Ne pamtim svoje roditelje. ?itav moj �ivot bio je potucanje od nemila do nedraga, bez sigurnog krova nad glavom, tople postelje, pristojnog obroka, ne?ije iskrene brige. Tuga, patnja i bol koje sam na ple?ima iznijela ne mogu stati u ovu pri?u. Goli �ivot sa?uvala sam samo...

zahvaljuju?i ogromnoj vjeri u Boga i njegovoj pomo?i, rije?i su kojima Hatid�a Tijani?, rodom iz Kraljeva, zapo?inje potresnu ispovijest, prostiru?i pred nama zaista �okantne detalje iz svog �ivota koji bi, vjerovatno, mogli da poslu�e i za filmski scenario.

Hatid�a �ivi u Plavu, a prije desetak godina pre�la je u Islam zbog ?ega je pre�ivjela bolnu stigmu i od pravoslavaca i od muslimana. Ljudi su sudili na osnovu povr�nih zaklju?aka, ali se niko nije zaista potrudio da u?e u du�u Hatid�e koja se nekad zvala Vesna.

-O sudbini mojih roditelja postoje razne verzije. Za oca znam da je umro, a majka je, mo�da, i danas negdje �iva. U svakom slu?aju, imala sam osam mjeseci, a sestra ne�to manje od dvije godine kad su nas prona�li na ulici i kada je o nama brigu preuzeo Centar za socijalni rad. Smje�tali su nas u razne hraniteljske porodice, ako se one zaista mogu nazvati takvim imenom, pri?a Hatid�a, koja nakon svega �to je do�ivjela u djetinjstvu vjeruje da su te porodice od dr�ave uzimale novac za njeno i sestrino izdr�avanje, zauzvrat dobijaju?i besplatnu radnu snagu.

-Kako smo bile veoma male, za �enu iz prve porodice u kojoj smo bile smje�tene mislile smo da nam je majka... Zbog toga nam je u�asno te�ko palo kada je, nakon ro?enja drugog djeteta, ona odlu?ila da nas da drugim ljudima kod koji smo pre�ivjele pravi pakao. Otac je bio alkoholi?ar, iako male morale smo mnogo da radimo u polju, a ?esto smo spavale napolju i bivale gladne. Kad bi do�li ljudi iz Centra za socijalni rad da nas obi?u, plakale smo i molile da nas odvedu, ali je njima bilo bitnije da ispo�tuju imu?ne gazde nego dvije sirotice, kroz suze pri?a Hatid�a.

KRV �IBALA NA SVE STRANE

Hatid�a isti?e da su naj�e�?u nemilost �ivota ona i njena sestra osjetile u tre?oj �hraniteljskoj porodici�, koja je pored njih imala jo� mnogo djece... Sva djeca bila su smje�tena u neuslovnoj �upi i do zadnjeg atoma snage radila su na imanju.
-Bilo je kao u horor filmu. Hladna �upa koja je prijetila da se uru�i, �kripa vrata koja nijesu mogla da se zatvore, tama, zima i strah.. Nebrojeno no?i ja i moja seka bismo se zagrlile i jecaju?i molile Boga da pre�ivimo. �ena kod koje smo bile toliko nas je tukla da je krv �ibala na sve strane. Zbog straha koji se u meni ukorijenio, zadugo nijesam umjela da normalno komuniciram s ljudima, pri?a Hatid�a.

Kad joj je bilo oko 15 godina, sa sestrom je napustila hraniteljske porodice. Ostale su prepu�tene na milost i nemilost onome �to su donosili novi dani. Ako bi kojim ?udom imale �ta da pojedu, to je zna?ilo pravi blagoslov. Spavale su pod vedrim nebom.
-Nikad ne?u zaboraviti kad sam �etala gradom i od gladi osje?ala kako polako gubim vid. Ugledala sam jednu burekd�inicu, u�la i naru?ila burek i jogurt. Kad su mi to donijeli, po?ela sam da pla?em.

Potpuno sam bila izgladnjela, a bilo me je sramota da ka�em da nemam da platim. Moje jecaje primijetio je gazda koji je pri�ao i upitao �ta mi je. Smogla sam snage da mu ka�em, a on mi je odgovorio: �Samo ti jedi, donije?emo ti jo� ako mo�e��. To je bila dobrota koju ranije nikad nijesam osjetila. Rekla sam da ?u platiti kad budem imala. Nije �elio ni da ?uje za to.

DOLAZAK U PLAV (CRNA GORA)

Hatid�ina sestra se ubrzo udala i to je u trenutku predstavljalo olak�anje. Bar jedna od njih nije morala brinuti gdje ?e da prespava. Jedna usta manje za prehraniti.
Sticajem okolnosti, Vesnu, odnosno danas Hatid�u, pozvali su u Plav da radi. Nemaju?i �ta da izgubi, po�la je na put u nepoznato.

-Po?ela sam da radim u jednom ugostiteljskom objektu. Nadala sam se da ?u od svoje plate mo?i sebi da priu�tim bar neke sitnice za kojima sam oduvijek ?eznula. Dolazila sam iz jednog potpuno druga?ijeg svijeta i bilo mi je ?udno �to u taj lokal ne dolaze �ene. Kasnije sam saznala da je, po tradiciji tog naroda, �enama mjesto u ku?i, pri?a Hatid�a.

Za?udile su je i brojne druge osobenosti sredine u koju je do�la, ali morala je da se brine o sopstvenoj egzistenciji. Najte�e joj je, ka�e, palo �to je gazda kod kojeg je radila insistirao da budu intimni.

-Upla�ena i o?ajna, po�alila sam se njegovoj �eni koja je poku�ala da me za�titi, ali ne zadugo. On je bio uporan da sprovede svoj naum, pa sam bila primorana da pobjegnem iz te ku?e. Nijesam �eljela da uzmem ni platu. Zaposlila sam se u drugom lokalu, gdje su se prema meni lijepo ophodili. Ipak, svi su me osu?ivali zbog posla kojim sam se bavila.

NIKAD VI�E KONOBARICA

U me?uvremenu, Hatid�a je, kako ka�e, po?ela da ?ita knjige o Islamu i da se sve vi�e priklanja toj vjeri.
-Mnogo sam razmi�ljala o sebi, stvarima koje sam radila, ljudima, �ivotu, dragom Allahu. Po?ela sam da pronalazim mir u du�i i da molim Allaha da me u?ini pravom muslimankom. Osje?ala sam u toj vjeri ne�to zaista ?isto, uzvi�eno i lijepo. �eljela sam da postanem dio nje, prisje?a se tada jo� uvijek Vesna perioda kada je po?ela da se priklanja islamskoj vjeri.

To je, ka�e, bilo presudno da napusti konobarisanje, iako je to, s druge strane, zna?ilo da ?e ostati na ulici.
-Narednu zimu provela sam u ulazu jedne zgrade, gdje sam spavala. ?esto sam plakala i molila Allaha da me uputi na pravi put, da ne pokleknem i da se vi�e nikad ne vratim u kafanu. Potom sam godinu dana spavala na golim daskama u jednoj napu�tenoj ku?i. Nijesam �eljela da bilo ko primijeti moju bijedu. U kasnim no?nim satima, kad svi spavaju, odlazila sam na gradski izvor i prala svoju garderobu. Kupala sam se ledenom vodom, pri?a drhtavim glasom. Ubrzo je po?ela da radi u Radio- televiziji �Glas Plava�...

PRELAZAK U ISLAM

-To je zna?ilo da mogu da iznajmim sobicu s kupatilom i da koliko- toliko zapo?nem pristojan �ivot. Nikad ne?u zaboraviti san koji sam jedne no?i usnila u tom sobi?ku. Boljelo me je ?itavo tijelo, toliko jako da sam bol osje?ala i na javi. Uzela sam �Kur�an� i privila ga rukama na grudi. U snu sam izgovarala: �Ja moram u d�amiju, ja moram u d�amiju�! Ponovo u snu, ustala sam i oti�la do d�amije. Kad sam polo�ila ruku na jedan harf na arapskom jeziku, bol je nestala. Nakon tog sna, znala sam da svim srcem �elim da pre?em u Islam, ka�e Hatid�a, koja je i dalje neprestano istra�ivala i u?ila o islamskoj vjeri.

Nakon jednog od intervjua s doktorom islamskih nauka na RTV �Glas Plava�, Hatid�a je svom sagovorniku saop�tila da �eli da pre?e u Islam, �to je on blagonaklono prihvatio.
-Rekao mi je da ne moram da mijenjam ime, ali sam ja ve? bila odabrala da ?u se zvati Hatid�a. Ritual prelaska u Islam bio je u?enje Ezana na uvo, kao �to se radi bebama. Vjera se zapravo sti?e i u?vr�?uje ne time, nego odnosom osobe prema Allahu i pobje?ivanjem raznih isku�enja koja se name?u kroz �ivot, obja�njava Hatid�a.
Ona je bila druga �ena u Plavu koja se pokrila po islamskim propisima.

ODBA?ENA ZBOG PREDRASUDA

U po?etku joj je, ka�e, bilo veoma te�ko, jer su je odbacivali i pravoslavci i muslimani. Do�ivljavala je brojna poni�enja, prijetnje i neprijatnosti. Pravoslavci su je odbacivali kao otpadnika, a muslimani se nijesu mirili s ?injenicom da je neko ko je bio konobarica pre�ao u Islam. Sve to Hatid�a je smatrala isku�enjima na putu u?vr�?ivanja svoje nove vjere.

Danas nigdje ne radi. Pokrivena je, i te�ko joj je da na?e posao. U iznajmljenom stanu pla?a kiriju od 100 eura. Od ne?ega mora i da �ivi. Njen zahtjev za pomo? plavski Centar za socijalni rad je bez mnogo komentara odbio. Hatid�a i dalje vodi mu?nu borbu sa �ivotom, ali joj, kako ka�e, poma�e vjera u Allaha.

-Stekla sam i prijatelje koje smatram najve?im bogatstvom u �ivotu. Ne potcjenjujem nijednu vjeru, ali sam sigurna da bi mnogi ljudi, kad bi samo bolje upoznali Islam, shvatili da je to pravi izbor. Voljela bih da svijet postane bolje mjesto za sve nas, a prije svega da imam svoju porodicu i odu�im svoj dug prema �ivotu, zaklju?ila je Hatid�a, koju je evociranje uspomena ?esto tjeralo na suze tokom razgovora, ali koja vjeruje da je najgore za nju pro�lo.