Nedjelja, SEPTEMBER 23, 2018
tekstovi_logo


hidzab_0Ubrzo sam otila na svoje prvo vjersko predavanje. Dola sam do prostorija u kojima se odravalo predavanje, ali od stida nisam mogla da u?em unutra, ve? sam sjela na stepenice. Naila je jedna sestra i ja sam tada htjela da pobjegnem, jer sam je poznavala. Ali poto nisam mogla pobje?i, ona mi je prila i rekla mi: Daj u?i, hladno je tu! Ona mene tada nije prepoznala ili nije eljela pokazati da me poznaje. Rekla mi je: Ti si nova sestra, dobro nam dola! Zatim me je zagrlila tako jako, da se jo uvijek sje?am tog zagrljaja. Ta sestra je jedna od onih koje sam u srednjoj koli ismijavala zbog hidaba. Allahu, prva koju sam upoznala i koja me je ovako toplo prigrlila bila je ona!

Sramotno je re?i, ali ja sam bila najve?i protivnik hidaba i nikaba, i najvie sam zbijala ale na tu temu. Za vrijeme rata bilo je dosta omladine koja je ila u damije i sluala vjerska predavanja. To je bio jedini na?in druenja za mlade. Dosta djevojaka se pokrilo, a ja sam, da mi Allah oprosti, ismijavala njihov  hidab. Sluala sam imama i njegova predavanja, ali sve to nije imalo nikakvog utjecaja na mene. U srednjoj koli bile su pokrivene svega tri djevojke, a ja bih u zadirkivanju i  ismijavanju bila prva. Govorila bih, ne u damiju, ve? iza damije. Aikovala sam sa jednim momkom vie od tri godine, ali nisam eljela da se udam dok ne napunim trideset godina. I jedino to me je odbijalo jeste to je taj momak volio popiti i puiti. Razili smo se, a onda sam upoznala momka koji je stranac, svog sadanjeg mua. Tu sam vezu uzimala vie za igru i onako neozbiljno. On je bio pristojan i kulturan prema meni. Dok smo bili u kontaktu, eljela sam da mi pri?a o tome kakvi su oni muslimani.

On je mene tako?er pitao da li klanjam. Rekla sam da ne, ali se istovremeno u meni pojavio neki osje?aj za namazom. Do tada sam ?esto zamiljala da imam pobonog mua koji ?e me potovati i sa mnom lijepo postupati, da ne pije, ne pui i ne psuje. Ne znam zato i na koji na?in, ali sam otila na Ba?ariju da sebi kupim mahramu da klanjam. Moja je mama bila zbunjena i nije mogla da vjeruje ta se sa mnom deavalo u tom periodu. Ja bih joj govorila: Nije ti se svi?alo dok sam bila u kratkoj suknji, a sad opet ti se ne svi?a kad sam pokrivena i pristojno obu?ena!? Pitala sam je: Pa ta ti se onda svi?a? Ona na to nije znala odgovoriti i nije me ometala kad bih stavila hidab. Poslije nekih tri do ?etiri mjeseca, zaru?ila sam se i tada sam definitivno stavila hidab. Bilo je to 1998. godine.

Ubrzo sam otila na svoje prvo vjersko predavanje. Dola sam do prostorija u kojima se odravalo predavanje, ali od stida nisam mogla da u?em unutra, ve? sam sjela na stepenice. Naila je jedna sestra i ja sam tada htjela da pobjegnem, jer sam je poznavala. Ali poto nisam mogla pobje?i, ona mi je prila i rekla mi: Daj u?i, hladno je tu! Ona mene tada nije prepoznala ili nije eljela pokazati da me poznaje. Rekla mi je: Ti si nova sestra, dobro nam dola! Zatim me je zagrlila tako jako, da se jo uvijek sje?am tog zagrljaja. Ta sestra je jedna od onih koje sam u srednjoj koli ismijavala zbog hidaba. Allahu, prva koju sam upoznala i koja me je ovako toplo prigrlila bila je ona!

Moja mama nije ba bila za hidab iako je kao djevojka i sama nosila hidab. Udajom za mog babu skinula je hidab, subhanallah. Familija je alila za mnom smatraju?i da sam se unesre?ila stavljanjem hidaba. Pokuavali su me odvratiti od toga, ali njihovi napori samo su me jo vie u?vr?ivali i davali snagu da ustrajem.

Poslije dvije godine u meni se probudila se elja za nikabom. Moj mu se bojao problema sa mojim roditeljima, jer je pretpostavljao da ?e ga optuiti da me je on natjerao! Bila sam u drutvu mnogih sestara koje su tako?er nosile nikab. Tada sam definitivno odlu?ila. Uzela sam nikab od jedne sestre i stavila ga u damiji. Najmla?i sin bio je sa mnom, a sa ocem je bio stariji. Kad smo izali iz damije, pozvala sam svog drugog sina koji je bio sa ocem. Ali, ni on ni moj mu nisu prilazili, iako sam bila na nekoliko metara udaljenosti. Ignorirali su me misle?i da se radi o nekoj sestri koja je pogrijeila. Nakon nekoliko mojih poziva, shvatili su da sam to ja i tek su mi tada prili. Mog mua kasnije je najvie mu?ilo kako ?e moji roditelji reagirati, jer je bio mnogo paljiv prema njima. Znao je da te stvari ne?e shvatiti i da ?e to pogreno protuma?iti. Predlagao mi je da skidam nikab kad idemo kod njih, ali sam mu rekla da to ne elim uraditi. Kad smo otili kod mojih roditelja, iznena?enje je bilo potpuno. Prije toga moj babo je uvijek negirao da je zar (nikab) postojao u Bosni, iako je njegova mama nosila zar. Kad me je vidio, nije izustio nijedne rije?i, samo je utio.

Hvala dragom Allahu na svemu, upornost i sabur rjeenje su za sve. ivjela sam osam godina u kr?anskoj dravi i svata sam proivjela. Ali, u svim tim iskuenjima osjetila sam Allahovu pomo? i podrku. Sad imam tri sina i jednu sultaniju i presretna sam bez obzira na sva iskuenja koja me zadese. ?ovjek sabura za Dennet, dok ivot ide svojim tokom. Allaha molim da pomogne svima nama da ustrajemo na Njegovoj istini.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

ZA SESTRE

POSJETITE MINBER.BA