Petak, DECEMBER 14, 2018
tekstovi_logo

Moja jadna, nezaposlena supruga...


Ovaj tekst smo preuzeli sa web portala www.minber.ba

Nakon to sam pro?itao ovaj tekst nisam mogao a da ga ne objavim na naoj stranici i da tako omogu?im da to ve?i broj sestara pro?ita ovaj tekst koji je tako fino napisao brat Aid, molim Allaha da ga nagradi najve?om nagradom, jer ovaj tekst zaista pokazuje kako je Allah d. uzdigao enu sa islamom i dao joj po?asno mjesto dok je ponizio one one koji se suprostavljaju islamskim principima, a to je jo alosnije one i ne vide da su poniene, molim ALlaha da ih uputi napravi put i da spoznaju vrijednosti islamskog ivota, amin. administracija

Dok sam u ranim jutarnjim satima odlazio na posao, susreo sam enu koja je u naru?ju nosila svoje

dvogodinje dijete. Valjda ga nosi na ?uvanje. Dijete je bilo umotano u deku i jo je ?vrsto spavalo. Vani je bilo jako hladno. ena je kora?ala urno, ali teko i mrzovoljno. Radi u mini marketu u blizini moje ku?e. uri na posao. Prosje?no radi desetak sati dnevno, a kada eli slobodan dan, onda ga unaprijed mora naraditi na na?in da zamjeni kolegicu i jedan ?itav dan radi skoro punih petnaest sati. ef je dobar i velikoduan, pa ve?inom to odobri, samo se mora upitati u vrijeme kad je dobre volje. U suprotnom galami, vi?e a ponekad i psuje. Ma nema veze. Sve to ide u opis radnog mjesta. Njena plata je oko 500 km. ?uvanje djeteta plati 150 km, 150 km joj ode na njene i mueve cigarete, a skoro ?itav ostatak za ratu mikro kredita kojeg su podigli prolog ljeta kako bi otili na more. Sjetio sam se svoje jadne, nezaposlene supruge, koja ve?inu dana provodi u ku?i kod djece. Imaju?i u vidu da ne radi, i da ne mora ujutro rano na posao, uskra?eno joj je redovno uivanje u svjeem jutarnjem zraku. Ona svoju djecu ne mora nositi na ?uvanje. ?uva ih sama. Kako grozno i nazadno. Odspava dokle eli, a onda ustane. Slijedi doru?ak, kahva, pospremanje po ku?i... Strano. Ne mora ni sluati gun?anje mrzovoljnog efa, niti provokacije bezobraznih potroa?a. Jadnica. Nikada svome slunom aparatu ne?e priutiti luksuz percipiranja masnih psovki, galame i omalovaavanja, a njen organizam teko da ?e tim povodom osjetiti blagodarni u?inak nekog antidepresiva. Sirotica.

Moja supruga nema ni tu privilegiju da se odmara od vlastite djece. ?itav dan mora brinuti o njima te nadzirati njihovo ponaanje. Jadnica. ena koju sam spomenuo je sretnica. Svaki dan u prosjeku po deset sati ne vidi svoga dvogodinjeg sin?i?a. Ne mora sluati njegov pla? i dosadno dozivanje mama, mama... Ne mora ga ljubakati, maziti, tepati mu i govoriti toliko dosadne i olinjale re?enice koje brine mame ve? generacijama govore svojoj djeci: lutko moja, e?eru moj, duo moja... Sretnica. Ne mora ga ?ak ni presvla?iti u tih desetak sati. Divota. Neka to radi ena koja je za to pla?ena. Ona ?e to svakako uraditi bolje i s mnogo vie panje od njegove mame.

A kada njen sin poraste i po?e u kolu, ne?e morati gubiti sate i dane pojanjavaju?i mu kako se pie i ?ita, kako se sabira i oduzima, i ne?e morati pregledati kako je uradio tu dosadnu doma?u zada?u. Sve to ?e umjesto nje obavljati neko drugi. Ona ?e uivati u svome poslu. Usluivati ?e muterije raznih profila, redati artikle i ?istiti market, nositi male vre?e brana od 25 kg, a uz pomo? kolegice i vre?e e?era od 50 kg. ef je dobar i paljiv pa je priprijetio da nijedna radnica ne smije sama nositi vre?u od 50 kg. Ipak, ki?ma je osjetljiva a davanje bolovanja radnicima mu ba ne ide u prilog. Trite rada je nemilosrdno. A i drava ho?e svoje... Uz sve to, ova radnica ?e razmiljati o tome kako je sretna to ima svoj lijepi posao i to ne gubi vrijeme u?e?i i paze?i vlastito dijete. A moja ena? Jadnica. Ona svakom djetetu mora pomagati pri pisanju doma?e zada?e, spremati im sendvi?e, pratiti ih u kolu, strpljivo podnositi njihove zagrljaje i poljupce pri odlasku... Katastrofa. Ima gotovo trideset godina, a jo s djecom ponavlja tablicu mnoenja.

I kada je hrana u pitanju, ena iz marketa je opet u velikoj prednosti. Nakon deset dugih sati provedenih na nogama, iz marketa ku?i za ve?eru ponese patete, salame i ve? otvrdnulih kifli. ef ih radnicama daje upola cijene, jer ih sutra ionako niko ne?e kupiti. (Ponekad ih baca, a ponekad prera?uje u krune mrvice) Divota. Ova ena skoro nikada ne mora kuhati, niti u ljetnim danima kuhanjem zagrijavati ionako sparan stan. S muem koji je umoran doao s posla ?e nave?e namazati jednu ili dvije kifle s patetom na akciji (jer joj uskoro istje?e rok) te ih u slast pojesti. Na sli?an na?in ?e doru?kovati, a suhi obrok jede i na poslu u vrijeme ru?ka. Predivno. Moja jadna supruga mora praviti jelo. Skoro svaki dan. Kuhati ?orbe, razvijati pite, praviti doma?e kola?e koji se ne isplate. Jadnica. Ni ja ni ona nemamo ?esto priliku uivati i ?arima suhomesnatih proizvoda. A tako su zdravi, ukusni, jeftini, primamljivi...

A kada do?e godinji odmor koji traje ?itavih petnaestak dana, spomenuta ena opet uiva. Mua ionako ve? godinama vi?a jednom dnevno, nekad ujutro, a nekad nave?e, zavisno od smjena u kojima rade tako da joj uop?e ne nedostaje kada ga nema, ?ak tavie, uiva bez njega. Dosadan joj je. Gotovo da ga vie ni ne poznaje. Skoro pa su stranci. Na godinjem odmoru on vie vremena provodi sa svojom ekipom u oblinjem kafi?u nego s njom i djetetom. Gledaju utakmice na velikom plazma ekranu. Moja ena je opet zakinuta. Na godinjem joj dosa?ujem vie nego ina?e. Ve?inom sam u ku?i cijeli dan i umjesto dotadanjih jedne ili dvije kahve koje smo pili zajedno, sada ih ispijamo po nekoliko. Dosa?ujem joj i previe. O fudbalu ne znam gotovo nita. Svjetsko prvenstvo je bilo i prolo, a ja nisam pogledao niti jednu jedinu utakmicu. Strano. Moja supruga se vjerovatno to stidi i priznati. Ne moe se uklju?iti u pri?u poznanica koje s oduevljenjem pri?aju kako im muevi svakodnevno po nekoliko sati gledaju utakmice, a one tada za sebe i djecu imaju svo vrijeme ovog svijeta. Jadna moja ena...

ene koje nisu zaposlene i koje po mjerilima modernog doba nisu emancipirane, pored nabrojanih, uskra?ene su za jo stotine vrsta raznih duevnih i fizi?kih uivanja i privilegija koje im prua savremeni drutveni poredak. Jadnice jadne. Na svu sre?u, moja ena jo uvijek nije svjesna svih blagodati u kojima ive milioni emancipiranih ena diljem svijeta, koje rade i zara?uju, koje ne robuju ku?i ali robuju poslu, koje odbijaju da im efira mu ali prihva?aju da im efiraju direktori, poslovo?e i drugi razni poslodavci. Za?udo, ona je vrlo zadovoljna ivotom kojeg ivi. Jadnica. Dok god bude u zatvoru svoje ku?e optere?ena obavezama koje su joj kao majci i supruzi stavljene na teret, drutvo ?e biti zakinuto za jo jednu od mnogobrojnih modernih ena koje su zarad enske emancipacije i potpune ravnopravnosti me?u spolovima bile spremne da dignu svoj glas (i pokau stas!), te mukom ovinizmu i konzervativnim pogledima na svijet jasno i glasno kau: ne! Jadna moja ena. Uop?e nije svjesna ta sve proputa, ali sve dok je tako, ja ?u imati suprugu a moja djeca majku. Jadni smo i ja i moja djeca kad nam supruga majka nije emancipirana. A jadna i ona. Jadna. A ena iz marketa i milioni sli?ni njoj? Blago li se njima! Emancipirane, slobodne, zaposlene, ni?im sputane... Imaju svoj posao i svoj dinar. Svoj ivot diu punim plu?ima. Toliko duboko da su se skoro uguile. Sretnice...

Musa Aid, 20. 'aban 1431 h.g.


Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

ZA SESTRE