Srijeda, JANUARY 17, 2018
tekstovi_logo

Poslanikovo plemenito ponašanje


solitaryJedne prilike neki je čovjek došao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, noseći mač u ruci, stao iznad njegove glave želeći da ga ubije. O tome šta se desilo dalje, poslušajmo od Džabira b. Abdullaha, Allah bio zadovoljan njime: “Bili smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u pohodu Zatur-Rika’ i pošto smo stigli do jednog drveta koje je širilo dobar hlad, prepustili smo ga Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Potom je došao jedan od mušrika, a Poslanikova sablja bila je obješena o drvo.

Mušrik  ju je izvadio iz korica i rekao: ‘Da li me se bojiš?’ ‘Ne’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Pa, ko će te zaštititi od mene?’, upita on. ‘Allah’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem... ( Buharija) A u drugom rivajetu stoji: “Pa mu je ispala sablja iz ruke, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo ju je i rekao mu: ‘Ko će te od mene spasiti?’ Mušrik reče: ‘Budi kao najbolji zarobljivač’” (tj. postupi sa mnom lijepo). ‘Da li svjedočiš da nema drugog boga osim Allaha?’, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Ne, ali ti dajem zavjet da se neću boriti protiv tebe i da neću biti sa narodom koji se bori protiv tebe.' Na što ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pustio. Otišao je svome narodu i rekao: 'Dolazim vam od najboljeg čovjeka.'” ( Ahmed, hadis je vjerodostojan. Ovaj čovjek se zvao Gavres b. El-Haris i Vakidi kaže da je primio islam i da je njegovim posredstvom veliki broj ljudi primio islam.)

Čovjek došao da izvrši atentat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali Allah je dao pobjedu Svome Poslaniku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mogao je da sa njim postupi po kratkom postupku, ali nije, već mu je ponudio islam – vječni spas. Ovaj mušrik htio je da ubije Poslanika, odbio  da prihvati islam, i šta je mogao da očekuje osim da se sa njim postupi po kratkom postupku, kako to danas žele predstaviti oni koji ne govore istinu o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, želeći da ga prikažu kao onoga koji je želio prolijevati krv i nasilno širiti vjeru islam. Njihove predrasude su daleko od onoga kakav je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslat kao milost svjetovima. Poslanik ga nije primorao da primi islam, već je prihvatio njegov zavjet kojim se obavezao da se neće boriti protiv njega i oprostio mu pokušaj ubistva i pustio ga na slobodu. Taj je mušrik otišao svom narodu i, svjestan ukazanog dobročinstva, rekao istinu o čovjeku kojeg je nedavno pokušao ubiti: “Dolazim vam od najboljeg čovjeka.”  Ovo nije bio jedan izolovan događaj pa da neko može reći to je samo jedan primjer i da je tako postupio tada, a kakav je bio kasnije? Zar sa drugima nije postupao drugačije... Praštanje, samilost i dobročinstvo ponavljalo se u jako mnogo primjera i različitih događaja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio takav samo prema pojedincima, već prema plemenima i gradovima, opraštao je velikom broju ljudi. Za takav primjer najbolje je spomenuti Kurejšije koje su ga uznemiravale i toliko su u tome prevazišli poznate norme uznemiravanja da se ne može opisati njihovo neprijateljstvo koje su iskazivali prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Fizički i psihički su ga maltretirali. Uznemiravali su ga dok je bio u Mekki, pa nastavili i dalje u Medini, i tako su ga uznemiravali dugi niz godina. 

''Allahu moj, oprosti mom narodu jer oni ne znaju!”

Kad je bio dan Uhuda, Kurejšije su ubile sedamdeset muslimana. Ti mnogobošci su na taj dan počinili mnoga zvjerstva, masakrirali su poginule muslimane, rasijecali im trbuhe, odsijecali noseve, uši i spolne organe. (Sira od Sallabija: Ebu Faris, Gazvetu Uhud, str. 104.) Među masakriranim muslimanima bio je i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, amidža. Mušrici su radili takve grozote koje nije poznavalo Arapsko poluostrvo. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo lahko da gleda u unakažena tijela ashaba. Taj dan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imamio je ashabima podne-namaz klanjajući u sjedećem položaju jer je izgubio mnogo krvi, a muslimani iza njega također su klanjali sjedeći. (Sallabi, Sira) Bio je to jedan od najtežih trenutaka u njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, životu. Na dan Uhuda uputio je dovu: ''Allahu moj, oprosti mom narodu jer oni ne znaju!'' (Sahih Ibn Hibban. Šuajb Arnaut rekao je za ovu predaju da je dobrog lanca prenosilaca. Ibn Hibban objašnjava da se ova dova odnosi na grijeh povrede njegovog lica, sallallahu alejhi ve sellem, a ne da Uzvišeni Allah oprosti nevjernicima grijeh nevjerovanja.)

Dovio je za njih, pored onoga što su uradili, a nije dovio protiv njih. Pored bola i uvreda koje su nanijeli njemu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima, nije želio da budu uništeni, već spašeni.

Nakon Bitke na Uhudu mušrici su i dalje nastavljali sa iskazivanjem neprijateljstva prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Na dan oslobođenja Mekke pokazalo se svima ko je i kakav je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. ''Svi stanovnici Mekke dobili su opći oprost, unatoč nasilju koje su učinili prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj da‘vi, i uprkos tome što je muslimanska vojska bila u stanju potpuno ih istrijebiti. Opći oprost im je objavljen dok su, okupljeni oko Kabe, čekali šta će presuditi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je upitao: ''Šta mislite šta ću danas uraditi s vama?'' Rekoše: ''Učinit ćeš dobro, ti si plemeniti brat, sin plemenitog brata!'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: ''Ja vas danas neću koriti. Neka vam Allah oprosti!'' (Sallabi, Sira) Ovako jednostavno im je oprostio. Kod Ibn Hišama stoji dodatak da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Idite, vi ste slobodni!'' Nije bilo ukora, vrijeđanja, niti iživljavanja koje se obično dešava kada jaki pobijede slabe. Iako je bilo za očekivati da se sa onima koji su bili nasilnici, ubijali nedužne muslimane i proganjali postupi oštro, kao vid odmazde, Poslanik je iskazao veliku samilost i blagost. Na to ukazuje slučaj kada je čuo Sa‘da b. Ubadu, radijallahu anhu, kako prijeti Ebu Sufjanu riječima: ''O Ebu Sufjane, danas će biti pokolj, danas se nećemo obazirati na svetost Kabe!'' (Buharija), odmah mu je oduzeo zastavu i povjerio je njegovom sinu Kajsu b. Sa‘du rekavši: ''Slagao je ( tj. pogriješio je) Sa‘d! Danas je dan u kojem će Allah počastiti Kabu! Danas je dan kada će se Kaba ukrasiti novim ogrtačem!'' (Buharija) U drugom rivajetu prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Danas je dan milosti! Danas je dan u kojem će Allah počastiti Kurejšije! (Ibn Hadžer, Fethul-bari)

''Ovaj opći oprost značio je da su njihovi životi pošteđeni, da neće biti porobljeni i da im neće biti oduzeta ni pokretna ni nepokretna imovina, niti će im se nametnuti porez na zemlju koju posjeduju.'' (Sallabi, Sira)



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

SIRA

POSJETITE MINBER.BA