Kad se priku?ila smrt pobožnom i povu?enom Abdullahu ibn Idrisu, smrtne muke su mu se pove?ale, a kada je po?eo hroptati, njegova k?erka je po?ela plakati, a on joj je rekao: “Ne pla?i, moja k?erkice, u ovoj ku?i sam prou?io Kur’ani-Kerim ?etiri hiljade puta da bih spreman do?ekao ovu smrt.” Allahu ekber! (Ako je u?io Kur’an 50 godina, a da bi ga prou?io 4000 puta, trebao je završavati hatmu svaka ?etiri i po dana)

Pri?a druga

Amir ibn Abdullah ibn Zubejr dok je ispuštao dušu na smrtnoj posteljini, a njegova porodica uplakana oko njeg, bore?i se sa smr?u ?uo je ezan za akšam-namaz, a duša mu skoro u grlu. Iako mu se smrtni hropac pove?ao, ?uvši ezan, rekao je onima oko sebe: “Vodite me!” Upitaše: “Kuda?” “U džamiju!”, re?e. “Zar u ovakvom stanju?!” Re?e: “Subhanallah! ?ujem mujezina da zove na namaz, a da se ne odazovem! Uzmite me za ruku.” Odnijeli su ga u džamiju, klanjao je jedan rekat za imamom i umro na sedždi. Da, umro je ?ine?i sedždu! Allahu ekber!

Pri?a tre?a

Abdurahman ibn el-Esved, leže?i na samrti, plakao je, pa mu je re?eno: “Šta te rasplakuje, a poznat si po ibadetu, skrušenosti, pobožnosti i pokornosti Allahu, dželle šanuhu?” Rekao je: “Pla?em od tuge za namazom i postom”, zatim je nastavio u?iti Kur’an dok nije dušu ispustio.

Pri?a ?etvrta

Zejd er-Rekašijj, kada mu se priku?ila smrt, po?eo je plakati, govore?i: “Zejde, ko ?e ti klanjati kad umreš? Ko ?e ti postiti? Ko ?e ti tražiti oprosta za grijehe? Zatim je izgovorio: “Ešhedu en la ilahe illellah, ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhu ve resuluhu”, i izdahnuo.

Pri?a peta

Halifa Harun er-Rešid, kada mu je došla smrt i kada se suo?io sa smrtnim hropcem, pozvao je svoje vo?e i obezbje?enje i naredio im da sakupe njegovu vojsku. Sa ma?evima i oklopima je došla vojska ?iji broj je jedino Allah, dželle šanuhu, znao. Svi oni su bili pod njegovim zapovjedništvom, a kada ih je ugledao, zaplakao je, a zatim rekao: “O, Ti, ?ija vlast je vje?na, smiluj se onome ?ija vlast je ve? prošla.” Potom je nastavio da pla?e dok dušu nije ispustio.

Pri?a šesta

Halifa Abdul-Melik ibn Mervan, kada mu se primakla smrt, kada su ga spopale muke i kada je s teško?om dihao, naredio je da se otvore prozori u sobi, ugledao je siromašnog pera?a u svome du?anu i rekao pla?u?i: “Kamo sre?e da sam pera?; kamo sre?e da sam stolar; kamo sre?e da sam nosa?; kamo sre?e da nisam imao nikakvog udjela u poslovima vjernika”, zatim je umro.

Pri?e iz našeg vremena

Ameri?ki mladi?, porijeklom Španjolac, ušao je poslije sabah-namaza me?u muslimane jedne džamije u njujorškoj ?etvrti Bruklin, i rekao im: “Želim da primim islam.” Upitali su ga: “A ko si ti?” Rekao je: “Ništa me ne pitajte, ve? me uputite.” Okupao se i izgovorio Kelimeiš-šehadet. Nakon što su ga pou?ili obavljanje namaza, klanjao je sa skrušenoš?u koja je izazivala divljenje kod svih prisutnih u džamiji. Tre?ega dana, jedan od džematlija se osamio sa njim i upitao ga: „Tako ti Allaha, o brate, ispri?aj mi šta te podstaklo da primiš islam.“ Rekao je: „Vaspitan sam i odrastao kao krš?anin. Dušom i srcem sam bio vezan za Isaa, a.s. Posmatrao sam i razmišljao o stanju i na?inu života ljudi, i primijetio da su se ljudi potpuno udaljili od moralnih principa Isaa, a.s. Tada sam po?eo tragati i ?itati o raznim vjerama, pa je Uzvišeni Allah omilio mome srcu islam. No? prije nego sam ušao u vašu džamiju, legao sam nakon dubokog razmišljanja i traganja za Istinom, pa mi se u snu ukazao Isa, alejhis-selam, i kažiprstom mi pokazao, govore?i: 'Slijedi Muhammeda.' Ustao sam i pošao da tražim džamiju. Allah me uputio ovoj džamiji, te sam ušao me?u vas.“ Nakon ovog kratkog razgovora, mujezin je zau?io ezan za jaciju-namaz. Ovaj mladi? je zanijetio namaz sa ostalim klanja?ima, u?inio sedždu nakon prvog rekata, a kada je imam ustao, blagoslovljeni brat se nije dizao sa sedžde. Onaj do njega ga je gurnuo, a on je pao. Tada su saznali da je njegova duša otišla u okrilje Allahove milosti. Subhanallah! Jedan san je bio dovoljan da slijedi Poslanika, s.a.v.s.!

Pri?a sa egipatskog broda „Salim ekspres“

?ovjek, kojeg je Allah spasio od smrti za vrijeme potonu?a egipatskog broda „Salim ekspres“, pri?a o svojoj supruzi, koja se utopila za vrijeme povratka s hadža. On kaže: „Svi su zapomagali: 'Brod tone!' I ja sam vrisnuo: 'Hajde, ženo, izlazi!' Rekla je: 'Tako mi Allaha, iza?i ne?u sve dok se ne pokrijem kako treba.' Rekao sam: 'Zar je ovo vrijeme pokrivanja!!! Izlazi!! Umrijet ?emo!!!' Rekla je: 'Allaha mi, iza?i ne?u dok se ne pokrijem kako treba. Ako umrem, srest ?u Allaha pokorna.'“ Obukla se pristojno i izašla na palubu sa svojim mužem. Kada su se osvjedo?ili da ?e se svi utopiti, o vrat mi se objesila i rekla: „Tako ti Allaha, jesi li ti zadovoljan mnome?“ Muž od pla?a nije mogao odgovoriti, a ona je ponovo upitala: „Jesi li zadovoljan mnome?“ I dalje je plakao, a ona je insistirala: „Želim da to ?ujem!“ Onda je on rekao: „Tako mi Allaha, zadovoljan sam tobom.“ Mlada supruga je pla?u?i izgovarala: „Ešhedu en la ilahe illellah, ve ešhedu enne Muhammeden 'abduhu ve resuluhu.“ Šehadet je izgovarala sve dok se nije utopila. Allahu ekber! Njezin muž je uplakan rekao: „Molim Uzvišenog Allaha da me s njome sastavi u džennetskim prostranstvima.“

Pri?a jednog mujezina

Neki ?ovjek je ?etrdeset godina u?io ezan (pozivao na namaz), ne žele?i ništa osim Allahove nagrade i zadovoljstva. Prije smrti je obolio teškom boleš?u koja ga je svezala za posteljinu. Nije mogao govoriti niti u džamiju i?i. Kada mu se bolest pogoršala plakao je, a oni oko njeg su primijetili potištenost na njegovom licu, pa kao da je sebi govorio: „O, Gospodaru moj, radi Tebe sam ?etrdeset godina u?io ezan, a Ti znaš da sam time želio samo Tvoju nagradu, a evo sada, u posljednjim momentima života, nisam u stanju u?iti ezan.“ Zatim su se na njegovom licu ukazali znakovi radosti i veselja. Njegova djeca kazuju da je, kad je došlo vrijeme ezana, ustao sa postelje, okrenuo se prema kibli i po?eo u?iti ezan u sobi. Došavši do kraja ezana i rije?i „La ilahe illellah“, pao je na postelju. Njegova djeca su mu prisko?ila u pomo?, ali mu je duša ve? otišla njegovom Gospodaru Allahu.

Smrt šejha Abdul Hamida Kiška

Blagoslovljeni šejh Abdul Hamid Kišk, Allah neka mu se smiluje, umro je u petak, u danu kojeg je volio svim srcem. Okupao se šejh prije džume-namaza, obukao bijelu odje?u, namirisao se i klanjao dva rekata neobaveznog namaza. Sa ruku'a drugoga rekata je pao. Njegova porodica i djeca su mu žurno prisko?ili u pomo?, da bi našli da mu je duša ve? otišla u okrilje Allahove milosti. Allahu ekber!

* * * * * * * * * * * * *

Za vrijeme studija u Kairu, sa zadovoljstvom i uživanjem sam ?esto slušao hutbe rahmetli ?uvenog šejha Kiška. Smatraju ga jednim od naj?uvenijih da'ija 20-tog vijeka u islamskom svijetu. Bio je slijep, ali sa vizijom. Ima preko 2000 snimljenih govora i hutbi. Nekoliko puta je zatvaran, da bi mu ?etrnaest godina vlast zabranila držati hutbe. Subhanallah!

Eto, plemenita bra?o i sestre: „Kako ko živi, tako ?e i umrijeti, a kako umre, tako ?e biti i proživljen.“ Pa, trudimo se da živimo u pokornosti Allahu, dželle šanuhu, da bismo umrli što ljepše i da bismo na najljepši na?in bili proživljeni. Smrt i proživljenje su neizbježni. A šta onda? Poslušajmo rije?i plemenitog Poslanika, s.a.v.s.: „Svi ?ete vi uni?i u Džennet, osim onih koji odbiju.“ Upitaše: „A ko je taj koji odbija, o Allahov Poslani?e?“ Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: „Ko se meni bude pokoravao, u?i ?e u Džennet, a ko mi bude nepokoran, odbio je.“ Idite, bra?o i sestre, u džamiju prije nego vas ?etiri snažne osobe donesu do nje (mrtve).

Hrabrost je velika ne klanjati u džematu i ?ekati dok nas ne donesu na tabutu pred džamiju. A tabut se kroji i za mene i tebe. Nekada su i slijepi ljudi išli u džamiju, a halifa Omer, radijellahu anhu, u vrijeme svoje vladavine odredio je poseban fond iz Bejtul-mala (državne blagajne), da se pla?a onim osobama koje ?e slijepe muslimane dovoditi u džamiju, da klanjaju u džematu. Allahu ekber! Subhanallah! Koliko je onih koji imaju vid i koji stanuju nadomak džamije, a ne klanjaju u džematu! La ilahe illellah, Muhammedun resulullah!

Pouke radi, citirajmo nekoliko hadisa našeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.: „Allahu ibadet ?ini kao da Ga gledaš. Budi spreman za smrt, jer ona može nastupiti svakog trenutka. I dobro se ?uvaj kletve mazluma (onog kome je nepravda u?injena), jer su njegove dove, odnosno kletve, primljene. Dobro ?uvajte sabahski i jacijski namaz i klanjajte ih u džematu, jer kad biste znali kakva je korist od ta dva namaza, vi biste u džamiju dolazili pa makar pužu?i.“

„Namaz koji se klanja u džematu, bolji je za dvadeset i sedam stepeni od namaza koji se obavi pojedina?no.“ „Ko klanja jaciju u džematu kao da je pola no?i proveo u namazu, a ko klanja i sabah u džematu, kao da je cijelu no? klanjao.“ „Džamije su Allahove ku?e na Zemlji i On se obavezuje da plemenito nagradi onoga ko Njega posjeti u tim ku?ama.“ „Obraduj Allahovom nagradom – svjetlom na Sudnjemu danu, one koji po mraku idu u džamiju (da bi u džematu klanjali sabah i jaciju-namaz).“

„?etiri su gariba (usamljenika) na ovome svijetu: Kur'an u srcu nasilnika, džamija u kojoj se ne klanja, Mushaf (Kur'an) u ku?i u kojoj se ne u?i, i dobar ?ovjek me?u lošim ljudima.“ „Namaz nije valjan osobi koja stanuje blizu džamije, a da ga ne klanja u džamiji.“ Pametnom je i išaret dovoljan.

Ako pro?itate ovaj tekst, zaradit ?ete sevaba, a ako ga drugima proslijedite, nagrada ?e biti, ako Bog da, umnogostru?ena. Nastojte da ni mene, Allahova siromašnog roba, ne zaboravite u svojim dovama.

Preveo i priredio Abdullah Hodži?, imam Bijele džamije u Gra?anici, 15.01.2010. god.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites