Petak, OCTOBER 19, 2018
pokajnici_logo

Prica prelaska na Islam Karime Burns


Sjedila sam u panskoj Alhambra damiji u Granadi, i posmatrala sam slova koja su bila ispisana na zidovima. To je bilo najljepe pismo koje sam ikada vidjela. "Koji je to jezik?" upitala sam panskog vodica?. "Arapski" odgovorio je.
Sljede?i dan, kada me je on pitao na kojem jeziku elim da uzmem knjigu o svojoj posjeti paniji, odgovorila sam "na arapskom". "Arapskom?" upita me iznena?eno. "Govorite li arapski?" "Ne," odgovorih. "Ali moete mi dati i jednu na engelskom."


Do kraja moga putovanja po paniji skupila sam punu torbu knjiga na arapskom o mjestima koje sam posjetila. Torba je tako bila puna, da sam izvadila odje?u da bi knjige mogle stati unutra. Te knjige sam cjenila kao da su bile od zlata. Ja bi ih otvori svaku no? i posmatrala sam slova tog jezika koja su tekla preko stranica. Zamislih sebe da i ja umijem pisati tako lijepim pismom i po?eh misliti da mora neto postojati vrijedno u toj kulturi koja je proizvela tako lijepo pismo. Obe?ah sama sebi da ?u po?eti izu?avati ovaj jezik kada po?nem sa studijom na jesen.


Samo prije dva mjeseca, napustila sam svoju porodicu u Iowi da bih sama poduzela putovanje kroz Evropu. Bilo mi je samo 16 godina i u septembru te godina trebala sam da zapo?nem studije na "Northwestern University". Ali ja sam prvo htjela da "vidim neto od svijeta." Barem sam ovo rekla svojoj porodici i prijateljima. U stvarnosti, traila sam odgovore na pitanja ivota. Nekoliko mjeseci ranije napustila sam crkvu i nisam znala kome da se okrenem. Uvjek sam se protivila onome ?emu su me u?ili, ali nisu mi bile poznate nikakve alternative.

Kada odrastete u zapadnoj Americi ne moete sebi priutiti nikakve nedoumice - ili ?e biti dio crkve ili ne. Ali ja sam slutila da mora postojati neto drugo. Svoje putovanje po Evropi zapo?ela sam sa ovom namjerom - da prona?em to 'neto drugo'.

U mojoj crkvi nam nije bilo dozvoljeno da se molimo Bogu. Jedino to je bilo u redu, bila je molitva Isusu i nada da ?e on te molitve 'prosljediti dalje'. Automatski sam osje?ala da je to pogreno i ja sam, bez da sam ikome ita rekla, potajno se molila "Bogu." Iz svog srca sam bila ubje?ena da se samo Bogu upu?uju molitve. Ali osje?ala sam se krivom jer to nije bilo ono ?emu me je moja crkva u?ila. I napokon, mnogo me je zbunjivalo kako da postupam u stvarima svakodnevnog ivota.

Savjesno sam ila svake nedjelje u crkvu i bila sam veoma iskrena u slije?enju onoga to bih tamo nau?ila. Ali bila sam zbunjena kada bih vidjela da se ljudi tokom hefte druga?ije ponaaju. Zar ne postoje pravila ponaanja tokom hefte? Traila sam nekakav priru?nik kako da se ponaam, ali... nisam nita nala. Postoje 10 zapovjesti, ali one govore o stvarima koje su same po sebi jasne; zabrana ubijanja, kra?e i lai. Pored toga nema nikakvih uputstava kako se ponaati u svakodnevnom ivotu. Sve to sam znala bilo je: moda je pogreno nositi mini-suknje prilikom posjete crkvi i da sigurno nije u redu i?i na vjersku pouku samo zbog toga to se tamo nalaze lijepi momci.

Jednog dana sam ula u ku?u svog u?itelja i vidjela sam na jednoj rafi mnoge Biblije. Upitala sam ga ta to zna?i. "To su razli?ite verzije Biblije," odgovorio je on. Njega izgleda nije smetalo to postoje brojne verzije te knjige. Ali mene jeste. Neke su bile od drugih do te mjere razli?ite da su pojedina poglavlja nedostajala. Ovo me je jako zbunilo.

Na univerzitet sam se vratila puna razo?arenja, jer u Evropi nisam nala odgovore kojima sam se nadala. Ali u sebi sam imala poleta da nau?im jezik sa kojim sa se tamo susrela - arapski. Ironija je da sam u Alhambri posmatrala odgovore na pitanja koje sam traila. Ali trebalo mi je dvije godine da ovo shvatim.

Prva stvar koju sam uradila kada sam pristigla na univerzitet je bilo to da sam se upisala na kurs arapskog. Bila sam jedna od troje u?enika u ovom krajnje omrenom kursu. Udubila sam se u studije arapskog sa takvom ozbiljno?u da je moj profesor bio zbunjen. Zada?e sam pisala sa kaligrafskom olovkom. Ila sam u mahale Chicaga gdje ive arapi, samo da vidim kako se "Coca-Cola" pie na arapskom. U me?uvremenu pribliavao se je kraj moje druge godine studija i ja sam se igrala sa pomilju da zapo?nem studirati Bliskoisto?ne nauke. Upisala sam se u neke kursve koji su izu?avali tu regiju. U jednom kursu tema je bila Kur'an.

Jedne no?i sam otvorila Kur'an da uradim "doma?u zada?u" i nisam mogla prestati da ga ?itam. Bilo je kao da sam izabrala dobar roman. Pomislila sam u sebi: "Ovo je prava stvar. Ovo je u ta sam uvjek vjerovala. Ovdje su odgovori na sva moja pitanja kako da se ponaam u toku hefte i ovdje je poruka jasna da postoji samo jedan Bog."

Sve je tako bilo skladno. Bila sam ushi?ena, jer je tu bilo sadrano sve u ta sam vjerovala. I ono za ?ima sam udila. Sljede?i dan sam otila na ?as i upitala sam profesora da mi kae ime pisca ove knjige da bih mogla pro?itati jo vie njegovih knjiga. U knjizi koju sam ?itala bilo je napisano neko ime. Mislila sam da je to pisac te knjige, sli?no evan?eljima koja imaju razli?ite pisce.

Moj profesor me je obavjstio da to ime nije bilo ime autora nego prevodioca jer "prema muslimanima niko nije napisao tu knjigu. Kuran je prema NJIMA ( misle?i na muslimane, on je bio kr?anin ) Boja rje? i nije bio promjenjen od kada je napisan." Ne treba re?i da me je ovo duboko dojmilo. Poslije ovoga nastavila sam u?iti arapski sa jo ve?im elanom, a pored toga po?ela sam da u?im o Islamu.

Moju zavrnu godinu studiranja kona?no sam otila u Egipat da nastavim studije. Moje najdrae mjesto tamo postao je "islamski Kairo", gdje su mi damije davale osje?aj lagodnosti i potovanja. Osje?ala sam da boravak u njima daje osje?aj Allahove ljepote i mo?i. I kao i uvjek uivala sam posmatrati lijepe kaligrafije na zidovima.

Jednog dana jedan prijatelj me upita zbog ?ega ne pre?em na Islam ako ga toliko volim. "Ali ja sam ve? muslimanka," rekoh mu. Moj odgovor me je samu iznenadio. Ali onda sam shvatila da je to samo stvar logike i zdravog razuma. Islam daje smisao stvarima. Islam me inspirie. Bila sam ubje?ena da je Islam istina. Zbog ?ega moram pre?i na Islam? Moj prijatelj mi re?e da je dovoljno da izgovorim ehadet pred dva muslimanska svjedoka. Tako sam i uradila. Ali kada su mi dali tapiju da sam muslimanka, ja sam je stavila me?u svoje druge dokumente. Jer ja sam uvjek bila muslimanka. Ne treba mi komad hartije na zidu da mi to potvrdi. To sam znala onog trenutka kada sam uzela Kuran u ruke. Kada sam ga otvorila, osje?ala sam se kao da sam nala svoju davno izgubljenu porodicu. Umjesto tapije da sam muslimanka na mom zidu visi slika Alhambre.

Preveo: Sejfudin
http://www.islamfortoday.com/karimaburns.htm


Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

POKAJNICI

POSJETITE MINBER.BA

  • Izaslanik UN-a: Gaza pred raspadom, prijeti novi razarajući sukob
    Izaslanik Ujedinjenih naroda za Bliski istok Bugarin Nikolaj Mladenov upozorio je u četvrtak Vijeće sigurnosti na opasnost novog razarajućeg sukoba u Gazi. “Gaza je pred...
  • Znanje je ibadet
    Piše: mr. Rusmir Čoković Uzvišeni Allah propisao je ljudima brojne ibadete kako bi, izvršavajući ih, zaslužili Njegovo zadovoljstvo i uspjeh na oba svijeta. Jedan od...
  • Izgovaranje bismille prilikom uzimanja abdesta
    Pitanje: Prije uzimanja abdesta izgovarao sam bismillu u cijelosti (“Bismillahir-Rahmanir-Rahim”), no pročitao sam da neki učenjaci smatraju da onaj ko bismillu u cijelosti izgovori ima status...