Utorak, MARCH 19, 2024
tekstovi_logo

NAGRA?IVANJE ZA U?ENJE KUR'ANA


Dr. hfz. Fadil Fazli? - Tekst obajvljen u Takvim-u 2006, str 75-85.

irenjem islama u naim krajevima, otpo?ela je tradicija u?enja Kur'ana u raznim prilikama, to je vremenom rezultiralo pojavom i uvo?enjem raznih obi?aja koji su kod nas prenoeni s generacije na generaciju sve do dananjih dana. Ovi obi?aji, prije svega, vezani su za u?enje hatmi, mevluda, tevhida, lije?enja Kur'anom, u?enja na kaburu nakon preseljenja na Ahiret, zijareti kaburu i sl. Bez pretenzija da analiziram te obi?aje koji se nazivaju islamskim, ovdje ?u aktuelizirati jedno pitanje koje glasi:

Moe li se primiti nagrada za u?enje Kur'ana i da li umrli imaju koristi od tog u?enja?

Prije odgovora na postavljeno pitanje treba imati u vidu mnoge ?injenice i povijesne okolnosti s kojima su se susretali muslimani ovih krajeva. U posljednjih pedeset godina nai muslimani prolazili su kroz razna iskuenja, teko?e i pritiske i sa Istoka i sa Zapada.

Svaki pokuaj njihovog ujedinjavanja, okupljanja i organiziranja bio je budno pra?en, a potom i sprje?avan, bilo iznutra ili izvana. Vezu s dematom, damijom i imamom mnogi pojedinci odravali su putem naru?ivanja hatmi, tevhida i mevluda. Ovakva vrsta veze sa dematom bila je slaba, ali u tako tekom vremenu nije bila bezna?ajna.

S druge strane mnoga djeca ne paze i ne brinu se dovoljno o svojim roditeljima i rodbini, te kada oni presele na Ahiret osjete kajanje i griu savijesti. Te svoje propuste pokuavaju nadoknaditi naru?ivanjem hatmi.

Nekada se hatme u?e i naru?uju da bi se sa?uvao ugled porodice i rodbine, budu?i da je taj obi?aj u nekim sredinama obavezuju?i, ina?e doti?na porodica i rodbina doivjet ?e javnu kritiku i osudu.

Proces mijenjanja obi?aja i uvjerenja ne odvija se tako brzo i lahko. Obi?aji i narodna tradicija nekada se paljivije ?uvaju nego temeljne islamske norme. Uz to se ?esto oponaa okolina,
naro?ito ako su obi?aji vezani za vjeru, pa makar oni ne bili utemeljeni na islamskim izvorima.

Nekada su i imami u delikatnoj situaciji, jer mnoge dematlije misle da je u?enje hatmi, Ja-Sina, mevluda i tevhida jedna od osnovnih aktivnosti imamskog poziva. Odbiti ove vrste usluga, nekada zna?i postati nepoeljan u doti?nom dematu.

U?enje Kur'ana za novac

Ashabi su svakodnevno, odgovorno i savjesno u?ili Kur'an. Na ovaj na?in oni su u?ili i spoznavali osnove islamskog u?enja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je objanjavao i tuma?io islamske propise i upu?ivao ih kako da ih prakti?no primjenjuju u svakodnevnom ivotu.

U vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u?enje Kur'ana umrlim muslimanima (hatme) bilo je nepoznato i neaktuelno. Naime, roditelji i rodbina nekih ashaba umrli su prije islama, ili ako su doivjeli taj period, nisu primili islam i umrli su kao nemuslimani. Vjerovatno iz tog razloga ne nalazimo hadise Muharnmeda sallallahu alejhi ve sellem koji direktno govore o ovoj temi, odnosno o u?enju Kur'ana umrlim.

Ovo pitanje aktuelizirano je u kasnijim decenijama, te su najeminentniji islamski u?enjaci dali svoje miljenje o ovoj tematici. Ukoliko je cilj sticanje imovine, islamski u?enjaci su saglasni da primanje nagrade za u?enje Kur'ana nije dozvoljeno. I davaoci i primaoci nagrade su grijeni. Ovaj na?in zarade nije doputen, a kao argument navodi se kur'anski ajet:

Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepoten na?in. (El-Bekare, 188)

Islamski u?enjaci kategori?ki osu?uju one u?a?e koji u?enjem Kur'ana ele ostvariti zaradu. S tim u vezi navode se sljede?i hadisi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Prenosi se od Ubade bin Samita da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:

"Ko se bori na Allahovom putu, a namjera mu je da postigne ovozemaljski cilj, pripada mu samo ono to je naumio." (Ahmed i En-Nesa'i)

Prenosi Abdurrahman b. ibl da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem rekao:

"U?ite Kur'an, ne prelazite granice njegovih uputa, veite se za Kur'an, ne izdravajte se pomo?u njega, ne gomilajte imovinu njime" (Ahmed)

Prenosi Ibn Husajn da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem rekao:

"Ko u?i Kur'an neka pomo?u njega Allahu dovu ?ini, jer ?e do?i neki u?a?i koji ?e u?e?i Kur'an traiti pomo? od Ijudi" (Ahmed i Tirmizi)

Prenosi Dabir, r.a., daje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:

"U?ite Kur'an, jer za svako slovo slijedi nagrada. Do?i ?e neki Ijudi koji ?e posve?ivati panju samo vanjskom tekstu, kao to se posve?uje panja strjelici bez perjanice (ne moe letjeti), urit ?e da ga brzo prou?e, a zato ne?e imati ahiretske nagrade." (Ebu Davud)

Prenosi Sehl b.Sa'd da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"U?ite Kur'an, prije nego to do?u neki Ijudi koji ?e se pri u?enju razbacivati poput jarbola, tee?i ovosvjetskoj nagradi, a zanemaruju?i nagradu budu?eg svijeta." (Ebu Davud)

Prenosi Burejde da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem rekao:

"Ko bude u?io Kur'an samo za nagradu i od toga ivio, na Sudnjem danu ?e mu lice biti samo od kostiju, bez mesa" (El-Bejheki)

Imam En-Nevevi navodi slu?aj kada su dvojica ashaba doli u damiju, i nakon to je imam predao selam, jedan od njih je po?eo u?iti Kur'an i taiti pomo? od prisutnih. Njegov postupak su prisutni osudili, rekavi mu: "Mi smo Allahovi i Njemu ?emo se vratiti. Zar nisi ?uo Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kada je rekao: Do?i ?e neki ljudi koji ?e u?iti Kur'an i na taj na?in traiti pomo? od drugih. Ko zatrai od vas pomo? putem u?enja Kur'ana, nemojte mu je dati."1

I u vrijeme Hasana el-Basrija pojedinci su pokuavali sticati imetak putem u?enja Kur'ana. Tim povodom, on je razvrstao u?a?e Kur'ana u tri kategorije:

Oni u?a?i koji Kur'an smatraju robom i on je za njih
sredstvo i izvor prihoda za ivot,

U?e ga ispravno, ali ne potuju njegove propise. Oni
pomocu Kur'ana zgr?u novac namjesnika i imaju povlaten poloaj
u drutvu. Njihov se broj umnoava, neka ih Allah na zemlji uniti.

. U?a?i koji u?e Kur'an razmiljaju?i o njegovim porukama i poukama. Kur'an je za njih lijek kojim svoja srca lije?e. Takve ?e Allah obilato nagraditi i pomo?i. Tako mi Allaha, ova vrsta u?a?a je vrijednija od ?istoga zlata.2

Miljenja poznatih islamskih u?enjaka

Ibnu-l-Kajjim el-Devzi smatra da je dozvoljeno primanje nagrade za lije?enje Kur'anom, dok je zabranjeno primiti nagradu za u?enje i podu?avanje Kur'anu. Kao argument navodi se hadis koga prenosi Ubade b. Samit kada je rekao:

"Podu?avao sam jednog ?ovjeka Kur'anu pa mi je poklonio luk. Spomenuo sam to Allahovom poslaniku sallallahu alejhi ve sellem koji mi re?e: Primivi to, uzeo si luk od vatre." (Ibn Made)

U prilog svom miljenju Ibn Kajjim navodi i sljedece ajete:

Reci: Ja od vas ne traim nagradu za Kur'an. (El-En'am, 90)

Reci: Kakvu god nagradu za zatraim od vas, neka ostane vama. (Sebe', 47)

Slijedite one koji od vas ne trae nikakvu nagradu. (Ja-Sin, 21)15

to se ti?e primanja nagrade za podu?avanje nekoga u Kur'anu, islamski u?enjaci klasi?nog perioda dali su razli?ita miljenja. Zuhri i u?enjaci hanefijskog mezheba ranijeg perioda ne dozvoljavaju uzimanje nagrade, dok Hasan el-Basri, a'bi, Ibn Sirin i u?enjaci hanefijskog pravca kasnijeg perioda to doputaju, s tim da primanje nagrade ne smije biti ni?im uslovljeno. Ata', Malik, afija i drugi dozvoljavaju primanje nagrade, ako to davalac i primalac valjano ugovore.'1

U kasnijem periodu, kada se islam irio a potreba za da'vom i da'ijama bivala sve ve?a, ulema se saglasila da je dozvoljeno nagradivati ovu vrstu rada i aktivnosti.

 

Fudajl ibn 'Ijjad polazi od ?injenice da je uslov za dobro djelo iskrena namjera (ihlas) kao to se kae u ajetu:

A naredeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju ... (El-Bejjineh, 5)

S tim u vezi u?enjak Ibn 'Ijjad kae: "Dva su uslova da bi djelo bilo uistinu dobro: Da se u?ini iskreno u ime Allaha d.., i da se uradi ispravno, savjesno i odgovorno."

I pored toga to je namjera najiskrenija, ako djelo nije propisno ura?eno ono nije kod Allaha d.., primljeno, ili ako namjera nije iskrena, a djelo perfektno ura?eno, ono nema vrijednosti na Ahiretu.

U?enje Kur'ana radi nagrade je djelo kome nedostaju navedeni uvjeti, budu?i da takvo u?enje nije u ime Allaha, d.., nego radi sticanja zarade, a ovakva praksa nije bila poznata u vrijeme prve generacije muslimana, te je ovakvo djelo novotarija i u sutini bezvrijedno".5

Hidavi, sljedbenik hanbelijskog mezheba, kae: "Onaj musliman koji tei da dobro djelo uistinu pripada njemu i ima ahiretsku korist, zabranjeno mu je da za takvo djelo trai i o?ekuje ovozemaljsku nagradu. Dobro djelo pripada onome ko ga iskreno u?ini, kao to su: hadd, umra, ezan, ikamet, imamet, namaz, izu?avanje Kur'ana, fikha, hadisa i sl.6

Hanefijski pravnik Ibn Abidin kae da nije dozvoljeno unajmljivanje ?ovjeka za u?enje Kur'ana (naru?ivanje hatmi), kako bi se poklonio sevab umrlome, jer ne postoje za tako neto argumenti u islamskim izvorima.

"Ako u?a? u?i za novac ne?e imati za to nagrade, pa ta ?e onda pokloniti umrlome. Ono to moe koristiti umrlima jesu dobra djela. Islamski u?enjaci nisu dozvolili takav postupak.7

IbnTejmijje (umro 1328.g.) kategori?anje u vezi sa uzimanjem novca za u?enje Kur'ana. On je osudio ovu pojavu, rekavi: "Zabranjeno je u?enje Kur'ana za nagradu i to u?enje poklanjati umrlom, jer nije poznato daje bilo koji od imama to dozvolio.8

Imam Bergivi, takoder smatra ovu pojavu novotarijom. On kae: "Ljudi se posvete nekim djelima, misle?i da su ih ?ine?i postigli neki uspjeh. Me?u tim djelima su i oporuka umrlog da se dijeli hrana i da se ljudi ugoste na dan njegove smrti ili poslije, da se dijeli novac onima koji budu u?ili Kur'an za njegovu duu i sl. Ovo su nedozvoljene novotarije. Onaj koji ima ovozemaljski cilj, zabranjeno mu je uzimanje nagrade za u?enje Kur'ana, zikra i sl.9

Da li umrli imaju koristi od u?enja Kur'ana (hatme), pod uvjetom da u?a? nema namjeru ostvariti ovozemaljski cilj

Imami Ebu Hanife, Ahmed i Malik zastupaju miljenje da poklonjeni sevabi, ste?eni u?enjem Kur'ana dospijevaju umrloj osobi. Ahmed b. Hanbel kae: "?ovjek koji u?ini neko dobro djelo za drugoga, kao to je namaz (nafila), post (nafila), had, sadaka, u?enje Kur'ana i razne vrste dobri?instva, stiu ta djela umrlome i koriste mu. To je stav Ehli-Sunneta.10

Imam afija smatra da sevabi od u?enja Kur'ana ne dospijevaju do umrlih, a kao argument navodi kur'anski ajet:

I ?ovjekovo je samo ono to sam uradi. (En-Nedm, 39)

 

Miljenje profesora Husein ef. ?oze

Od nae uleme, rahmetli h. Husein ef. ?ozo, kada su mu postavili pitanje u vezi sa ovom tematikom, odgovorio je:

"... Postoje dva na?ina koje islam preporu?uje za sje?anje na nae umrle: dova i sadaka. U vidu dove ?ovjek se moe uvijek svakom prilikom obratiti Bogu i moliti Ga da podari umrlom Svoje blagodati, da ga nagradi dennetskim naseljem. Moe mu prou?iti iz Kur'ana to ho?e ili ?itav Kur'an, pa to u?enje pokloniti za duu umrloga. Naro?ito se preporu?uje sadaka. Zaista, nita se korisnije ne moe u?initi za umrloga od dijeljenja sadake i pomaganja drugih. Sto se ti?e u?enja Kur'ana za pare, naime pla?anja drugome da prou?i hatmu, tevhid ili ma ta drugo za umrle, treba ista?i da je to, prema mnogim autorima, nedopustivo. ejh eltut u svom djelu El-Fetava smatra da u?enje mrtvima za pare nije dozvoljeno i da od takvog u?enja nema sevaba, ni mrtvom, niti pak onome koji naru?uje i pla?a... S obzirom na poznato pravilo da se djela prosu?uju prema namjerama i ovdje bi se moda mogla uzeti u obzir elja davaoca hedije, a nikako neke fiksne pla?e, da onom koji u?i pomogne, jer radi na korisnom poslu, a nije dovoljno osiguran, pa da tako indirektno usljed te namjere bude koristi i mrtvome komeje namijenjeno."12

Na pitanje da li se mogu gotove hatme prodavati, kao to to neki ?ine, ?ozo odgovara:

"Treba jedanput za uvijek znati da se sa Kur'anom ne moe ni u kojem vidu trgovati. Trgovina sa kur'anskim ajetima predstavlja teak grijeh. Na mnogo mjesta u Kur'anu najotrije se osuduje ovakva prljava rabota. Nesumnjivo je da prodaja gotovih hatmi spada u zabranjenu trgovinu..."13

Rahmetli ?ozi je bilo postavljeno i sljede?e pitanje: "Da li se mrtvima moe pokloniti "Ja-Sin" u?en na gramofonskoj plo?i? On je odgovorio:

"Ne moe se mrtvima u?iti Ja-Sin na gramofonskoj plo?i. Mrtvima se poklanja sevab od u?enja. Naime, taj sevab poklanja u?a?, jer ga je on zaradio i jer je njegov. On ga samo moe pokloniti. Plo?a nema sevaba od u?enja, niti ga moe drugom pokloniti. Plo?a ne u?i sa namjerom, niti svjesno. Otuda ispravnost tvrdnje da se Kur'an ne moe u?iti mrtvima za pare. Rekli smo da samo u?a? moe pokloniti umrlom svoj sevab od u?enja. Ako on taj sevab proda i naplati, on ga vie ne moe poklanjati, jer ga je prodao i on vie nije njegov vlasnik. Taj sevab nije postao ni vlasnitvo kupca, jer se izgubio i bio poniten u jednoj nedozvoljenoj kupoprodaji..."14

Koliko nam je poznato do nedavno nijedna institucija Islamske zajednice kod nas pa i ire nije slubeno zabranila u?enje Kur'ana zanovac. Prije tri godine, odnosno 2002. godin, Medlis Islamske zajednice u Novom Pazaru donio je sljede?u odluku:

"Strogo se zabranjuje u?enje Kur'ana (hatme i jasini) za nov?anu nadoknadu. Zabranjuje se organizovano izvravanje ovakvih usluga. Nepridravanje ove odluke predstavlja disciplinski prijestup, to povla?i disciplinsku odgovornost." (Preporod, 15.3.2002.)

Navedenom odlukom ne ukida se u?enje hatmi, nego samo davanje i primanje nov?ane nadoknade. Da li ?e spomenuta odluka prakti?no zaivjeti, vrijeme ?e pokazati.

Na kraju izlaganja o ovoj temi, a vezano za nae krajeve, postavlja se sljedece pitanje: Da li je u?enje hatmi kod nas imalo neki zna?aj u proteklim stolje?ima i da li je ova praksa koristila ili tetila muslimanima na ovim prostorima?

Mnogi bi vjerovatno dali razli?ite odgovore, ali pri tome uvijek treba imati na umu sljede?e ?injenice:

U?enje hatmi, posebno u vremenima vjerskih nesloboda, okupljalo je muslimane u porodicama, damijama, mesdidima i na drugim mjestima. Iako u manjim skupinama i ne toliko kvalitativno i osmiljeno, takvi skupovi su bili na?in da se ?uvaju i utvr?uju porodi?ne, rodbinske, prijateljske i komijske veze. To je posebno bilo zna?ajno u drugoj polovini prolog stolje?a kada je svaki skup muslimana bio sumnjiv i nepoeljan od tadanjih vlasti.

Okupljanje povodom prou?ene hatme je bila i prilika da se muslimanima ukae na njihove propuste, zablude i lutanja, da se upute i podstaknu na dosljedno, predano i ustrajno izvravanje islamskih propisa. To je imalo zna?aja, posebno za ene i djecu, jer oni ne prisustvuju dumi-namazu, kada mukarci imaju priliku ?uti sedmi?ni vaz. Veza mnogih porodica sa islamom preko naru?enih hatmi nije zanemarljiva, mada je u sutini slaba.

Da li su ovi skupovi bili manje ili vie korisni, zavisilo je od spremnosti, sposobnosti, iskrenosti i hrabrosti svakog pojedinca koji je u?io hatmu, da predvi?eno vrijeme to bolje iskoristi na razvijanju islamske svijesti kod muslimana. Na organizacionom planu, i u ovom segmentu su postojale mnoge slabosti i nedisciplina.

Mnogi nai imami su u ranijem periodu proli kroz razne teko?e, procese, su?enja, osude, a u pojedinim vremenima, sticajem raznih okolnosti, ulemaje bila preputena sama sebi. Ponekad, bezosnovnih, elementarnih uslova za ivot, ulema je predvodila muslimane, upu?ivala ih, dijelila sudbinu s njima, siromana u imetku, ali bogata vjerom, prevazilazilaje i najtea iskuenja i prepreke. Islamski u?enjad kau, da ivjeti od u?enja Kur'ana, ali samo u krajnjoj nudi kada ne postoje ili su nedovoljni drugi izvori prihoda, je mekruh, s tim da to prelazi u haram ?im se steknu uslovi za drugi na?in privre?ivanja. S te strane svako preuzima punu odgovornost.

U novim uslovima, kroz kvalitetne i osmiljene programe, treba omoguciti muslimanima, a posebno djeci i omladini, da nau?e ?itati izvorni tekst Kur'ana, da ga izu?avaju, razumiju i usvajaju njegove pouke i poruke. Na ovaj na?in, oni koji to budu eljeli, mo?i ce u?iti hatme svojim roditeljima, rodbini i prijateljima, od ?ega ?e imati koristi i ivi i umrli.

Osnova svakog djela je cilj, elja i namjera onoga ko ga ?ini. Taj, za ljude skriveni i tajanstveni aspekt ivota, najbolje i jedino zna Allah d.. Pitanje u?enja Kur'ana je pitanje vlastitog doivljavanja vjere, morala, savjesti i odgovornosti svakog pojedinca.

Koristi od u?enja hatmi, a Allah, d.., najbolje zna, imat ?e oni koji su u ovozemaljskom ivotu ivjeli po uputama Kur'ana. Apsurdno je poklanjati sevabe onima koji su bili indiferentni prema kur'anskom u?enju dok su bili na dunjaluku. Kur'an je objavljen ivima, dunjaluk je njiva gdje se sije, a Ahiret je njiva gdje se anje. Ko ne posije, ne?e ni ponjeti.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

FIKH

POSJETITE MINBER.BA