Subota, JULY 21, 2018
tekstovi_logo


bakicaBila jednom jedna slabana starica koja je, kada je njen voljeni mu umro, otila da ivi sa sinom, nevjestom i unukom.
Svakog dana njen vid i sluh su se pogoravali. Ponekad su se njene ruke toliko tresle da bi se graak iz njenog tanjira otkotrljao na pod, a supa iscurila iz olje. Sin i nevjesta nisu mogli da joj pomognu, ali ih je nervirao nered koji je pravila. I jednog dana su rekli - to je mnogo, mnogo je, pa su za nju postavili mali sto u ?oku pored ormara za metle i dali joj da tamo sama jede sve obroke.


Za vrijeme jela, ona bi ih gledala sa drugog kraja sobe, o?iju punih suza. Jedne ve?eri, upravo prije ve?ere, mala djevoj?ica je sjedila na podu igraju?i se sa kockama.

"ta to pravi?" upitao ju je otac ozbiljno.
"Pravim mali sto za tebe i mamu. Tako da moete sami da jedete u ?oku kada ja budem velika."
Otac i majka su zanijemili i to je izgledalo kao da traje cijelu vje?nost. A onda su po?eli da pla?u. U tom trenutku su postali svjesni onoga to su uradili i tuge koju su prouzrokovali.
Te ve?eri vratili su staricu na njeno pravo mjesto za velikim stolom i od tog dana ona je uvijek jela sa njima. A kad bi komadi? hrane pao na sto ili bi viljuka zalutala na pod, izgledalo je da vie niko ne mari za to.

Ono to pruimo drugima nama ?e se vratiti, ono to ?ovjek prui roditeljima, dobro ili loe, njegovo sopstveno dijete ?e mu vratiti, On Svemo?ni kadar je da sve u?ini.


Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POUKE I PORUKE

POSJETITE MINBER.BA