Petak, NOVEMBER 22, 2019
tekstovi_logo

Neke vrline imama ebu Hanife Allah mu se smilovao


Bi?evan zbog odbijanja visokog poloaja

Vrijeme u kojem ivimo najbolji je pokazatelj ta su sve ljudi spremni da urade kako bi ostvarili neki prolazni dunjalu?ki interes i zadobili odre?enu poziciju i poloaj. U historijskoj literaturi se navodi da je imam Ebu Hanife izbjegavao zvani?ne pozicije i visoke poloaje koji su mu nu?eni od tadanjeg vladaju?eg establimenta. tavie, on je, kako se navodi u nekim izvorima, i umro od posljedica bi?evanja po naredbi tadanjih vlasti koje su od njega traile da se prihvati funkcije vrhovnog sudije (kadi el-kudah), to je Ebu Hanife uporno odbijao.icon Ahlak velikana

Ta funkcija predstavljala je, nakon halife, najve?u vjersku vlast i titulu tog vremena. Naravno, Ebu Hanife nije odbijao prihvatiti tu funkciju zbog toga to je on smatrao da je njeno obnaanje nedozvoljeno (haram), jer su neki od njegovih najbliih u?enika i saradnika, poput imama Ebu Jusufa (umro 182.h.798.), bili upravo na tom poloaju. Ebu Hanifina suptilna pobonost i njegov prefinjeni takvaluk nisu mu dozvoljavali da preuzme taj visoki i odgovorni poloaj.
Ilustracije radi, navest ?emo jednu od predaja koje je zabiljeio istaknuti savremeni erijatskopravni teoreti?ar iz Egipta, ejh Muhammed Ebu Zehre (umro 1974.), u knjizi posve?enoj ivotu i djelu imama Ebu Hanife. U toj predaji navodi se da je abbasijski halifa Ebu Dafer el-Mensur pokuao privoliti imama Ebu Hanifu da prihvati funkciju vrhovnog sudije (kadi el-kudah):
Ebu Dafer el-Mensur pozvao je Ebu Hanifu da mu ponudi mjesto vrhovnog sudije (kadi el-kudah). Ebu Hanife je odbio. Zbog takvog ?ina bio je kanjen po halifinoj naredbi. Stavljen je u zatvor i bi?evan. Ebu Hanife je neprihva?anje te funkcije obrazloio time da on nije odgovaraju?a osoba za tu funkciju. Kada ga je halifa Ebu Dafer upitao zato, rekao je: Vrhovni sudija treba biti tako mo?na i jaka osoba koja ?e mo?i da osudi i tebe, tvoju djecu, tvoje savjetnike i pomaga?e, a ja nisam ta jaka osoba! Ti me poziva na neto to ja nisam sposoban izvravati! Halifa je na to ljutito rekao: Lae! Ebu Hanifa je na to potpuno smiren odgovorio: Ako sam ja u pravu - stvarno ne mogu biti vrhovni sudija, a ako si ti u pravu - onda pogotovu ne mogu biti, jer laov ne moe biti sudija!

Da li je Ebu Hanife preferirao kijas i razum nad hadisima?

Na ra?un Ebu Hanife iznesene su brojne pohvale, ali i kritike. Mnoge od tih kritika potekle su od zavidnika punih zlobe, koji su tendenciozno optuivali Ebu Hanifu.
Fasciniraju?a je Ebu Hanifina preciznost, blagost i razboritost u nau?nim raspravama koje vodio sa velikim u?enjacima svoga vremena. Tako se u jednom relevantom izvoru koji govori o nastanku i povijesti mezheba u islamu navodi da je Ebu Hanife, jednom prilikom za vrijeme boravka u Medini, imao raspravu sa velikim autoritetom i nau?nikom tog vremena imamom Muhammedom el-Bakirom (umro 114. po Hidri).

Naime, Ebu Hanifi su odre?eni krugovi prigovarali da daje prednost analogiji (kijas) nad hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Takve vijesti su dospjele i do imama El-Bakira, koji ga je, susrevi se s njim u Medini, upitao: Jesi li ti onaj koji je vjeru mog djeda (aludira na Allahovog Poslanika, s.a.v.s.) i njegove hadise zamijenio kijasom (analogijom)?
Imam Ebu Hanife je na to smireno uzvratio: Hajde da sjednemo, pa da malo popri?amo. Kada su sjeli, nastavio je: Ja ?u te pitati tri pitanja, pa kada mi na njih odgovori, onda ti sam prosudi da li je ta?no ono za to me okrivljuju. Molim te, odgovori mi: ko je slabiji, mukarac ili ena?
ena, odgovorio je imam Muhammed el-Bakir.
A koliki je udio ene prilikom raspodjele nasljedstva?, pitao je dalje Ebu Hanife.
Mukarcu pripada duplo vie nego eni, uzvratio je imam El-Bakir.
E, vidi, kazao je Ebu Hanife, to to si sada rekao, to isto je kazao tvoj djed (Muhammed, a.s.), a da sam ja kojim slu?ajem mijenjao vjeru tvoga djeda kijasom (analogijom), onda bi, po kijasu, trebalo da eni pripadne duplo vie nego mukarcu, jer je ona slabija.
Potom je Ebu Hanife nastavio: Kai mi ta je vrednije: namaz ili post? Imam El-Bakir je odgovorio: Namaz je vredniji. Ebu Hanife na to re?e: To isto je rekao tvoj djed (Muhammed, a.s.), a da sam ja, kojim slu?ajem mijenjao vjeru tvog djeda kijasom, onda bi, po kijasu, ena trebala da, kada se o?isti od mjese?nog pranja, naklanja namaze koji su joj proli za vrijeme hajza, a ne da napo?uje dane koje nije postila.
Nakon toga Ebu Hanife upita: ta je ve?i nedaset (ne?isto?a): mokra?a ili sperma?
Mokra?a, spremno odgovori imam El-Bakir.
E, ako je tako, odvrati Ebu Hanife, onda bih ja, da sam htio da mijenjam vjeru tvoga djeda, s.a.v.s, traio da se kupa nakon mokrenja, a abdesti nakon izbacivanja sperme. Me?utim, ja traim uto?ite kod Allaha od toga da mijenjam vjeru tvoga djeda kijasom. Nakon tih rije?i imam Muhammed el-Bakir ustade, zagrli Ebu Hanifu, poljubi ga i ukaza mu posebnu po?ast.

Ebu Hanife kao muhaddis

O Ebu Hanifi i hanefijskom mezhebu napisane su brojne studije i knjige. Najvie ih je na arpskom jeziku, a znatan broj je napisan i na drugim jezicima, naro?ito turskom i urdu. Na naem jeziku nema mnogo knjiga o ovom velikanu. Profesor efik Kurdi? je ranije objavio dvije knjige o imamu Ebu Hanifi i njegovom mezhebu: Ebu Hanife i namaz u hanefijskom mezhebu (doivjela nekoliko izdanja) i Ramazan i teravih namaz u svjetlu hanefijskog mezheba. Knjiga Ebu Hanife i njegov doprinos hadiskoj znanosti je tre?a po redu iz pera ovog cijenjenog bosanskog alima i daije.


U ovoj knjizi, koja se pojavila krajem prole godine, Kurdi? nakon iznoenja kra?ih crtica iz biografije ovog velikana pie o Ebu Hanifi kao muhaddisu gdje prvo iznosi prigovore koje protivnici upu?uju na ra?un imama Ebu Hanife. Potom slijedi nau?na analiza i pobijanje tih prigovora koji nisu osnovani jer je imam Ebu Hanife, r.a., je bio veoma dobro upu?en u poznavanje hadisa Allahovog Poslanika i o tome postoje brojni dokazi. Jedan od tih dokaza je zbirka hadisa poznata pod imenom Musned Ebu Hanife, u kojoj su navedeni hadisi sa senedima (lancima prenosilaca) koji doseu do Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ebu Hanifini senedi nisu duga?ki s obzirom na ?injenicu da je on ivio u prvom i drugom stolje?u po Hidri.
Me?u dokaze treba ubrojati i svjedo?enja velikana hadiske znanosti poput Ibn Abdulberra, Es-Sujutija i dr., koji su odali priznanje Ebu Hanifi kao dobrom poznavaocu hadisa i hadiskih znanosti.


Ispravno je re?i da Ebu Hanife ne samo da je bio dobar poznavalac hadisa ve? se smatra i jednim od kriti?ara prenosilaca tradicije koji imaju posebno jake kriterije. Imaju?i u vidu velika previranja i politi?ke nestabilnosti tog vremena (Ebu Hanife je ivio u dvije islamske drave, Umejevi?koj koja je 132. godine po Hidri doivjela potpuni krah i nestajanje i bila zamijenjena Abbasijskom dravom), sasvim je razumljiva Ebu Hanifina vanredna opreznost prilikom primanja hadisa koji se koriste za argumentiranje erijatskopravnih propisa i odredbi. Dr. Kurdi? u ovoj knjizi saeto iznosi kriterije imama Ebu Hanife prilikom primanja i prenoenja hadisa, to trebaju imati u vidu svi oni koji stavljaju imamu Ebu Hanifi odre?ene prigovore i primjedbe kada su u pitanju hadis i hadiska znanost. Zato ova knjiga dolazi kao dobar odgovor onima koji i kod nas, i to ve? dui period, pokuavaju proturiti vijesti o tobonjoj Ebu Hanifinoj neupu?enosti i slabom poznavanju sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s, to je Kurdi? nau?no i argumentovano opovrgao.


Knjiga Ebu Hanife i njegov doprinos hadiskoj znanosti dobro ?e do?i svima: i onima koji optuuju Ebu Hanifu da je slabo koristio hadise da bi korigovali svoja pogrena shvatanja, ali i onima koji u hanefijski mezheb ele staviti sve i svata. Ponekad se dobije dojam da odre?eni krugovi na naim postorima mezheb imama Ebu Hanife tretiraju kao vre?u u koju se pokuava staviti i ono to je polu?ila viestoljetna tradicija ivljenja muslimana na ovim nemirnim prostorima a to nema veze ne samo samo sa hanefijskim mezhebom ve? sa islamom uop?e. Naravno, takva shvatanja treba korigovati i ne pripisivati hanefijskom mezhebu (odnosno islamu) ono to mu ne pripada. Muslimani ovih prostora trebaju ujediniti sve snage i ne baviti se trivijalnim pitanjima u vremenu kada je njihov opstanak i dalje u opasnosti, pogotovo ako se imaju u vidu sva ova balkanska previranja i neizvjesnosti.
Zbog svega navedenog smatram da je publikovanje Kurdi?eve knjige o imamu Ebu Hanifi kao muhaddisu veoma korisno i zato je najtoplije preporu?ujem naoj ?itala?koj javnosti.

dr. Safvet Halilovi?



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

VELIKANI UMMETA

POSJETITE MINBER.BA