Prva vrsta: Slikanje rukom je zabranjeno, pa ?ak i jedan od velikih grijeha, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,  prokleo onoga ko to ?ini. Nema razlike izmeðu okolnosti da slika bude zasjenjena ili bez zasjenjivanja, i to prema prihvatljivijem mišljenu zbog op?enitosti hadisa.

Ukoliko slika prikazuje tijelo, ovakvo slikanje je zabranjeno. Ibnul-Arebi el-Maliki navodi konsenzus u?enjaka o tome. (Fethul-Bari, 10/38) Ovdje se izuzimaju lutkice bez ocrtanih likova (o?iju, nosa, usta i sl.) Od Aiše, radijallahu anhu, prenosi se da je rekla: ''Igrala sam se lutkicama kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i imala prijateljice koje su se sa mnom igrale.'' (El-Buhari, 5779; Muslim, 344)

Druga vrsta: Da slika ne bude utjelovljena, ve? da bude utiskana na ne?emu.

Slikanje se u savremenom dobu obavlja na dva na?ina:

Prvo: Slikanje koje nema prizor, oli?enje i utjelovljenje, kao npr. video-zapis (digitalni aparati i kamere) bez izrade na papiru. Ovakvo slikanje se apsolutno ne može staviti pod propis zabrane. Zato su ovakvo slikanje dozvolili u?enjaci koji zabranjuju slikanje fotoaparatom i izradu slika na papiru. Rekli su da nema smetnje za ovakve (digitalne) slike. Takoðer je re?eno: Da li je dozvoljeno snimanje predavanja koja se obavljaju u džamijama, a mišljenje glasi: Takav postupak možda može unijeti pometnju meðu klanja?e i možda sam prizor ne bude odgovaraju?i i sl., ali za to nema smetnje. (Eš-Šerhul-mumti'a, 2/197-199; Ibn Usejmin)

Ustvari, ovakve slike prikazane na ekranima su sa šerijatskog aspekta nestvarne. (Ahkamut-tasvir, Ahmed ibn Alijj, 65-67)

Drugo: Slikanje sa izradom slika na papirima. Pitanje slikanja aparatima je predmet razilaženja u?enjaka u zadnjim generacijama, neki ga dozvoljavaju, a neki zabranjuju. Sigurnije je sustegnuti se od takvog slikanja, jer u najmanju ruku spada u sumnjive stvari,  a ko ih se bude ?uvao, o?uvat ?e svoju vjeru i ?ast. Meðutim, ukoliko bi postojala potreba za slikanjem, kao što je li?na karta i sl., onda nema smetnje, jer potreba odbacuje sumnju, a šteta se nije ostvarila primjenom ove sumnjive stvari, tako da potreba odbacuje svaki vid štete

Meðutim, treba sagledati i sljede?e: Kada ?ovjek želi da slika na dozvoljen na?in, treba imati u vidu pravila i cilj. Ukoliko bude slikao nešto što je zabranjeno, onda je i takvo slikanje zabranjeno. Ukoliko ima za cilj slikati nešto što je obavezno, onda je i takvo slikanje obavezno. Nekada je slikanje obavezno, a posebno je to vezano za video-zapise. Kada bismo vidjeli ?ovjeka kako radi neki zlo?in vezano za kršenje prava ljudi, kao npr. da ukrade ili ubije i sl., i ne bismo mogli druga?ije dokazati taj zlo?in osim slikanjem, slikanje tada postaje obavezno, zato što sredstva poprimaju propise ciljeva. Ukoliko bismo uslikali odreðenu osobu kako bismo ukazali na njen identitet boje?i se da neko drugi ne bude optužen za taj zlo?in, takoðer, za to ne bi bilo smetnje, pa ?ak se to i traži. Ukoliko bismo nešto uslikali radi igre, zabave i naslade, onda je to haram bez imalo sumnje. (Eš-Šerhul-mumti'a, 2/197-199)

Propisi o zadržavanju slika:

1. Da bude oka?ena tako da joj se pridaje respekt i veli?a se, kao što su slike kraljeva, velikana, ministara, nau?nika i sl., ovo je zabranjeno jer predstavlja jednu vrstu pretjerivanja prema stvorenjima.
2. Da bude oka?ena radi prisje?anja, kao kada se oka?e slike prijatelja, rodbine i sl. Ovo je, takoðer, zabranjeno zbog hadisa koji se navodi u Sahihul-Buhariju, a prenosi ga Ebu Talha koji kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ''Meleki ne ulaze u ku?u u kojoj ima pas ili slika.'' (Muslim, 3104)
3. Da slika bude omražena (ne pridaje joj se pažnja), kao što su slike na tepisima i jastucima. Imam En-Nevevi od velike ve?ine u?enjaka iz reda ashaba i tabiina prenosi njihovu dozvoljenost.
4. Da slike budu toliko proširene i u upotrebi da je iskušanost njima postala generalnom i teško ih je ukloniti, kao što su slike na novcu i dr., ?ime je danas iskušan islamski ummet. O?ituje se da nema smetnje za ovo, ukoliko se ovakve slike naðu u rukama bez posebne namjere i cilja. Allah najbolje zna.