Utorak, NOVEMBER 21, 2017
tekstovi_logo

Moji učenici su moja najveća sreća


Mustafa ef. Efendić, imam Čaršijske džamije u Zavidovićima

Čini nam čast da ovaj intervju radimo sa najuspješnijim muhaffizom u BiH i jednim od najuspješnijih daija među imamima u IZBiH i sa velikim čovjekom, Mustafom ef. Efendićem

Razgovarao: Ezher Beganović

 

Uvaženi hafize, za početak nam recite kada ste postali hafiz i ko vam je bio muhaffiz?

Hafiz sam postao, Allahovom voljom, u mjesecu julu 1985. u Čaršijskoj džamiji u Tešnju, pred muhaffizom Muhamedom ef. Ćatićem, koji mi je bio ujedno i mujezin. On nije bio hafiz, ali je za mene žrtvovao ono što bi žrtvovao roditelj za svoje dijete, da mu Allah, dž.š., podari Džennetul-Firdevs!

 

Kada ste i kako ste se odlučili da druge podučavate Kur'anu?

Hafiz: Kada sam boravio u Rijadu, u sitnim noćnim satima upućivao sam Allahu, dž.š., između ostalog, i tri sljedeće dove: Gospodaru moj, omogući mi da podučavam i odgajam muslimane - da ih spremam, a ne samo opremam za ahiret; Gospodaru moj, počasti me islamskom mladošću - da im ja podarim svoje iskustvo, a oni meni svoj entuzijazam; Gospodaru moj, ne dozvoli da se muslimani zbog mene svađaju, nego da se zajedno sa mnom bore za bolje sutra muslimana ovih prostora i šire. Allahu hvala, ove dove su, nadam se, uslišane. Početkom 1996. krenuo sam sa halkama kur'anskog pisma, tedžvida Kur'ana i hifza. Od tada do današnjeg dana, te halke redovno funkcioniraju, sedmično šest noći, od akšama do jacije. Ja sam se upustio u ovaj poduhvat ne računajući na ovako velike rezultate. To što je došlo prije svega je rezultat Allahove milosti prema meni i mojim učenicima, a potom, i neka moja zasluga. Molim Allaha, dž.š., da se ovim hairli poslom - halkama hifza, bavim do kraja svoga života.

 

Koliko ste do sada podučili hafiza koji su zvanično postali hafizi, ima li hafiza koji su naučili Kur'an ali nisu još dobili certifikat od IZ-a i koliko trenutno djece uči hifz, odnosno koliko ih bi trebalo uskoro položiti hafiski ispit pred Rijasetovom komisijom?

Hafiz: Ova džamija u kojoj obavljam imamski posao iznjedrila je, do sada, hvala Allahu, 8 hafiza sa certifikatom Islamske zajednice. Trenutno šest učenika uči hifz. Imam jednog kandidata, koji je učenik prvog razreda Islamske gimnazije u Zagrebu, koji bi trebao, također, prije ramazana, izaći pred Komisiju Rijaseta i položiti hifz.

 

Kako se osjećate kada neko od vaših učenika postane hafiz?

Hafiz: Mojoj sreći tada nema kraja. Osjećam da me tada ima i nadam se da neću pasti u zaborav. Smatram da će me svi moji učenici, hafizi, spominjati u svojim dovama, i da neću biti zaboravljen, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. To su ti svijetli tragovi koji trebaju da ostanu iza Allahovog roba na dunjaluku.

 

Kada biste usporedili nekadašnja vremena kada ste vi postali hafiz i danas, možete li nam reći ima li razlike u odnosu prema Kur'anu i ima li razlike u samom procesu podučavanja?

Hafiz: Vrijeme u kojem sam ja postao hafiz drugačije je po mnogo čemu od današnjeg vremena. 1985. godine ja sam bio jedini promovisani hafiz u Bosni. Teško je to tada bilo pojmiti. Mladost je u velikoj mjeri bježala od islama i Kur'ana. Vladajuća garnitura dobrano je mladost strašila sa vjerom i svim onim što ona sa sobom nosi. Danas je, pak, situacija kudikamo drugačija. Mladost kojoj je Allah prosvijetlio um, danas se ponosi Kur'anom i spremna je svoju mladost pokloniti tome. Današnja mladost ne samo da se zadovoljava učenjem Kur'ana nego ga smješta u svoja srca i želi da ga živi. Muhaffiz im otvara svoje srce, a potom Allahovu kuću. Kada učenici to osjete, onda i oni otvaraju svoja srca, i više nije bitno koju ćeš metodu u podučavanju primijeniti - da li po surama ili po krugovima. Ja imam učenika i jedne i druge metode.

 

Osim što ste muhaffiz, vi ste i glavni imam, odnosno muallim. Koliko djece ide na vjersku poduku kod vas?

Hafiz: Ja sam imam, muallim i hatib Čaršijske džamije. Trenutno podučavam više od stotinu učenika. Molim Allaha da ih bude znatno više.

 

Često putujete u druge džemate u BiH i izvan BiH gdje gostujete kao predavač. Koliko često prakticirate ovakve da'vetske aktivnosti?

Hafiz: Od 1997. godine nijedan godišnji odmor nisam proveo sa svojom porodicom.

Taj svoj odmor dajem za da'vu - putujući po svijetu, tražeći naše muslimane, da bih im ponudio ljepote i raskoši islama. Ako je Nuh, a.s., mogao dati i noć i dan za da'vu, kako ja ne bih mogao žrtvovati svoj odmor za Allahovo zadovoljstvo.

 

Vi ste čovjek koji je predan radu za islam i imate dosta iskustva na tom polju. Hvala Allahu, imate dosta uspjeha i veoma ste ugledni među svima koji se bave islamskim aktivizmom kao i u zvaničnim islamskim institucijama u BiH. Šta biste savjetovali svima onima koji se bave radom za islam, kako da budu uspješni u svom poslu, odnosno da budu prihvaćeni u društvu?

Hafiz: Preporučio bih svim daijama da oni, prije svega, vole islam, da ga takvog predoče svojim bližnjima, a zatim da izađu među mase. To trebaju da dožive kao čast, a ne kao teret. Allah, dž.š., nije ništa propisao u islamu što je van domašaja ljudskih mogućnosti, nego naprotiv, sve ono bez čega čovjek ne može biti istinski sretan u svom radu. U tome treba da se rukovode riječima Šuajba, a.s.:  ''O narode moj'' - govorio je on - ''shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj, i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim da činim ono što vama zabranjujem; jedino želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam, i Njemu se obraćam'' (Hud, 88.). Molim Allaha, dž.š., da nam ojača našu vjeru, učvrsti i proširi naše saffove, od istoka do zapada.

 

Lični profil Mustafe efendije

Rođen sam 25. 4. 1954. u Željeznom Polju, gdje sam završio osnovnu školu. Gazi Husrev-begovu medresu završio sam 1975. godine. Moja služba počinje 15. 10. 1976. u džematu Grapska, medžlis Doboj. Krajem 1979. prelazim u džemat Lepenica, medžlis Tešanj, gdje ostajem do 1. 6. 1983., kada prelazim u Čaršijsku džamiju u Tešanj i tu ostajem punih pet godina. Zatim prelazim u Novi Šeher, područje medžlisa Maglaj, gdje ostajem do rata. Mjeseca aprila 1993. zatekao sam se u Hrvatskoj, potom u Njemačkoj, da bih krajem iste godine otišao u Rijad, na Institut za jezik pri Univerzitetu ''Kralj Saud''. Januara 1996. vraćam se u Bosnu i bivam uposlen kao imam Čaršijske džamije u Zavidovićima, gdje ostajem do današnjeg dana.

(Magazin Saff, broj 262)

OVJDE MOZETE DOWNLOADOVATI JEDNO PREDAVANJE OD HFZ. MUSTAFE  EFENDIC Oni koji vjeruju su najbolja bića na svijetu - Zašto ?



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POUKE I PORUKE

POSJETITE MINBER.BA