Utorak, APRIL 23, 2024


dzamija_tuzlaPiše: Almir S.

Prošlo je nekih dvadesetak minuta od akšam namaza. Bio sam na ispitu sociologije. Predao sam rad i zaputio se ka autobuskoj stanici ne bi l’ uhvatio kakav autobus za ku?i. Dok sam tako išao ka stanici razmišljao sam da li ?u, ako odem na bus, sti?i klanjati akšam namaz, prije nego nastupi vrijeme jacije. Ipak sam odlu?io oti?i do obližnje džamije koja se nalazila nekoliko stotina metara od fakulteta. Stigao sam do džamije, ušao unutra, izuo cipele i stavio ih na policu ispred. U tom trenutku vidim momka, kojeg znam iz vi?enja, iz te iste džamije, ono selam za selam. Stoji, kao da nekog pogleda, kao da nekoga ?eka ili nešto traži. Krenuo sam ostaviti stvari, prije no što se odem abdestiti, kad vidim taj isti momak hitro mi prilazi. Nakon što nazva selam upita me: ‘brate treba l’ ti džemat za akšam namaz, ostala mi dva rekata sunneta pa da uhvatiš džemat sa mnom'?. Doskora nisam bio upoznat sa tim na?inom klanjanja namaza. Nakon što sam se abdestio otišli smo bliže vrhu džamije kako bi mogli mirno klanjati. Prou?io sam ikamet, on je donio po?etni tekbir i po?eli smo namaz. U?io je Fatihu naglas. Na njegovom u?enju se dalo primjetiti da se ?esto druži sa Kur'anom.

Poslije Fatihe prou?io je jednu malo dužu suru, a zatim smo otišli na ruku’. Na ruku'u smo ostali dugo, mnogo duže nego što sam ja, a vjerujem i ve?ina nas, navikla na ovim prostorima. Dok smo tako bili na ruku'u ?uo sam da cijelo vrijeme nešto u?i. Nakon dužeg zadržavanja na ruku'u, ispravili smo se na stajanje, opet se duže zadržali, a zatim se spustili na sedždu. I na seždi smo oduljili. Dok smo bili tako na sedždi dovio sam. Dovio sam ono što mi je prvo padalo na pamet. On je i dalje do mene u?io, a možda je i on dovio, ne znam. Na obje sedžde smo se dugo zadržali i mislim da se u tom trenutku desilo ono zbog ?ega sam i odlu?io napisati ovaj tekst. Naime, odjednom sam osjetio da trnci prožimaju moje tijelo. Kao da mi se kosa diže na glavi. Jedan ?udan osje?aj me po?eo obuzimati. Nešto tako do tada nisam osjetio u namazu.

Poznavanje ovog mladi?a natjeralo me je na razmišljanje. Naime, mnogo puta sam ga vidio u džamiji kako klanja dobrovoljne namaz, dva po dva, dva po dva i sve tako. ?esto sam ga mogao vidjeti kako u nekom od ?oškova džamija skrušeno i dugo dovi. Dok sam ja nakon dnevnih namaza hvatao wifi po džamiji, pokušavaju?i uhvatiti internet vezu, on je i nakon namaza stajao pred svojim Gospodarom, hvataju?i se za naj?vrš?u vezu na svijetu, vezu sa Gospodarom svih svjetova.

Od onoga trenutka otkada me je po?eo da prožima ?udni osje?aj, više me nije popuštao. On je nakon dva rekata predao selam i otišao, a ja sam ustao na tre?i rekat. Osje?aj je i dalje bio tu. Nakon farza, ostadoh da zikrim, a i osje?aj ostade sa mnom. Nakon zikra, ustadoh na sunnet a i osje?aj “ustade” sa mnom. Kada sam predao selam, uputio sam Gospodaru dovu, zatim se okrenuo i imao šta vidjeti. Brat opet skrušeno dobrovoljno klanja. MashaAllah! Prolaze?i kraj njega razmišljao sam da li da mu kažem o maloprijašnjem slu?aju. Otišao sam uzeti svoje stvari, ne bi l’ sada uhvatio kakav bus. Bio sam zbunjen. Dok sam se spremao, on završi sa namazom, pri?e mi i poselami me. U meni se i dalje ra?ala potreba da mu ispri?am o osje?aju iz namaza kojeg smo klanjali. Kako se selamimo iz mene jednostavno iza?e. Kroz par re?enica, nekako sam promrljao šta sam osjetio u namazu maloprije. Odgovorio je rije?ima: ‘subhanAllah', za?u?eno gledaju?i u mene. Iznenadilo ga je, baš kao što je i mene. Držao sam misk u ruci, rekoh, makar da ga namirišem, dok on izgovara “na hajr, In Shaa Allah”. Rastasmo se sa osmijehom i svako krenu svojim putem. Osje?aj me je prožimao još neke vrijeme dok sam išao do stanice. Poslije toga sam dugo razmišljao o tome. Kasnije sam saznao da se zove Igor. ?uo sam rije?i hvale za njega, sli?ne onima kojima sam se i ja sam uvjerio dok sam ga vi?ao ranije. Danas kad se vidimo, zagrlimo se, poselamimo i koju progovorimo. Molim Allaha dž.š. da mu'mine kao što je Igor nagradi Firdewsom i da isti onaj osje?aj doživimo ovoga puta zajedno, opet jednoga dana In Shaa Allah.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POSJETITE MINBER.BA

  • Ummet anesteziologa
    PiÅ¡e: Muhamed Ikanović Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doÅ¡ao na mezarje i rekao: “Kako bih samo želio da...
  • Život i djelo Mehmeda Handžića
    Piše: Mr. Vedad Mustedanagić Mehmed Handžić rođen je 16. 12. 1906. godine u Sarajevu, a umro je 29. 7. 1944. godine. Njegov otac Muhammed-aga bavio...
  • Post u mjesecu Å evvalu
    Piše: Mr. Safet Kuduzović Post je jedan od najvrednijih ibadeta i temelj islama. On pripada Allahu Uzvišenom Koji nagraðuje za njega. Nad drugim ibadetima odlikuje...