica pri?e da pogleda na ta su to djeca naila. ''To je gusjenica u ?ahuri'', re?e u?iteljica. ''Pa ko je nju tu zarobio? Hajde da joj pomognemo i oslobodimo je!'', predloi Abdullah. U?iteljica se nasmija: ''Hajde, sjednite da se odmorimo. Izvadite iz torbi neto da pojedete ili popijete, a ja ?u vam ispri?ati zato gusjenica sjedi u ?ahuri.'' Djeca sjedoe i iz ruksaka izvadie sendvi?e, vodu i slatkie koje su ponijeli za jelo i pi?e. U?iteljica nastavi: ''Ova mala gusjenica nije zarobljena. Ona ?e tako, ustvari, postati pravi areni leptir.''

Djeca su gledala za?u?eno. ''Lijepi areni leptir? Al' ta gusjenica je dlakava i pomalo runa!, za?udio se Abdullah. ''Da, da. Upravo od ovakve runjikave gusjenice razvijaju se prelijepi leptiri arenih boja. Leptiri se razvijaju iz jaja kao male larve, a kasnije te larve izrastaju u gusjenice. A jedna od faza koje leptiri pro?u u svom razvoju jeste upravo ova da su zarobljeni u ?ahuri iz koje kasnije izlaze sa krilima. Boja njihovih krila razlikuje se od mjesta na kojem su nastanjeni. Tako imamo leptire svijetlih boja koji ive po livadama, panjacima i zelenim poljima. Drugi leptiri koji imaju tamniju boju krila ive u umama. Tako se oni prilago?avaju svom mjestu stanita, objanjavala je u?iteljica. ''Hajde da pomognemo leptiru da to prije po?ne letjeti'', predloi Alija. ''Ne, to ne trebamo nikako raditi. Boravak gusjenice u ?ahuri je period kad se krila razvijaju i spremaju za letenje. Ako bismo otetili ?ahuru, otetili bismo i krila leptiru i on ne bi mogao vie letjeti. To je jedan prirodni proces koji se deava u razvoju leptira.

A tako i kod nas, ljudi. Nekada moramo pro?i i kroz tei period ivota da bismo kasnije uspjeli i mogli uivati'', re?e u?iteljica. ''Sssst... Tihooo! Pogledajte iza vas!'', aputala je u?iteljica. Na brijegu iza djece etali su ze?evi. ''Haj'mo ih uhvatiti!'', predloi Halid. Djeca poskakae i jurnue za ze?evima. U?iteljica se smijala. Znala je da su ze?evi jako brzi i da ih je teko sti?i. Djeca su tr?ala na sve strane jure?i ze?eve koji su skakutali trae?i zaklon. Abdullah opazi jednog malog zeku koji je stajao uspravljene glave, dugih uiju i oslukivao smijeh djece koja su tr?ala. Abdullah potr?a za njim. Tr?ao je brzo, a zeko je tr?ao jo bre. Abdullah je preskakao bunje, granje i tr?ao to je najbre mogao. Zec je tr?ao ?as lijevo, ?as desno pokuavaju?i da zavara svoj trag. Abdullah ga je pratio i nije primijetio koliko se udaljio od svojih drugova i u?iteljice. Abullah stade, okrenu se i vidje da je sasvim 

sam u umi, nigdje nema njegovih drugara, niti ih vie moe ?uti. Ni zeca vie nije bilo. Stajao je sam sa pola sendvi?a u ruci koji je jeo. Srce mu je jako lupalo od umora i od straha to je ostao sam. Iao je na jednu stranu, pa na drugu. Dozivao je drugove, u?iteljicu, ali odgovora nije bilo. Uasavala ga je pomisao da je sam i da ?e uskoro i mrak pasti a njega moda ne?e na?i. Moda ne?e ni primijetiti da njega nema u grupi. Abdullah po?e plakati. Sjede na oblinji kamen i po?e jako plakati. U rukama je jo drao pola sendvi?a i htjede ga pojesti, al' se zamisli: ''Ako ostanem ovdje cijelu no? ne?u imati nita drugo za jelo. Moj ruksak je ostao kod mojih drugara, a ja ovdje nemam nita drugo osim ovo pola sendvi?a. Bolje da ga ostavim za kasnije. I stavi sendvi? u dep. To ga jo vie rastui i po?e glasnije plakati.

Samo nekoliko trenutaka kasnije za?u: ''Eno ga tamo! Abdullah sko?i, okrenu se i ugleda svoje drugare kako tr?e prema njemu. Za njima je ila i u?iteljica koja je nosila Abdullahov ruksak. Abdullah obrisa suze i potr?a u zagrljaj drugarima i u?iteljici. ''A ja sam pomislio da niste ni primijetili da sam se ja izgubio!'', re?e Abdullah smijee?i se, sav sretan to je ponovo sa svojim drugarima. ''Zar bismo mogli tebe zaboraviti?! Hajde, umij se i popij malo vode'', re?e u?iteljica. ''A moram i jesti. Jako sam ogladnio'', re?e Abdullah i izvadi pola sendvi?a iz depa. ''Pa zato nisi pojeo sendvi? kad ti je bio u depu?'' upita ga Halid. ''Bojao sam se da ?e me i no? zate?i samog u umi pa sam ostavio pola sendvi?a za kasnije. Sjetio sam se pri?e o Sulejmanu, alejhis-selam i mravu, pa sam i ja, kao i mrav, mislio ta ?e biti ako ostanem due ovdje sam'', re?e Abdullah.

Djeca su se nasmijala, a i u?iteljica se nasmijala i rekla: ''Hajde, sjednite da od Abdullaha ?ujemo tu pri?u o Sulejmanu, alejhis-selam, i mravu'', re?e u?iteljica. Abdullah po?e pri?ati: ''Sulejman, alejhis-selam,  upitao je mrava: Koliko jede godinje? Mrav odgovori: Za godinu pojedem tri zrna. Onda ga Sulejman zatvori u jednu kutiju i stavi mu tri zrna. Kada je prola godina dana, Sulejman otvori kutiju i bi iznena?en. Vidio je da je mrav pojeo samo zrno i po. Ljutito ga je upitao: Kako to, rekao si mi da su ti potrebna tri zrna godinje, a vidim da si pojeo samo zrno i po. Mrav mu re?e: Kada sam bio na slobodi, znao sam da me Allah ne?e zaboraviti s opskrbom, a sad kad si me zatvorio u kutiju, nisam bio siguran da me ne?e zaboraviti, pa sam utedio jo za jednu godinu.

U?iteljica i djeca po?ee se smijati sa  Abdullahom. Smijali su se mudrosti mrava i Abdullahu koji se, isto kao i mrav, bojao da su ga ostali zaboravili

.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

ZA NAJMLADJE

POSJETITE MINBER.BA