Nedjelja, OCTOBER 22, 2017
tekstovi_logo

Musliman ne ogovara svoga brata


tulipO opasnosti gibeta-ogovaranja i njegovoj stvarnoj slici kaže Uzvišeni Allah:  "O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja jer su, doista, pojedina sumnjičenja grijeh! I ne uhodite jedni druge, i ne ogovarajte jedni druge! Zar neko od vas voli da jede meso svoga umrlog brata, a to je vama odvratno?! Zato se Allaha bojte, uistinu, Allah je Onaj koji mnogo pokajanje prima i Onaj koji je milostiv!"[1]

Gibet je jedna od najopasnijih bolesti jezika. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, definisao ju je u hadisu kojeg prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitao svoje ashabe: „Znate li šta je to gibet?“ Kazali su: „Allah najbolje zna i Njegov poslanik.“ Rekao je: „Da spomeneš svoga brata po onome što on ne voli’.’ Neko je rekao: „A šta misliš ako se nalazi kod moga brata ono što kažem o njemu. Rekao je: ‘’Ako bude pri njemu to što kažeš, ti si ga ogovorio, a ako ne bude, tada ti si ga potvorio.“[2]

Također, Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pojedini od vas vide česticu (nešto sitno) u oku svoga brata dok kod sebe ne vide palmina debla!"[3]

Ebu-Berze El-Eslemi, radijallahu 'anh, preosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, rekao: “O vi koji ste uzvjerovali svojim jezicima a iman još nije ušao u vaša srca, nemojte ogovarati muslimane i nemojte istraživati njihove mahane, jer onaj ko otkriva njihove mahane Allah će otkriti njegove mahane, a čije mahane Allah otkrije osramotiće ga u njegovoj kući.”[4]

Enes, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, kazao: „Kada sam uzdignut prošao sam pored naroda, koji su bakrenim noktima derali svoja lica i prsa, pa sam upitao: 'Ko su ovi Džibrile?' Odgovorio je: 'To su oni koji su jeli meso ljudi (ogovarajući ih) i kaljali njihovu čast'’’. [5]

Ebu-Huzejfe, radijallahu 'anh, prenosi da je Aiša, radijallahu 'anh, kazala: „Rekla sam Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem: „Dovoljno ti je, što je Safija takva i takva, tj. niska!“ Rekao je: 'Kazala si riječ koja kad bi se pomiješale s vodom mora, promijenila bi je.'“ Takođe Aiša, radijallahu 'anh,  je kazala:  „Oponašala sam mu jednog čovjeka, pa je rekao: 'Ne bih volio da oponašam insana, makar imao to i to.'“ [6]

Od Džabira b. Abdullaha i Ebu Talhe, radijallahu 'anhum, se prenosi da je Resul sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, rekao:  „Nema tog čovjeka, koji ponizi muslimana na javnome mjestu, oskrnavljajući njegovu svetost i oštećujući njegovu čast, a da ga Allah neće poniziti onda kada bude želio Njegovu pomoć. Nema ni jednog čovjeka koji pomogne muslimana na mjestu gdje se skrnavi njegova čast i ruši njegova svetost - a da ga Allah ne pomogne onda kada bude želio Njegovu pomoć.“[7]

Islamski učenjaci su složni da je gibet strogo zabranjen. Pojedini komentatori Kur'ana stava su da je gibet veliki grijeh. Naprotiv, El-Kurtubi, rahmetullahi alejh, kaže: "Nema razilaženja da je gibet veliki grijeh i da je onaj koji ogovori drugoga obavezan da se pokaje Allahu, subhanehu ve te'ala."[8]

Imam El-Nevevi u djelu El-Ezkar kaže: "Gibet je spominjanje osobe po onome što ona prezire i ne voli (da se o njoj kaže), svejedno da li to bilo o negovom tijelu, ličnosti, vjeri, dunjalučkim stvarima, izgledu, ahlaku, imetku, djetetu, ženi, slugi, odjeći, pokretima, načinu hoda i drugom što je vezano za njega, i bez obzira da li to spominjanje bilo jezikom, pokretom ili išaretom ruke." Dakle, gibet se takođe ne ograničava samo na govor jezikom, nego svaki postupak iz kojeg je neko razumio ono što prezire osoba koja se ogovara, pa makar to bilo pokazivanjem, postupkom, išaretom, namigivanjem, pisanjem i sl.. Isto tako postupci kojima se postiže ogovaranje drugog, poput oponašanja njegova načina hoda, ubraja se u gibet, čak šta više bivaju i teži od gibeta, jer jasnije oslikavaju osobu koja se gibeti.

Razlozi koji podstiču na ogovaranje kojih se musliman mora klonuti

Postoje razlozi koji podstiču na ogovaranje običnih ljudi, i razlozi koji se dodatno pojavljuju kod ogovaranja vjernika koji se pridržavaju vjere.

1) Liječenje postojeće mržnje i zlobe u grudima.

2) Poistovjećivanje s prijateljima u društvu, odazivanje njihovom pozivu, udovoljavanje njima prilikom govora o drugima.

3) Zavist prema boljim osobama koje drugi ljudi vole i hvale, pa ova osoba želi da se s tim prestane koja podstiče na ogovaranje i kaljanje časti istih osoba da bi se srušio njihov ugled kod drugih ljudi.

4) Da se određenoj osobi nešto pripiše, pa ona pravdajući se i čisteći se ogradi se od toga ali spomene na koga se to što mu se pripisalo doista odnosi.

5) Želja za ugledom i isticanjem, pa se svi drugi ogovaraju i spominju po onome što oni ne vole da bi se njihov ugled srušio a on se preko njihov ramena i pleća uzdigao i zadobio ugled.

6) Igra, zabava, tračenje vremena u spominjanju mahana drugih ljudi.

7) Ismijavanje i omalovažavanje drugih.

Što se tiče razloga koji podstiču na ogovaranje vjernika, onih koji se pridržavaju vjere, oni su počesto neprimjetni, pa tako od njih je i:

1) Čuđenje kako da'ija ili dobar vijernik može da učini krupnu grešku, pa kaže: "Allahu dragi, ja čudnog čovjeka! Šta uradi! Zar je moguće da to on uradi!" I slično.

2) Iskazivanje milosti prema onima koji su iskušani određenim grijesima, pa kaže: "Jadnik, zabrinjava me njegovo stanje!"

3) Srdžba radi Allaha, pa kada čuje da je dotični učinio određeni grijeh, ovaj se rasrdi i spominje njegovo ime, savjetujući se s drugima spominje njegovo ime i njegov slučaj.

Šta se ne ubraja u gibet

1) Onaj kome je učinjena nepravda, uskraćeno njegovo pravo može da kod kadije traži svoje pravo i da spomene osobu koja mu je učinila nepravdu.

2) Prilikom traženja pomoći za otklanjanje lošeg djela i vraćanja grešnika Pravom putu, pa je dozvoljeno da onome od koga traži pomoć da spomene o čemu i kome se radi.

3) Traženje rješenja za postojeći spor ili odgovora na pitanje pri čemu je svakako bolje da se ne spominje ime.

4) Upozoravanje muslimana na zlo prisutnog kod određene osobe.

5) Dozvoljeno je spomenuti osobu koja javno ispoljava svoje grijehe i svoje novotarije ali samo po tim stvarima, dok druge stvari o njoj nije dozvoljeno spominjati.

6) Prilikom raspoznavanja kada nije moguće doći do osobe osim da se spmene njen nadimak ili neka njena osobina.

Kako se sačuvati gibeta

Vjernik će se sačuvati gibeta, uz Allahovu dozvolu, ukoliko pred sebe postavi kur'anske ajete i hadise koji ukazuju na opasnost gibeta i njegove pogubne posljedice na ahiretu-drugom svijetu, kao i upoznavanjem sa razlozima koji ga podstiču na gibet, pa je na njemu da se udalji od tih razloga čime će se udaljiti i od gibeta.

Kako se iskupiti za gibet-ogovaranje brata muslimana

Prije svega neophodno je da se pokaje Allahu, subhanehu ve te'ala, za taj grijeh, jer je to i od Allahovih prava, Allah ga je zabranio u Svojoj knjizi, to je Njegov propis i zbog toga je neophodno iskreno se pokajati za njega Uzvišenom Allahu. To pokajanje mora da sadrži sljedeće: odmah prestati s dotičnim grijehom, kajati se za njegovo činjenje u prošlosti i čvrsto odlučiti da se tom grijehu neće nikada više vratiti. Također, ovo je i od ljudskih prava jer su oni ogovarani i spominjani po onome što oni ne vole, stoga pored ove tri stvari neophodno je tražiti halala, oprosta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko učini nekome nasilje, nepravdu po pitanju njegove časti ili nečega drugog, neka još danas traži halala, prije nego li dođe vrijeme kada neće vrijediti ni dinari ni dirhemi. Tada će se, ako bude imao dobrih djela, od njegovih djela uzeti shodno nepravdi koju je učinio, a ako ne bude imao dobrih djela, tada će se od onoga kome je činio nepravdu uzeti loša djela i dati njemu."[9]

Pojedini šafijski pravnici uslovljavaju da prilikom traženja halala pojasni šta je radio, kako ga je ogovarao. Gazali prenosi odgovor Ata'a, rahmetullahi alejh, kada je bio upitan o načinu pokajanja za gibet, pa je rekao: "Reći ćeš mu: 'Slagao sam na tebe i učinio ti nasilje i loše postupio prema tebi, pa ako želiš uzmi svoje pravo ili mi oprosti." Drugi učenjaci kažu da je obaveza da na onim mjestima na kojima ga je ogovarao da ga na tim mjestima spominje po dobru, da na njima traži oprosta i dovi za njega. Prenosi se od Mudžahida, rahmetullahi alejh, da je rekao: "Tvoj iskup za to što si jeo meso svoga brata jeste da ga spominješ po dobru i da doviš da mu Allah podari svako dobro."[10]

 



[1]Prijevod značenja El-Hudžurat, 12.

[2] Muslim, 6575.

[3] Ibnu Hibban, (5761), sahih.

[4] Ebu Davud (4/270). Pogledaj „Sahihul-Džami'a“ od Albanija (3549).

[5] Ebu Davud (4/269), Avnul-ma'bud (13/223). Šejh Abdul-Kadir Arnaut u svojim opaskama na djelo „Ezkar“ (29. str) ocijenio je hadis dobrim. Pogledaj „Sahihul-Džami'a“ (5/51).

[6] Ebu Davud (4/269), Avnul-ma'bud (13/223). Pogledaj „Sahihul-Džami'a“ (5/31).

[7] Ebu Davud, Ahmed, a dobrim ga je ocjenio šejh Albani.

[8] El-Džami'u li ahkami-l-Kur'an, 16/336.

[9] Buharija (2449).

[10] Es-Samt libni Ebi Dunja, 291; hasen.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

AHLAK

POSJETITE MINBER.BA