piše: Bilal Bosni?

Ashabi Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, napustili su Mekku u mjesecu redžebu, pete godine po poslanstvu. Bilo ih je deset muškaraca i ?etiri ili pet žena. Mnogobošci su pokušali da ih sustignu, me?utim, kada su stigli do mora, muslimani su ve? zaplovili morem usmjeravaju?i se prema Abesiniji. Mnogi islamski u?enjaci poput Vakidija, Taberija, Ibnu Sejjidinnasa, Ibnul-Kajjima i Zurkanija spominju da je ova seoba izvedena tajno. Kada su muslimani stigli na tlo Abesinije, Nedžašija im je iskazao gostoprimstvo...

Od Allahovih sunneta na Zemlji o kojima je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vodio ra?una bio je i sunnet poduzimanja razloga, sebeba, a sebeb je svaka stvar koja te dovodi do odre?enog. Ovaj sunnet poduzimanja razloga postojan je i o?igledan u Allahovom stvaranju. Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio je svijet Svojom mo?i. Propisao je zakone i sunnete koji mu garantuju sigurnost i postojanost.

Allah, Gospodar svjetova, mogao je iz Svoje svemo?i stvoriti sve ijednu stvar da ona nije potrebna ni?ega, odnosno da se do nje stiže bez posezanja za bilo ?im. Me?utim, iz Svoje volje i mudrosti htio je da usmjeri Svoja stvorenja ka obaveznom vo?enju ra?una o ovim sunnetima kako bi se život odvijao onako kako to On Svevišnji želi. Ka ovim sunnetima, Allah, subhanehu ve te'ala, usmjerava Svoje robove, vjernike i u Svojoj Knjizi. Podsti?e ih na njih u svim njihovim poslovima, dunjalu?kim i ahiretskim, pa kaže,kako stoji u prijevodu zna?enja-: „I reci: 'Radite, Allah ?e vidjeti vaša djela i Njegov Poslanik, i vjernici, a zatim ?ete biti vra?eni Onome Koji poznaje nevidljivi i vidljivi svijet pa ?e vas On obavijestiti o onome što ste radili'.“ (Prijevod zna?enja Et-Tevba, 105.)

Rekao je: „On je Taj Koji vam je zemlju u?inio pot?injenom, pa hodite po njenim krajevima i jedite od Njegove opskrbe, a Njemu ?ete se vratiti.“ (Prijevod zna?enja El-Mulk, 15.) Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, najviše od svih vodio je ra?una o ovom Allahovom sunnetu na Zemlji. Svoje ashabe je podsticao na brigu o ovom i drugim božanskim sunnetima. Enes b. Malik, radijallahu 'anh, prenosi da je neki ?ovjek rekao: „Allahov Poslani?e, ho?u li svezati devu i oslonuti se na Allaha, ili ?u je pustiti i oslonuti se na Allaha?“ - Ovaj ?ovjek kao da je shvatio, ili nije bio siguran, da poduzimanje razloga negira tevekkul - oslonac na Allaha, pa ga je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podu?io da je poduzimanje razloga nare?ena stvar i ono niukom slu?aju ne negira oslonac na Allaha, svakako ukoliko nijjet poduzimanja razloga bude ispravan, pa mu je rekao: „Sveži je i osloni se na Allaha!“ (Tirmizi, 2517. Albani ga je ocijenio dobrim.)

Ovaj hadis pojašnjava da nema kontradiktornosti izme?u oslonca na Allaha i poduzimanja razloga, pod uslovom da ?ovjek nema ubje?enje da ti razlozi daju korist i otklanjaju štetu, ili da ih poduzme kako treba, a zaboravi se oslonuti na Allaha, subhanehu ve te'ala. Omer b. El-Hattab, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas sigurno opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice koje jutrom odlaze gladne a no?u se vra?aju site.“ (Ahmed u svome Musnedu, 370. Ahmed Šakir kaže da je lanac prenosilaca vjerodostojan.) Ovaj ?asni hadis podsti?e na oslonac na Allaha, subhanehu ve te'ala, ali ukazuje i na važnost poduzimanja razloga kada govori o jutarnjem odlasku i ve?ernjem povratku sa sigurnom Allahovom opskrbom.

Na islamskom Ummetu je da shvati da je poduzimanje razloga neophodno do postojanosti, snage i uspjeha, i to poduzimanje razloga koliko su u mogu?nosti. Allah ne optere?uje preko mogu?nosti. Cijeli islamski Ummet se poziva da ve? jednom pre?u stepenicu slabosti i razgra?ivanja, cijepanja i poodvajanja, na stepenicu snage i gradnje ponovnog ?vrstog islamskog Ummeta kakav je nekada bio. Muslimani se pozivaju da ostave snove i puste želje, duga nadanja, i da poduzimaju ispravne razloge koji vode ka uspostavi islamske države koja je blagostanje za sve ljude, makar oni i ne bili svjesni toga, koja olakšava svim ljudima put do njihova Gospodara, Allaha, subhanehu ve te'ala.

Razlozi za hidžru u Abesiniju

Iskušenja drugova Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pove?ala su se. Nevjernici su ih zarobljavali i mu?ili: bi?evanjem, gla?u i že?u, mekkanskim pijeskom i vatrom. Sve su to ?inili s njima kako bi ih odvratili od njihove vjere. Neki od vjernika, koji su poticali iz jakih plemenskih porodica, svega toga su bili pošte?eni. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidio kroz šta sve prolaze njegovi drugovi, a on nije u mogu?nosti da im pomogne, rekao im je: „Kada biste izašli do Abesinije. Doista, u njoj je kralj pored kojega se nikome ne ?ini nasilje. To je iskrena država. Sve dok vam Allah ne na?e izlaza u onome u ?emu se nalazite.“ Nakon toga, muslimani, drugovi Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, izašli su do Abesinije strahuju?i od iskušenja. To je bila prva hidžra, prvo iseljenje u islamu. Istraživa?i spominju mnoge razloge iseljenja muslimana u Abesiniju. Neki od njih su ve? spomenuti, a od drugih razloga su i:
? Ispoljavanje vjere: Pove?ao se broj prelazaka na islam, iman se ispoljio, ljudi su pri?ali o vjeri. Zuhri, rahmetullahi 'alejh, prenose?i od Urveta, radijallahu 'anh, hadis o iseljenju u Abesiniju, kaže: „Kada se pove?ao broj muslimana, i ispoljio se iman, pa se o njemu pri?alo, mnogobošci od kurejšijskih nevjrenika stali su kažnjavati i zatvarati one koji bi iz njihovih porodica primali islam. Nastojali su ih odvratiti od njihove vjere. Kada je vijest o tome došla do Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je onima koji su povjerovali u njega: „Razi?ite se po Zemlji.“ Upitali su: „Gdje da idemo, Allahov Poslani?e?“ Rekao je: „Tamo“, pokazuju?i prema Abesiniji. (El-megazi en-nebevijje, 96. str.)
? Bježanje s vjerom: Jedan od vrlo važnih razloga iseljenja u Abesiniju bio je sa?uvati svoju vjeru od kušnji. Ibnu Ishak, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Tada su muslimani, drugovi Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, izašli do Abesinije strahuju?i od kušnji i bježe?i Allahu sa svojom vjerom.“ (Es-siretu en-nebevijje, 1/398.)
? Širenje poziva u islam izvan Mekke: Sejid Kutb, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tragao je za drugim mjestom mimo Mekke, mjestom koje ?e ?uvati ovo vjerovanje, omogu?iti mu slobodu ispoljavanja i sa?uvati ga od završnice kakvu je doživjelo u Mekki. Ovo je po meni prvi i glavni razlog iseljenja.“ (Fi zilalil-Kur'an, 1/29.) Ovome, tako?er, svjedo?i i ?injenica da oni koji su se iselili iz Mekke nisu bili robovi ve? muslimani uglednici, oni koji su poticali iz razli?itih uglednih i bogatih porodica.
? Traganje za sigurnim mjestom za muslimane: Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tragao je za bezbjednim mjestom za svoje drugove. Smatrao je za Abesiniju da je ona bezbjedonosna za muslimane. I uistinu, muslimani su u Abesiniji pronašli sigurnost i smirenost. Ummu Seleme, radijallahu 'anha, je rekla: „Kada smo došli u Abesiniju, došli smo u susjedstvo predivnog komšije Nedžašija. Bili smo sigurni za svoju vjeru, pa smo obožavali Svevišnjeg Allaha bez ikakvih poteško?a ...“ (Es-siretu en-nebevijje, 1/413.)

Zbog ?ega je Vjerovjesnik odabrao Abesiniju?

Mnogo je razloga koji bi mogli biti odgovor na ovo pitanje. Od njih su i sljede?i:
? Nedžašija je bio pravedan vladar i dobar ?ovjek. Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je pohvalio abesinskog kralja. Rekao je: „U Abesiniji je dobar vladar. Kaže se za njega Nedžašija. U njegovoj zemlji nikome se ne ?ini nasilje.“ Dobrota ovog vladara iskazala se i u zaštiti muslimana i odzivu ?asnom Kur'anu kada ga je ?uo od Dža'fera, radijallahu 'anh, a imao je ispravno vjerovanje u Isa'a, 'alejhisselam.
? Abesinija je bila centar trgovine za Kurejšije. Abesinija je predstavljala centar trgovine na Arapskom poluostrvu što su poznavali pojedini muslimani odlaze?i radi trgovine još prije u Abesiniju ili su o tome slušali od onih koji su prije njih tamo odlazili. Taberi spominju?i razloge iseljenja u Abesiniju kaže: „Abesinija je bila centar trgovine za Kurejšije. Trgovali su u njoj, pronalazili opskrbu, dobru pro?u i sigurnost.“
? Abesinija je bila sigurna zemlja. U zemljama izvan Arapskog poluostrva nije bilo sigurnosnije zemlje od Abesinije. Njome je vladala iskrenost i pravda, kakav je bio i sam njen vladar, a to su potrebna svojstva za bezbjedonosnu državu.
? Ljubav Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prema Abesiniji i njegovo poznavanje Abesinije. U hadisu Zuhrija se spominje da je Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, Abesinija bila najdraža zemlja za iseljenje. Ta ljubav imala je odre?ene razloge od kojih su da je Nedžašija vladao po pravdi, da su se Abesinci ?vrsto pridržavali krš?anstva koje je islamu bliže od mnogoboštva i da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poznavao u?ene od Abesinaca preko svog odgajanja kod Ummu Ejmen, radijallahu 'anha, a u Sahihu imama Muslima i kod drugih vjerodostojno se prenosi da je Ummu Ejmen, radijallahu 'anha, bila abesinka.

Odlazak muhadžira u Abesiniju

Ashabi Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, napustili su Mekku u mjesecu redžebu, pete godine po poslanstvu. Bilo ih je deset muškaraca i ?etiri ili pet žena. Mnogobošci su pokušali da ih sustignu, me?utim, kada su stigli do mora, muslimani su ve? zaplovili morem usmjeravaju?i se prema Abesiniji. Mnogi islamski u?enjaci poput Vakidija, Taberija, Ibnu Sejjidinnasa, Ibnul-Kajjima i Zurkanija spominju da je ova seoba izvedena tajno. Kada su muslimani stigli na tlo Abesinije, Nedžašija im je iskazao gostoprimstvo, ugostio ih i kod njega su našli smirenost i sigurnost kakvu nisu pronašli u svojoj zemlji me?u svojom rodbinom.

Preokreti u Mekki

Ovi muslimani su ostali u Abesiniji tri mjeseca. Za to vrijeme u Mekki dogodio se veliki preokret u životu muslimana, javile su se prilike kakve prije nisu postojale, a koje su bile razlog bu?enja ve?ih ambicija kod muslimana kada je bio u pitanju poziv u Allahovu, subhanehu ve te'ala, vjeru. U tom periodu islam je primio Hamza b. Abdil-Muttalib, amidža Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, iz pristrasnosti prema svome brati?u. Nakon toga, Svevišnji Allah je u?inio Hamzina prsa prostranim za islam, pa je bio istinski vjernik, postojan u Allahovoj vjeri. Hamza je bio jedan od najsnažnijih i najodvažnijih kurejšijskih mladi?a.

Kurejšije su shvatile da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Hamzinim prihvatanjem islama oja?ao, da ?e ga njegov amidža braniti od napada pa su se ustegli od pojedinih na?ina zlostavljanja Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Nakon Hamzinog primanja islama, islam prima i Omer b. El-Hattab, radijallahu 'anh, najsmjeliji i najodvažniji kurejšijski mladi?, kome se mogao malo ko suprotstaviti. Ibnu Mes'ud, radijallahu 'anh, je rekao: „Omerov islam je bio oslobo?enje, njegova hidžra pobjeda, njegova uprava milost. Kod Ka'be nismo klanjali sve dok Omer nije primio islam, pa, kada je primio islam borio se sa Kurejšijama kako bi klanjao kod Ka'be pa smo i mi klanjali s njim.“ (Es-siretu en-nebevijje, 1/365.)

Kada su muslimani u Abesiniji ?uli za ove doga?aje, odlu?ili su se vratiti u Mekku smatraju?i da je primanje islama ove dvojice ?asnih ashaba mnogo oja?alo muslimane Mekke. Me?utim, Kurejšije su na islam Hamze i Omera uzvratili spletkama s jedne strane i osvetom i gruboš?u s druge strane, nakon ?ega je uslijedio još ve?i teror nad muslimanima. Pribjegli su novoj metodi: izolaciji muslimana, prekidu svake veze s njima. To je bio razlog ponovnog vra?anja muslimana u Abesiniju ali sada u ve?em broju nego prvi puta. Sada ih je bilo osamdeset dva ili tri muškarca i ?etrnaest žena, ne ra?unaju?i njihovu malu dje?icu. Ponovo su se našli u sigurnosti i blagostanju.

Nastojanje kurejšija da vrate muslimane zlostavljanju u Mekki

Kada su Kurejšije saznale za blagostanje muslimana u Abesiniji, njihovo slobodno ispoljavanje vjere u Allaha jedinog, poslali su Abdullaha b. Ebi Rebi'u b. El-Mugiru el-Mahzumija i Amra b. El-Asa b.Vaila es-Sehmija s poklonima Nedžašiji ne bi li ga privolili da vrati muslimane s njima u Mekku. Me?utim, ovaj poduhvat u?inio je hizmeta islamu i muslimanima kakvog Kurejšije nikada ne bi mogli ni zamisliti. Nakon njihovog insistiranja kod Nedžašije da vrati muslimane u Mekku i istovremenog iznošenja neistina na muslimane,

Nedžašija kao pravedni vladar poziva muslimane da ?uje kakvu to oni novu vjeru slijede, od koga je u?e i kakvo mišljenje oni imaju o Isa'u sinu Merjeminom, alejhimasselam. S Nedžašijom je od muslimana razgovarao Dža'fer b. Ebi Talib, radijallahu 'anh, koji ga je upoznao s pozivom Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prou?io mu po?etke sure Merjem i rekao stav islama o Isa'u, 'alejhisselam. Rezultat svih ovih dešavanja bilo je Nedžašijevo primanje islama, daljni boravak muslimana u njegovoj zemlji bez ikakvih tegoba u ispoljavanju svoje vjere i javljanje naklonosti islamu kod Amra b. El-Asa.

Pouke, poruke i propisi

Iz ovog kazivanja i ovih doga?aja mogli bismo spomenuti, uz Allahovu pomo?, brojne koristi i poruke, me?utim, zbog prostora ograni?it ?emo se na spomen pojedinih od njih:
? Postojanost vjernika u vjeri nakon što nevjernici pristupe njihovom terorisanju, dokaz je ?vrstine njihova imana.
? Sažaljenje i milost Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prema svojim sljedbenicima, nastojanje da im obezbjedi sigurnost i normalan život.
? Mnogobrojni ciljevi hidžre o kojima je bilo rije?i i razlog odabira Abesinije za hidžru.
? Prisustvo Dža'fera -amidži?a Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Osmana –zeta Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,- i njegove k?erke Rukajje, radijallahu 'anhum, dokaz je da i bližnji rod zapovjednika mora osjetiti i podnijeti tegobe koje podnose i osje?aju i drugi muslimani.
? Propisanost hidžre radi o?uvanja vjere.
? Muslimanima je dozvoljeno –ukoliko postoji potreba za tim- da u?u pod zaštitu nemuslimana.
? Svi muslimani -a njihov vo?a ponajviše- moraju poznavati stanje drugih koji žive oko njih kao i zbivanja oko njih.
? Muslimani se moraju pridržavati opreznosti, naro?ito u svojim da'vetskim aktivnostima, kako ih neprijatelj ne bi potvorio, optužio i ugasio njihov poziv.
? Ne smiju biti nemarni prema svojim neprijateljima i ne smiju ih smatrati bezopasnim, ve? i oni trebaju pratiti njihova kretanja, izu?avati njihove namjere i ciljeve, pripremati se i suprotstaviti im se shodno svojim mogu?nostima.
? Onaj koji želi dobro sebi i drugima, mora biti pravedan prema sebi i drugima. Nedžašija svojom pravednoš?u postigao je svoje dobro –primanje islama- i dobro ostalih muslimana.
? Odlu?nost muslimana da iznesu i pojasne istinsku vjeru nevjernicima, pa makar to bilo i na njihovu štetu.
? Dža'fer b. Ebi Talib je bio najpogodniji za izlaganje i predstavljanje islama Nedžašiji jer je bio amidži? Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, što je smirivalo Nedžašija i ulijevalo mu povjerenje u Dža'fera, tako?er, on se najviše družio s Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, u Mekki, stanovao je s njim u istoj ku?i, i on, Dža'fer, bio je poznat po svojoj rje?itosti.
? Onaj koji pomaže Allahovu vjeru i njega ?e Allah zasigurno pomagati, nikada ga ne?e ostaviti. Onaj ko traži Allahovo zadovoljstvo, posti?i ?e i zadovoljstvo ljudi, dok onaj koji traži zadovoljstvo ljudi, niti ?e zadobiti njihovo zadovoljstvo, niti Allahovo, subhanehu ve te'ala, zadovoljstvo.
Neka je svaka hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem!

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites