Nagradne igre i pokloni u savremenom marketigu
Ukoliko se pravo na u?e?e u nagradnoj igri stje?e uplatom materijalne vrijednosti, takva se igra smatra kockom i stoga je zabranjena. Nagradne igre koje prire?uju prodajni centri obi?no ne zahtijevaju posebnu uplatu, nego se pravo na u?e?e postie kupovinom u doti?noj prodavnici. Ipak, ovdje zna postojati jedna druga zamka, a to je da zbog nagradne igre, cijene prodajnih artikala budu pove?ane, to zna?i da se u?e?e u igri, razlikom izme?u poviene i osnovne cijene, napla?uje. Stoga je u?e?e u takvoj nagradnoj igri zabranjeno. Ako cijene artikala nisu poviene zbog nagradne igre, me?utim, ciljano se dolazi u tu prodavnicu i kupuje se, ne iz elje i potrebe za robom, nego radi u?e?a u nagradnoj igri, to je tako?er zabranjeno, jer se kupovinom nepotrebne robe ustvari upla?uje u?e?e u igri, to takvu igru ?ini kockom, a preko toga, to je vid poku?enog rasipanja.Ako cijene artikala nisu poviene zbog nagradne igre, a kupuje se roba radi same robe, a ne radi nagradne igre, da li je tada dozvoljeno u?estvovati u nagradnoj igri ili ne? Savremeni u?enjaci imaju razli?ita miljenja
Poznato je da vjera islam zabranjuje kockanje. Rekao je Svevinji Allah: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo zato se toga klonite da biste postigli to elite. (El-Maida, 90) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: Kada ?ovjek kae drugom: Hajde da se kockamo!, neka podijeli sadaku. (Buharija, br. 4860, i Muslim, br. 1647)
U islamu je iskup propisan kada se u?ini kakav propust i runo djelo. U ovom slu?aju sadaka je iskup za poziv na kockanje. Stoga, zabrana samog poziva na kocku i propisivanje iskupa za to ukazuje na veli?inu ovog grijeha. Kockanje ili kocka naziv je za svaki vid ulaganja vrijednosti u kojem se ulaga? nalazi u neizvjesnosti da li ?e dobiti ili izgubiti. Rezultat ulaganja ovisi o sre?i, a malo ili nikako o sposobnosti ulaga?a, zavisno od vrste kockanja. Poznato je da su igre na sre?u, poput lota, tombole, sportskog kla?enja i sl., klasi?na kocka, me?utim, nerijetko se na?emo u situaciji da nam trni centar ili prodavnica u kojoj kupujemo nudi u?e?e u kojekakvim nagradnim igrama. To nas dovodi u nedoumicu i ?esto se zapitamo: Da li je i to vid zabranjene kocke? U sjeni visokorazvijene tehnoloke proizvodnje, more raznolikih proizvoda preplavilo je trite, a rivalstvo i otra konkurencija navode marketing menadere da neumorno iznalaze nove metode putem kojih nastoje stimulirati prodaju i privu?i kupce. Naj?e?e metode kojima se nastoji posti?i taj cilj jesu nagradne igre i pokloni kupcima, stoga je prioritetno ukazati na propise koji se odnose na ove metode.
Nagradne igre
Ukoliko se pravo na u?e?e u nagradnoj igri stje?e uplatom materijalne vrijednosti, takva se igra smatra kockom i stoga je zabranjena. Nagradne igre koje prire?uju prodajni centri obi?no ne zahtijevaju posebnu uplatu, nego se pravo na u?e?e postie kupovinom u doti?noj prodavnici. Ipak, ovdje zna postojati jedna druga zamka, a to je da zbog nagradne igre, cijene prodajnih artikala budu pove?ane, to zna?i da se u?e?e u igri, razlikom izme?u poviene i osnovne cijene, napla?uje. Stoga je u?e?e u takvoj nagradnoj igri zabranjeno.
Ako cijene artikala nisu poviene zbog nagradne igre, me?utim, ciljano se dolazi u tu prodavnicu i kupuje se, ne iz elje i potrebe za robom, nego radi u?e?a u nagradnoj igri, to je tako?er zabranjeno, jer se kupovinom nepotrebne robe ustvari upla?uje u?e?e u igri, to takvu igru ?ini kockom, a preko toga, to je vid poku?enog rasipanja.
Ako cijene artikala nisu poviene zbog nagradne igre, a kupuje se roba radi same robe, a ne radi nagradne igre, da li je tada dozvoljeno u?estvovati u nagradnoj igri ili ne? Savremeni u?enjaci imaju razli?ita miljenja.
Prvo miljenje: U?e?e u nagradnim igrama u spomenutom slu?aju dozvoljeno je, jer u tome nema nita sporno. Ajeti i hadisi koji zabranjuju kocku ne odnose se na takvo neto i ne postoji dokaz koji bi u?e?e u nagradnoj igri na spomenuti na?in zabranio.
Drugo miljenje: Ovakve nagradne igre su zabranjene jer svojom formom nalikuju kocki, tj. kupovinom se upla?uje, a nakon toga se profitira ili gubi. Pored toga to ovakve igre svojom formom sli?e kockanju, one su sumnjive i sa aspekta teko?e spoznaje da li su cijene pove?ane zbog nagradne igre ili ne, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporu?io je ostavljanje sumnjivih stvari. Isto tako, ovakve nagradne igre podsti?u rasipnitvo i kupovinu bespotrebnih stvari.
Ukoliko znamo da cijene nisu poviene radi nagradne igre i ukoliko, kupuju?i robu koju bismo kupili i bez nagradne igre, postanemo dobitnici kakve nagrade, dozvoljeno nam je uzeti istu, jer to najvie sli?i poklonu, a poklon je dozvoljeno primiti. Isto tako, ranije spomenuto op?e pravilo da su svi oblici poslovanja u osnovi dozvoljeni, a zabranjeno je samo ono to zabrani jasan erijatski argument, ide u prilog prvom miljenju, a argumenti drugog miljenja imaju svoju teinu, tako da nije pogrijeio ko izbjegava sli?ne igre.
Pokloni kupcima
Uzvieni Allah u jednom kuranskom ajetu kae: Vi se onome to vam se daruje radujete! (En-Neml, 36) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Jedni drugima dajite poklone, voljet ?ete se! (Buharija, El-Edebul-mufred, br. 594, hadis je hasen po ocjeni Albanija) Marketing studije, izu?avaju?i psihologiju potroa?a, otkrile su istinitost spomenutog ajeta i hadisa i ?injenicu da pokloni privla?e ljude i unose radost u srce. Stoga vidimo kako trgovci, s ciljem da privuku muterije i podstaknu prodaju, daruju svojim posjetiteljima raznolike poklone. Ponekad se prikladan poklon spaja uz odre?eni artikal, poput paste za zube uz ?etkicu za zube, ponekad se kao poklon pove?a koli?ina, pa se, naprimjer, po cijeni jednog litra prodaje pakovanje od litar i po, ponekad se kao poklon dijele uzorci odre?ene robe kako bi je potencijalni kupci prakti?no isprobali i tako upoznali njenu kvalitetu, nekad se pokloni daju samo kupcima koji ispune odre?ene uvjete, npr. da ra?un pre?e odre?enu vrijednost, ili da se kupi odre?ena koli?ina istog artikla, ili da kupac prikupi traeni broj poena koji se skupljaju po pravilima koje odredi trgovina.
Davati i prihvatati poklon pohvalno je ako se time eli posti?i pohvalan cilj, kao to je ja?anje me?usobne ljubavi, unoenje radosti u srca drugih i sl.
Pokloni koje daju odre?ene firme ili trgovine imaju za cilj, kao to je ve? kazano, da stimuliraju prodaju i pridobiju kupce, stoga takvi pokloni nisu pohvalni, ali su dozvoljeni, ako na?in na koji se poklon daje ne sadri nita sporno.
Tako?er, dozvoljeni su pokloni koji se daju uz kupljenu robu na takav na?in da budu poznati i vidljivi, kao naprimjer, da prodava? uz litar mlijeka spoji, sir, jogurt i sl. Me?utim, kada se muteriji stavi na znanje da uz prodajni artikal dobiva poklon, ali je taj poklon skriven u ambalai prodajnog artikla, i za muteriju je nepoznat i neodre?ene vrijednosti, takav poklon nije dozvoljen ako je zbog njega cijena postala ve?a od uobi?ajene. Takav poklon nije dozvoljen jer utje?e na ispravnost same kupovine, s obzirom na to da je jedan od uvjeta ispravnosti trgovine da predmet prodaje bude poznat, dok u ovom slu?aju predmet prodaje nije u potpunosti poznat. Dakle, zabranjeni su pokloni koji su skriveni i nepoznati ako je cijena pove?ana zbog njih, jer razlika u cijeni moe biti ravna toj skrivenoj robi, ve?a od nje ili manja, a to je vid kocke. Ukoliko je cijena ostala nepromijenjena, tada je skriveni poklon dozvoljen, jer ne utje?e na cijenu, te takva prodaja ne sadri zabranjeni rizik.
Ponekad se poklon krije u ambalai samo jednog od velikog broja identi?nih artikala ili pak u ambalai nekoliko artikala. Kupac koji potrefi, na odre?eni na?in ozna?en artikal, dobiva nagradu. Ovakav je poklon dozvoljen ukoliko cijena nije pove?ana zbog poklona i ukoliko se artikal kupuje radi samog artikla, a ne zbog mogu?nosti da se dobije nagrada.
Ponekad se kao poklon uz prodajni artikal upakuje novac, tako da prodavnica obznani da se u svakom pakovanju odre?enog artikla nalazi, naprimjer, nov?anica od pet konvertibilnih maraka. Time se, kako tvrde prodajni menaderi, eli sniziti stvarna cijena robe uz o?uvanje stabilnosti nominalne cijene. Na prvi pogled ovdje nema nita sporno niti sumnjivo. Me?utim, problemati?no je to to se ovdje novac kupuje novcem, a novac je kamatna roba. Kada se kamatna roba prodaje za identi?nu robu, kao to je zlato za zlato, prodaja je dozvoljena uz dva uvjeta: jednakost u koli?ini i direktna razmjena bez odgode, kao to je u prethodnom broju detaljnije pojanjeno. Ovdje s jedne strane imamo prodajni artikal i uz njega novac, a s druge strane novac. Savremeni u?enjaci, koji su govorili o propisu ovakvog poklona pri prodaji, porede ovo pitanje s drugim pitanjem o kojem su klasi?ni u?enjaci puno polemizirali, a to je pitanje zvano: pregrt datula i dirhem (srebrenjak), tj. da li je dozvoljeno jednim ugovorom prodati, odnosno zamijeniti, jedan srebrenjak i pregrt datula za dva srebrenjaka, s obzirom na to da su srebrenjaci kamatna roba i za izravnu zamjenu srebrenjaka uvjetuje se jednakost u koli?ini. Da li je validna prodaja u slu?aju kada kupac za dva srebrenjaka kupuje jedan srebrenjak i pregrt datula, tj. srebrenjak koji kupuje pla?a jednim srebrenjakom, a pregrt datula koje kupuje pla?a drugim srebrenjakom? U vezi s ovim pitanjem navode se tri miljenja islamskih u?enjaka.
Prvo miljenje: Ovakva je prodaja zabranjena. Ovo je miljenje ve?ine u?enjaka i ovo je stav malikijskog, afijskog i hanbelijskog mezheba. (El-Mevsuatul-fikhije, 22/75-76)
Drugo miljenje: Ovakva je prodaja dozvoljena uz uvjet da znamo da je kamatna roba uz koju je druga u manjoj koli?ini od kamatne robe kojom se pla?a. Ako to nije mogu?e znati, obaveza je razdvojiti kamatnu robu od druge. Prema tome, dozvoljeno je npr. prodati srebrenjak i pregrt datula za dva srebrenjaka, ali nije dozvoljeno prodati dva srebrenjaka i pregrt datula za jedan ili dva srebrenjaka. Ovo je stanovite hanefijskog mezheba. (Tahavi, erhu Meanil-asar, 4/73)
Tre?e miljenje: Ovakva je prodaja dozvoljena uz dva uvjeta: prvi, da takva prodaja u sutini ne bude lukavstvo kojim se eli prodati kamatna roba za sebi identi?nu uz razliku u koli?ini, kao naprimjer, da se proda sto zlatnika i pregrt datula za dvije stotine zlatnika; drugi, da kamatna roba ne bude primarno ciljana ugovorom nego da bude popratni dio ugovora, kao naprimjer, da se sablja sa drkom ukraenom srebrom proda za srebrenjake. Ovo miljenje zastupaju u?enjaci malikijskog i hanbelijskog mezheba, a odabrao ga je i Ibn Tejmijja. (Ibn Tejmijja, Medmuul-fetava, 29/461-466)
Okosnica u ovom pitanju jesu dva hadisa koji predstavljaju najbitnije dokaze ovih miljenja. Prvi hadis je predaja Fadale b. Ubejda, radijallahu anhu, u kojoj kae: Na dan Hajbera kupio sam ogrlicu za dvanaest zlatnika, a bila je nanizana zlatom i bisernim zrnjem, zatim sam je razdvojio pa sam naao da u njoj ima vie od dvanaest zlatnika. To sam spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na ta on re?e: Ne prodaje se prije nego to se razdvoji. (Muslim, br. 1591)
U?enjaci koji zastupaju prvo miljenje kao dokaz navode ovaj hadis, jer ukazuje da kamatnu robu, u ovom slu?aju zlato, nije dozvoljeno prodavati pomijeanu sa drugom robom, ako se pla?a istom vrstom kamatne robe, u ovom slu?aju zlatom, nego je obaveza kamatnu robu odvojiti od druge.
U?enjaci koji zastupaju drugo miljenje prigovorili su ovakvom tuma?enju hadisa, navode?i da se propis izre?en u hadisu odnosi na stanje kada je koli?ina zlata kojim se pla?a manja od koli?ine zlata koje se prodaje zajedno sa drugom robom.
Drugi hadis je predaja Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko kupi roba, a rob posjeduje imovinu, ta imovina pripada prodava?u, osim ako je kupac ne uvjetuje. (Buharija, br. 2379, i Muslim, br. 1543)
Ovim hadisom dokazuje se drugo i tre?e miljenje, jer imovina roba koji se prodaje moe biti od vrste novca kojim se pla?a, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio je kupcu da zajedno sa robom kupi i imovinu koju posjeduje. To zna?i da je dozvoljeno, npr., zlatnicima kupiti roba zajedno sa zlatnicima koje rob posjeduje. U prodaji spomenutoj u hadisu rob je primarni predmet ugovora, a zlatnici su sporedni, jer ako ih kupac ne uvjetuje, onda ostaju prodava?u. To zna?i da ovaj hadis preferira tre?e miljenje koje dozvoljava prodaju kamatne robe zajedno sa drugom ako takva prodaja ne slui kao lukavstvo da se dozvoli prodaja kamatne robe za sebi identi?nu uz razliku u koli?ini, i ako kamatna roba nije primarno ciljana ugovorom.
Primijenimo li ova miljenja na nae prvobitno pitanje, tj. prodaju artikala koji u ambalai sadre nov?ani poklon, zaklju?ujemo da je takva prodaja dozvoljena ukoliko se radi o novcu male vrijednosti, kao naprimjer da roba kota stotinu konvertibilnih maraka, a poklon je pet konvertibilnih maraka, jer ovdje novac nije primarno ciljan ugovorom. Me?utim, ako se radi o ve?oj koli?ini novca, prodaja je zabranjena, jer je tada novac primarno ciljan ugovorom.
apat muminu
Govore?i o metodama koje prodajni centri koriste kako bi stimulirali prodaju i privukli muterije, dunost je ukazati na negativnu pojavu koja iz toga proizlazi. Naime, trgovina je danas postala zasebna znanstvena disciplina koja se akademski izu?ava i studira. Tim studijama izu?avaju se svi elementi koji utje?u na ?ovjeka kao potroa?a, njegovu svijest i podsvijest, kako razmilja kada kupuje, ta ?e ga podsta?i na kupovinu, a ta odbiti, kako uspjeno reklamirati robu, kako je upakovati, izloiti, kako do?ekati muteriju i kako mu se obratiti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: Doista ima govora koji je sihr (?arolija). (Buharija, br. 5767, i Muslim, br. 869) Ako ponekad sam govor ima toliko utjecaja na ?ovjeka da djeluje poput ?arolije, onda je sasvim jasno da marketing svojim profesionalnim metodama, koje su daleko u?inkovitije od samog govora, nerijetko op?ini ?ovjeka da kupuje mnogo toga za ?im prakti?no ne postoji potreba, umjesto da imetak koji mu je Allah podario potroi u neto ?emu ?e se radovati na Sudnjem danu. Isti?u?i osobine Svojih iskrenih robova, Svevinji Allah kae: I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne krtare, ve? se u tome dre sredine. (El-Furkan, 67)
Allah nije zabranio ukrase koje je stvorio za robove Svoje, ali je nuno ukazati na opasnost rasipanja, jer imetak koji nam je Allah podario, dat nam je u emanet i do?i ?e dan kada ?emo za njega biti pitani: kako smo ga stekli i u ta smo ga potroili.
www.el-asr.com
» > |
---|