Srijeda, SEPTEMBER 26, 2018
tekstovi_logo


U to vrijeme bio sam predava? u halki Kur'ana u oblinjoj damiji. Tog mladi?a sam vi?ao poslije akama i moglo se pretpostaviti da je imao petnaestak godina. Drao bi svoje depno izdanje Kur'ana, sjedio sam i u?io ga, ali, zapravo, nije u?io nego se trudio da to tako izgleda. Povremeno bi bacao stidljivi pogled ka nama znatieljno motrivi ta radimo, a ponekad bi se trudio i ?uti o ?emu govorimo. Kada bi nam se pogledi slu?ajno susreli, on bi se brzo okrenuo pravivi se da nije ni imao namjeru gledati u nas.

Kur'anska druina

Dani su prolazili a mladi? je sjedio na istom mjestu i "u?io" iz svog mushafa. Kona?no, jedne ve?eri nakon jacije odlu?io sam mu pri?i: "Es-selamu alejkum! Ja sam Selman. Vodim halku Kur'ana u damiji", rekao sam. "Ja sam Halid", odgovorio je mladi? tako brzo kao da je dugo vremena ?ekao da podijelimo tu informaciju. "ta studira, Halide?", upitao sam. "Engleski, ali jako volim Kur'an", rekao je kao da se pravda. "Jesi li slobodan poslije akama? Bilo bi nam drago da se pridrui naoj halki", rekao sam mu priguenim glasom.

"Sta?

Kur'an? Vaa halka? Pa da. Do?i ?u", odgovori mladi? ?ije se lice naglo ozari.

Te no?i sam mislio samo o njemu i izrazu njegovog lica kada je ?uo moju po nudu. San mi naprosto nije htio na o?i. Pokuavao sam dose?i do zna?enja njcgovog odgovora, ali badava.Glavom su mi se motali stihovi: "Vrijeme ?e tajnu otkriti, istina ?e nenadano bahnuti." Vremenom je Halid postao redovan ?lan nae halke sa vrlo energi?nim pristupom i jako dobrom memorijom. Brzo se sprijateljio i postao omiIjen medu nama. Teko ste ga mogli vidjeti bez Kur'ana u rukama, a namaz je obavljao uglavnom u prvom saffu. Sve je kod tog mladi?a bilo na svom mjestu izuzev toga to mu se ponekad bilo jako teko skoncentrirati. Bilo je perioda kada bi njegov skamenjeni pogled odisao krupnim mislima koje bi mu se motale po glavi.

Tada bismo svi bili svjesni toga da je njegovo tijelo s nama, a da mu je dua otplovila u neki sasvim drugi svijet. Ponekad bih ga upozorio, ali sve to je bio u stanju kazati je to da priznaje da je mislima negdje odlutao. Jedne ve?eri nakon zajedni?ke halke otiao sam sa njim do morske obale nadaju?i se kako bi kona?no njegova velika tajna mogla iza?i na vidjelo i osloboditi ga tegobe i boli koju je osje?ao. Stajali smo na obali i posmatrali valove. Mjesec je bio pun. ?udan prizor. Tminu mora i no?i dijelila je tek mjese?eva svjetlost. Obojica smo stajali ute?i. I onda se desilo.

Kao da je mladi? pritisnuo neko dugme te se sve raspalo i sru?ilo na zemlju. Odlu?io sam ne prekidati Halidovo emocionalno oslobodenje nadaju?i se da ?e mu suze pomo?i da se donekle ispue i rijei stresa. Nakon nekoliko momenata promucao je kroz suze: "Ja volim sve vas... Volim Kur'an... i one koji ga u?e. Volim svakog ?estitog brata. Ali, moj otac.moj otac..." "Tvoj otac? Sta je sa njim, Halide?" "Stalno mi govori da se ne druim s vama. Boji se. Mrzi vas i nastoji me ubijediti da vas i ja trebam mrziti. Koristi svaku priliku koja mu se ukae da mi to dokae pri?aju?i kojekakve pri?e i bajke. Ali, kada sam vas ugledao u halki kako u?ite Kur'an, osjetio sam neto posebno. Vidio sam svjetlost na vaim licima, odje?i i rije?ima.

Cak i kada biste utjeli, vidio sam nekakvu svjetlost na vama. Ne vjerujem o?evim bajkama pa sam zato i dolazio poslije akama i pretvarao se da sam dio vaeg drutva ne bih li donekle s vama uivao u djeli?u svjetlosti.

Ja... sje?am se kada ste mi pristupili poslije jacije. Taj trenutak sam tako dugo ?ekao. Kada sam po?eo dolaziti na ?asove, moja dua je ula u svijet ljepote u kome su i vae due. Uao sam u halku i bio uporan. Skoro da nisam ni spavao, a moje no?i i dani bili su Kur'an.

Tajna morske obale

Otac je primijetio promjenu na meni. Saznao je da sam se pridruio halki i da se druim sa 'teroristima'. I, onda, jedne mra?ne no?i... ?ekali smo da otac do?e ku?i iz kafi?a u koji je ritualno iao, kako bismo zajedno ve?erali. Uao je namrgoden ljutito mlatnuvi vratima. Sjedili smo za kuhinjskim stolom. Nad nas se nadvila uobi?ajena tiina jer smo se svi bojali govoriti u njegovom prisustvu. Tiinu je prekinuo on, viknuvi: 'Cuo sam da se drui sa fundamentalistima!' Pocrvenio sam. Jezik mi se zapetljao. Imao sam kazati bezbroj rije?i, ali on nije ni ?ekao da mu odgovorim. Zgrabio je ?ajnik i zlobno mi ga bacio u lice. Soba se zavrtjela, a pred licem mi se stvori bezbroj boja. Nisam vie znao ni gdje je plafon, zidovi, ni pod. Pao sam. Majka me podigla. Vlana maramica na ?elu mi tek donekle otkri gdje sam. Otac se izderao na majku: 'Pusti ga ili ?e i tebe isto sna?i!' Istrgnuo sam se iz maj?inog zagrljaja i potr?ao prema svojoj sobi. Slijedio me je kroz hodnik obasipaju?i me najpogrdnijim psovkama. Nije bilo dana a da me na neki na?in nije zlostavljao.

Psovke, udarci, bacanje na mene bilo ?ega to mu se nade pri ruci... Tijelo mi je drhtalo od straha i poprimilo razli?ite boje. Mrzio sam ga." Mladi? je nastavio svoju ispovijest, a ja sam i dalje utio. "Dok smo jedne no?i ve?erali, on mi re?e: 'Ustani! Ne?e s nama jesti!' Prije negoli sam uspio ustati, udario me je u leda tako jako da sam pao na posude.

Dok sam tako leao, zamiljao sam da sam ve?i od njega i da mu mogu uzvratiti udarac. 'Jednog dana ?e mi platiti za sve. I ja ?u tebe istu?i kao to ti mene tu?e i vikat ?u na tebe kao to i ti radi. I ja ?u porasti i postati snaan, a ti ?e ostarjeti i oronuti. A onda... onda ?u se prema tebi odnositi kao i ti sada prema meni...', mislio sam u sebi.

Nakon toga sam otiao od ku?e. Nije bilo vano gdje, nego sam jednostavno otiao. Smiraj sam pronaao na ovoj obali koja mi je pomogla da odagnam nagomilanu tugu. Imao sam svoje depno izdanje Kur'ana te sam ga po?eo u?iti sve dok me pla? nije potpuno obuzeo." Tada se niz njegov obraz skotrljae suze koje su na mjese?ini blistale poput bisera pod svjetlo?u lampe. Nisam mogao re?i nita. Mladi?eva pri?a me zanijemila. Da li me ova zvijer od oca, koja ne zna nita o milosti, trebala prestraviti? Ili, da li bih trebao biti zadivljen strpljenjem ovog mladog insana koga je Allah uputio i nadannuo vjerom?

Ili, da li bih trebao biti okiran obojicom, odnosno njihovim odnosom koji se pretvorio u odnos lava i tigra ili vuka i lisice? Uzeo sam ga za ruku i obrisao mu suze. Molio sam se za njega i pokuao ga uvjeriti da i dalje treba ostati posluan svome ocu.

Neugodnosti na putu istine

Traio sam od njega da se strpi te da zna da nije sam. Uz to sam mu obe?ao da ?u se sastati sa njegovim ocem, porazgovarati s njim i pokuati u njemu probuditi usnulu milost. Taj doga?aj mi je nakon toga stalno bio u mislima. Razmiljao sam kako pristupiti njegovom rjeavanju. Kako razgovarati sa Halidovim ocem? Da li ?u biti uvjerljiv? Da li da, kao i obi?no, budem direktan i jednostavno pokucam na vrata. Kona?no sam se odvaio, skovao plan i odlu?io da se su?eljavanje... sastanak... sa Halidovim ocem desi tog dana u pet sati. Krenuo sam ka Halidovoj ku?i pun ideja i pitanja koja sam imao u depu. Pozvonio sam. Prsti mi zadrhtae, a u koljenima osjetih neku nelagodu.

Vrata su se otvorila. To je bio on. Stajao je sastavljenih usana, a na venama mu se o?itavao bijes. Pokuao sam po?eti sa u?tivim osmijehom. Moda ?e to donekle smekati situaciju prije negoli potekne razgovor. On me uzeo za kragnu i povukao k sebi: "Jesi li ti onaj fundamentalista to Halida u?i Kur'anu u damiji?" "Pa... da... jesam." "Tako mi Boga, vidim li te jo jednom sa njim, slomit ?u ti noge. Halid vie ne?e dolaziti u tu tvoju halku." Potom je sabrao svu pljuva?ku po svojim ustima i sru?io mi je u lice te zalupio vratima. Izvadio sam maramicu iz depa, obrisao sa lica ono ?ime me po?astio te krenuo nazad niz stepenice tjee?i se time da je Allahov PosJanik, sallahu alejhi ve sellem., preivljavao i gore neugodnosti. Nazivali su ga laovom, psovali mu, ga?ali ga kamenjem i podmetali mu trnje od koga bi mu stopala krvarila. Izbili su mu zub, na leda mu prosipali izmet i istjerali ga iz Mekke.

Prolazili su dani i mjeseci a Halidu nije bilo ni traga. Otac mu je zabranio da izlazi iz ku?e ?ak i na dumu. Zabranio je i nama da ga vidamo. Molili smo se za njega. Vremenom smo ga i zabo-ravili. Nakon toga prolo je nekoliko godina.

Zakanjela roditeljska briga

Jedne ve?eri nakon jacije neko mi je priao i stavio ruku na moje rame. Istu onu ruku koja me je ?epala prije nekoliko godina. Isto ono lice, iste bore, ista usta koja me po?astie onim to nisam zasluio. Ali, neto se promijenilo. Onaj divlja?ki izgled lica nekako je druga?iji. Jarke vene su splasnule i utihle. Tijelo mu je bilo iznureno od boli i onemo?alo od tuge. "Kako si?", upitao sam ga poljubivi mu ?elo i izrazivi mu dobrodolicu. Otili smo do ?oka damije. Pao mi je u krilo i po?eo estoko plakati.

Nikad nisam ni pomislio da takav lav moe spasti na nivo obi?nog ma?eta. "Pri?aj! ta nije u redu? Kako je Halid?" "Halid!" To ime bilo je poput strijele koja mu se zariva u srce i polahko ga kida. Glava mu je klonula. "Halid vie nije onaj mladi? koga si poznavao. Halid vie nije plemenit i tih de?ko. Nakon to je napustio halku, sprijateljio se sa loim drutvom. Uhvatili su ga u periodu u kome mladi ljudi ele napustiti ku?u.

Po?eo je sa cigaretama pa sam mu psovao i tukao ga. Vremenom je oja?ao pa mu je tijelo sviklo na batine, a ui ogluile na psovke i pogrdne rije?i. Brzo je rastao. Po?eo je ostajati napolju po cijelu no?, a ku?i bi dolazio tek pred zoru. Izba?en je iz kole. Znao bi se vratiti kasno u no? pricajuci potpuno nerazumljive stvari. Lice bi mu izgledalo beznadeno, jezik zapleten, a ruke drhtave. To jako, puna?no i njeno tijelo po?elo je kopniti. Ostala je samo prazna figura. Cisto i zacakljeno lice se promijenilo. Pjena zablude i grijeha sve vie se lijepila za njega. Njegove stidljive i jednostavne o?i su se promijenile. Sada su dobile nekakvu crvenu boju, a on, ta god bi pogledao ili dotakao, doivljavao bi to kao neku vrstu kazne.

Grubost i nepotivanje zamijenili su mu stid i bojaljivost koje je nekada imao. Mlado, njeno srce je nestalo. Umjesto njega, sada u prsima ima neto tvrdo poput kamena, ako ne i tvr?e. Rijetko bi proao dan bez nekog incidenta. Ili bi mi psovao i vi na mene, ili bi me udario. Zar moj rodeni sin. Otac sam mu a me opet udari." Nakon to je svi ispri?ao, pogledao me je suznim i ma i dodao: "Molim te, Selman posjeti Halida. Povedi ga sa sobom. Ima moj blagoslov, a naa vrata ti otvorena. Provedi sa njim neko vrijeme. On tebe voli. Upii ga u halku Kur'ana. Mogao bi s vama i?i i izlete. Ja se ne protivim. Naprotiv voljan sam mu dopustiti da ivi kod tebe. Najvanije je, Selmane... naj vanije je da se moj Halid vrati na pravi put. Molim te. Ljubit ?u ti ruke, ljubit ?u ti stopala. Molim te preklinjem te..." Sruio se mole? preklinju?i. Pustio sam ga da zavr i. Kada se primirio, rekao sam mu "Uprkos svemu to je bilo, ja ?u pokuati. Brate, sam si ovo posijao. Ovo je tvoja etva."

izvor:SAFF



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POUKE I PORUKE

POSJETITE MINBER.BA