Utorak, MARCH 19, 2024
pokajnici_logo


MikoKadicPri?a Crnogorca  Mi?ka Kadi?a o prelasku na islam u sebi nosi pouku za sve ljude,  podjednako za muslimane i nemuslimane. Mi?ko Kadi? danas se zove Alhadr Islam, ivi i radi u Londonu. Njegov put u islam po?eo  je u Ljubljani, preko Londona, Jerusalema, Crne Gore i na kraju se upotpunio ponovo u Londonu. Alhadr Islam je ispravnu vjeru traio u Bibliji i pravoslavnom manastiru u Crnoj Gori gdje se zamonaio, na kraju istinu je nao u Kur'anu. 

Ovo je njegova pri?a o traganju za istinom. Sve je po?elo sa tim da sam pro?itao jedan ?lanak u novinama, to je bilo negdje oko 2001. godine. Ro?en sam u Sloveniji u Ljubljani, otac mi je bio iz Cetinja, zna?i da sam porijekom iz Crne Gore. U tom ?lanku sam pro?itao kako jedan musliman moe da ima ?etiri ene, i to je bilo prvi put da sam zapazio Islam. U to vrijeme bila je jedna grupa ljudi koja je trenirala zajedno samnom, tako da sam taj ?lanak isjekao iz novina i pokazao ga njima. Taj ?lanak je bio napisan od nemuslimana, ali nije negativno gledao na vieenstvo.

Tamo je , izme?u ostalog, stajalo da ena muslimanka koja se porodila i ima dijete, a koja ho?e da studira, moe da zamoli svoga ?ovjeka da se oeni jo jednom enom kako bi ona mogla da studira. To je ostavilo izuzetno jak utjecaj na nas, jer tada smo kao mladi momci stalno bili u potrazi za djevojkama, a ina?e je poznato ono "to vie ena ima, ve?i si dasa-frajer", tako da nam je bilo izuzetno zanimljivo to da ti ne treba da u?ini preljubu, a moe da ima vie ena. To su bili neki moji prvi dodiri sa Islamom, u tim trenucima nisam znao nita o Islamu, niti sam uopte bio osoba koja je vjerovala u Boga, s obzirom da sam produkt "biveg reima", tako da sam imao ateisti?ke poglede na svijet".

Od Ljubljane do Londona

Alhadr Islam naputa Ljubljanu i seli se u London gdje dobiva priliku da se drui sa muslimanima i sazna vie informacija o vjerovanju Boga.  2002 godine sam otiao u London, a ljudi su me stalno zapitkivali "Koje si vjere, koje si vjere?" Nisam bio ni krten, ali sam stalno bjeao od odgovora na to pitanje, iako mi je porodica bila u kr?anstvu. Prvi put kada su me muslimani pozvali u Islam bilo je u vremenu dok sam radio kao obezbje?enje za sale u kojima su se odravale svadbene ceremonije. Na ta mjesta su dolazili Indijci-Hindusi, Englezi, razli?itih vjera i nacija, ali si tu tako?er dolazili i muslimani. Jednom prilikom sam primjetio kako muslimani skidaju cipele i kapute tamo na travnjaku.

U tim momentima je pored mene stajao gazda toga objekta, i ja njemu kaem "ta rade ovi ljudi?", a on meni re?e da su to muslimani, i da se mole Bogu. Sje?am se da mi je to ostavilo izuzetno jak utisak, tako da sam nastavio da gledam u njih kako bi vidio ta to oni ustvari rade i po ?emu se to oni razlikuju od drugih? Tako?er, jedna izuzetno zanimljiva stvar koju sam primjetio jeste ta da kada god su muslimani doli na svadbe nikada nisam imao problema, s obzirom da nije bilo alkohola, niti gromoglasne muzike, tako da se nisu mogli ni opijati. Obi?no se problemi jave kada treba da se zavri ceremonija, i da se kae "Nema vie alkohola ni muzike, morate i?i". Kad god su muslimani imali svadbe, primjetio sam da bi se sami pokupili i otili i prije isteka vremena, ljudi su dolazili i odlazili lijepo i kulturno. Zbog takvih stvari po?eo sam da gledam na muslimane druga?ije. To je bilo prvi put da su mene muslimani pozvali u Islam, a da nisu bili ni svjesni toga. Pozvali su me u Islam tako to sam ih ja posmatrao i pratio njihovo ponaanje.

Ina?e moj ef na poslu gdje sam radio je tako?er bio musliman. On me mnogo puta pozivao da ?itam o vjeri, ali ja sam bio izuzetno tvrdoglav tako da sam to odbijao. Jednom me upitao  ' Zato ne pro?ita neku knjigu? Bibliju, bilo ta?', a ja sam mu odgovorio "Ne?u da ih ?itam, jer ?e me moda te knjiga promjenuti!"

Put u Jerusalem

Iako je odbijao da poslua savjet svoga efa Alhadr Islam je nakon nekog vremena ipak kupio Bibliju.

2005.  godine sam kupio prvu Bibliju. Tada sam je pro?itao, ali i pored toga to u njoj ima mnogo kontradikcija i nemoralnih pri?a o poslanicima, me?utim ukoliko to ostavimo po strani, u njoj ima mnogo dobrih rije?i, te se vidi Boija blagodat te knjige. Biblija je tada ostavila jak utjecaj na mene, tako da sam kroz ?itanje Starog zavjeta ve? bio prestao da jedem svinjsko meso, te sam shvatio vanost posmrtnog ivota. 2006 godine se u meni rodila elja da postanem monah, te sam u?inio "kr?anski hadiluk", a on se sastoji u tome da se posjeti Jerusalem, Betlehem, Svetu Goru gdje je Musa, alejhi selam, primio zapovijesti. Nakon toga sam mislio, a tako mi je bilo i re?eno, da su muslimani kopirali Had od hri?ana. Tako sam mislio sve dok kasnije, hvala Allahu, nisam pro?itao suru El-Had  u Kur'anu, dok u Bibliji nema sure ili nekog stiha koji pominje Had. 2006. godine sam otiao u Crnu Goru u manastir kako bih postao monah, i tamo sam proveo est mjeseci. U tih est mjeseci sam se uvjerio da samo hri?anstvo ne prati Isusova u?enja, ve? je to ustvari religija koja je proizala iz naroda, tako da se ustvari vjera priklonila narodu, umjesto da se narod prikloni vjeri. Tu sam bio na velikim iskuenjima, tako da mi je bilo mnogo nelogi?nih stvari, da bi mi na kraju rekli ' Ti nisi ovdje da razmilja, vdje si da uti i da se moli!'. To mi se nikako nije svidjelo, jer je Allah svima nama dao inteligenciju kako bi razmiljali, a Kur'an je ujedno i jedina vjerska knjiga koja nas podsti?e da razmiljamo. Mnogo je ajeta koji nam govore da razmislimo, da gledamo, da otvorimo o?i a to zaista nisam naiao ni u manastiru ni u Bibliji. Nakon to sam napustio ovaj manastir u Crnoj gori, otiao sam u damiju kako bi kupio svetu knjigu Kur'an. Uao sam u damiji, te sam izvadio eure da platim, a oni su mi rekli ' Ne, ne brate! Uzmi knjigu!' U tom momentu nisam ni shvatio da su oni htjeli dio nagradi ako mene Allah Uzvieni uputi".

Kona?no musliman

Nakon dugog traganja  Alhadr Islam  je kona?no otkrio istinu. ?im je pro?itao prvu suru El Fatiha shvatio je da je na dobrom tragu. Sje?am se da sam uao u auto i odmah otvorio prvu stranicu Kur'ana da pro?itam. Otvorio sam suru El-Fatiha, pro?itao sam je na glas i ona je ostavila izuzetno jake osje?aje na mene. Moj brat je tako?er bio u autu sa mnom i ?uo je to, te je i njega dirnulo. S obzirom da nisam mogao u autu da pro?itam ?itav Kur'an, otvorio sam zadnju stranicu Kur'ana. Vidio sam ta se kae na po?etku, pa reko da vidim ta se kae i na kraju. Pro?itao sam suru En-Nas, koja je ostavila tako jak utjecaj na mene i na mog brata, da mi je brat odmah rekao "Pozajmi?e mi tu knjigu" , a ja sam mu rekao "Ne, ova je moja! Ako ho?e idi i ti uzmi sebi!", nakon tri sedmice brat je tako?er otiao po Kur'an, i molim Allaha da i njega uputi u Islam. Tada se neto preokrenulo u mom srcu, i znao sam da je Islam pravi put. 2007.  godine sam prihvatio islam u centralnoj Damiji u Londonu.

Moj bivi gazda me odveo u damiju, i tada sam ve? vjerovao u poslanika Muhammeda , sallallahu alejhi ve selleme, i Jedinstvo Boga, ali sam i dalje bio tvrdoglav, to je i karakteristi?no za nas Balkance. Koristio sam one molitve iz manastira, ali sam iz njih izvadio irk i ono to se kosilo sa islamom, tako da je to vie nekako li?ilo da pravim svoju vjeru, jer mi je bilo teko da promjenim vjeru zbog svoje porodice kojoj bi to teko palo. Me?utim ja nisam stvoren da napravim novu religiju, ve? da slijedim jedinu kod Boga priznatu vjeru. Pred mujezinom centralne damije u Londonu sam prihvatio Islam, ali ono to je interesantno jeste da danas mnogi ljudi kada prelaze na Islam probude im se emocije i zapla?u, me?utim kod mene je to stvorilo kontraefekat, neto me bilo steglo u grlu i jedva sam izgovorio ehadet. Trebalo mi je tri dana da se potpuno oporavim, ne znam da li sam moda pokupio dine dok sam bio u manastiru, ali mi se stalno po glavi provla?ila misao "Ti nisi musliman!" Nakon tri dana to se sve  sleglo, progutao sam tu knedlu, i hvala Allahu tada sam shvatio da mi je to najbolja stvar koju sam u?inio u ivotu".

Nama je data obaveza da irimo Islam i ne smijemo da se stidimo ove vjere

Muslimani moraju shvati da je Allah Uzvieni na strani vjernika! Danas su velike smutnje oko muslimana, ali ipak moramo da se trudimo da islam praktikujemo u najboljem mogu?em obliku. Allah nam govori da su najbolji muslimani oni koji kada ih napadaju nevjernici, oni im uzvra?aju sa rije?ima "SELAM-MIR", naalost ve?ina nas bi po?ela galamiti, pa ?ak moda i psovati. Problem se javlja u tome to mi to ne radimo zbog Islama, ve? zbog samih sebe. U tim trenucima mi osje?amo da je to samo napad na nas kao jedinku, a ne na cjelokupni Islam, i mi odgovaramo jer je nas povrijedilo i da se mi oduimo, a ne da se oduimo za Islam. Jedan izuzetan lijep primjer jeste primjer Alije, Allah bio zadovoljan njime, kada se borio u jednoj bici, te je oborio nevjernika na pod i stavio mu sablju kod vrata tako da je trebao samo malo da je povu?e kako bi ga ubio. U tim trenucima ga je ovaj nevjernik iz mrnje pljunuo, nakon ?ega je Alija podigao svoju sablju. Taj nevjernik se za?udio i upita ga "Pa zato me ne ubi, jo sam te i pljunuo?", na to mu Alija re?e "Prvi put sam htio da te ubijem radi Allaha, a da sam te ubio kada si me pljunuo ubio bih te iz ljutnje to si to uradio!"

Ako nas li?no napadaju u tom momentu treba da uzvratimo ljepim primjerom, ali ako napadnu Allaha i Poslanika onda treba da stanemo ?vrstim stavom. Kod nas je to naalost obrnuto, kada nas napadaju mi smo ?vrsti, a kada vjeru onda ho?emo ljepim primjerom da uzvratimo!

Kada su kamenovali Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, u Taifu, i kada je bio sav krvav od toga dolazi mu Melek Dibril i pita koju ho?e da Allah da kaznu stanovnicima Taifa. A Poslanik uputi dovu da u Taifu budu muslimani, a znamo da u dananje vrijeme tamo je mnogo muslimana! ta bi mi rekli? ta bi mi uradili u takvoj situaciji?

Kakvi su nai problemi na putu pozivanja u Islam u pore?enju sa ovim problemima? Treba da to vie u?imo i da onda radimo po tom znanju, pa da ne budemo kao magarci koji nose knjige na le?ima a od njih nikakve koristi da nemaju.

Nama je data obaveza da irimo Islam, i ne smijemo da se stidimo ove vjere. Mnogo puta se desi da se muslimani stide da kau da im je ime muslimansko, pa ?uje kako Muhammeda zovu "Mo", i stavljaju sebi tamo kojekakve nadimke! Mi moramo da budemo ponosni, mi smo muslimani, to je prelijepo i to je pozitivno! Treba da nemuslimane na najljepi na?in pozivamo u Islamu, kao to nam je to i Allah rekao u Kur'anu. U Engleskoj se da'wa-pozivanje u Islam u posljednjih 12 mjeseci jako puno proirila, samo u Londonu ima nekih 20 mjesta gdje se dijele besplatne knjige, Kur'ani itd. U Bosni bi se to trebalo to vie raditi, dijeliti Kur'ane i knjige, neka sami pro?itaju, davaju?i im svojim primjerom, ponaanjem do znanja da je ovo prava vjera. Bra?a muslimani trebaju da se organizuju u svim gradovim u BiH, kako bi irili vjeru Islam? Ne treba da se sekiramo oko toga da li ?e oni to prihvatiti ili ne, na nama je da pozivamo, a Allah je taj koji upu?uje na pravi put!

Razgovarao: Eldar H. Tutni?

Saff br. 341.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POKAJNICI

POSJETITE MINBER.BA