Posmatraju?i udaljene galaksije, astronomi su otkrili da se velika ve?ina njih udaljava od nas, a tako?er i jedna od druge. Logi?kim razmišljanjem unazad - zamišljaju?i kakva je situacija bila prije milion godina, pa prije deset miliona, pa prije milijardu itd., dolazimo do zaklju?ka da se ove galaksije ovakvim vra?anjem kroz vrijeme, približavaju jedna drugoj dok se ne sudare u jednoj jedinoj ta?ki spajanja. Današnja fizika ne može objasniti stanje ovolike materije (sve postoje?e u kosmosu) u ta?ki nulte zapremine...

Gledaju?i u nebo prilikom vedre no?i uo?avamo mnoge svijetle ta?ke na duboko crnoj pozadini. Neke su svjetlije, neke tek možemo primjetiti stoje?i u mraku neko vrijeme, ?ekaju?i da se naše o?i naviknu na tamu. To su pretežno zvijezde, udaljene milijardama kilometara od nas. Raznolike su. Neke su ogromne, neke su manje, neke su crvene, neke žute, neke plave. Neke zvijezde su mlade, neke u svom starosnom dobu, dok neke umiru, druge se ra?aju. Raznolikost i bogatstvo. Ovo je tek jedan si?ušni dio kosmosa, cjeline koja sadržava ogromnu koli?inu raznolikih stvorenja - od si?ušnih asteroida do planeta, pa sve do nevjerovatno velikih grupa galaksija.

 

Današnji pogled

 

Kako astrofizi?ari danas gledaju na razvoj kosmosa? Kada je kosmos po?eo, kako se razvija i kuda ide? Odgovore na ova pitanja su pokušali i pokušavaju dati kroz intenzivne studije informacija koje nam dolaze iz kosmosa u vidu elektromagnetnih talasa. Naime, svako tijelo šalje talase, odnosno zra?enje, pa tako i zvijezde u našoj galaksiji ili iz drugih galaksija, a tako i same daleke galaksije (svjetlo koje vidimo je jedna vrsta zra?enja). Ovo zra?enje, odnosno elektromagnetni talasi sadrže informaciju o brzini kretanja objekta, sastojcima objekta kao što su atomi hidrogena, helijuma i sl., udaljenosti objekta, te njegovoj okolini (planete u orbiti, interakcija sa drugim objektima i sl.) i ostalim važnim informacijama. Elektromagnetni talasi se prostiru od visokoenergetskih gama-zraka do dugih, niskoenergetskih radio zraka.

Za detaljnu analizu kosmosa, sve talasne dužine su važne. Danas se govori o više ?injenica koje opisuju naš kosmos, a mi ?emo navesti i objasniti najvažnije. U ovo se ubraja po?etak materije i vremena u takozvanom Big-Bang-u, ekspanzija kosmosa, stvaranje prvih zvijezdai stvaranje uslova za nastanak važnih sastojaka u kosmosu, te budu?nost kosmosa. Svaki od ovih fenomena ovde ukratko objašnjavamo, a kratko?a ne bi trebala biti razlog nijhovog nedovoljnog vrijednovanja, a što nam Allah, subhanehu ve te'ala, objašnjava u sljede?em ajetu: "Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno ve?e nego stvaranje roda ljudskog,ali ve?ina ljudi ne zna."(Prijevod zna?enja Al-Mu'min, 57.)

 

Po?etak materije i vremena

 

Posmatraju?i udaljene galaksije, astronomi su otkrili da se velika ve?ina njih udaljava od nas, a tako?er i jedna od druge. Logi?kim razmišljanjem unazad - zamišljaju?i kakva je situacija bila prije milion godina, pa prije deset miliona, pa prije milijardu itd., dolazimo do zaklju?ka da se ove galaksije ovakvim vra?anjem kroz vrijeme, približavaju jedna drugoj dok se ne sudare u jednoj jedinoj ta?ki spajanja. Današnja fizika ne može objasniti stanje ovolike materije (sve postoje?e u kosmosu) u ta?ki nulte zapremine.

Prora?uni su izvodljivi do jedne odre?ene granice koja se naziva Planck-ova dužina (0.000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 0162 metra). S tim se misli na minimalnu veli?inu kosmosa u kojem zakoni nama poznate fizike još uvijek daju logi?ne rezultate. U stanju kosmosa veli?ine manje od Planck-ove dužine fizika doživljava kolaps i ostavlja nas u neznanju. Radi usporedbe i "shvatanja" ove veli?ine, otkri?emo da je ona manja 1020 puta od dijametra jednog protona! Ovo je granica od koje fizi?ari danas definišu po?etak vremena, a tako?er i po?etak kosmosa. Ipak, nemogu?nost ?ovjeka da odgonetne sve misterije nauke nije garancija da su naše granice, granice i za druge.

U ovom slu?aju nam Uzvišeni Allah objašnjava da je kosmos stvorio iz ni?ega. Zbog nemogu?nosti nauke danas da pre?e granicu Planck-ove dužine, ne bi trebali ni mi ograni?avati po?etak kosmosa na Big-Bang. Naime, Big-Bang, kako ga poimamo danas, nije "ništa", ve? je objašnjen kao stanje u kojem je sva energija i materija kosmosa zgnje?ena u jednu jedinu ta?ku nemogu?e male zapremine. Radi ovoga, musliman bi trebao biti oprezan pri zaklju?ivanju da je Big-Bang direktno stvaranje iz ni?ega, iako je fascinantni fenomen Big-Bang-a jedan od koraka u stvaranju kosmosa onakvog kakvog ga danas poimamo. A Uzvišeni Allah najbolje zna."...onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ni?ega stvorili, tako ?emo ponovo iz ništa stvoriti, - to je obe?anje Naše, Mi smo doista kadri to u?initi."(Prijevod zna?enja Al-Anbija, 104.)

 

Stvaranje prvih zvijezda i uslova za život

 

Poslije odre?enog vremena nakon po?etka kosmosa (govorimo o nekoliko minuta), došlo je do stvaranja materije koja je glavni sastojak svega što vidimo oko nas, pa i nas samih. Iz prvobitne mase kvark-gluon plazme nastale iz Big Banga, stvoreni su nukleoni (protoni, neutroni), te smo spajanjem njih i elektrona dobili neke osnovne atomske elemente. Hidrogen je sa?injavao nešto više od 70% materije u kosmosu, dok je helijum sa?injavao nešto više od 20% materije. Neki elementi poput litijuma i berilijuma sa?injavali su ostatak jedna?ine. Ovo su bili sastojci prvih zvijezda koje su nastale iz "oblaka" materije ovih elemenata nekoliko stotina miliona godina poslije.

Radi nepostojanja težih elemenata (što je atomski broj ve?i, to je atom teži- litijum je broj 3 od više od stotinu razli?itih atoma), prve zvijezde su bile ogromne, te su težile i do 300 puta više nego što je naše Sunce. Takva težina je bila prisutna, radi manjeg gravitacionog približavanja "lagane materije hidrogena i helijuma", te što ve?eg stvaranja pritiska i temperature u njenim unutrašnjim dijelovima - s ciljem "zapaljivanja" zvijezde, odnosno zapo?injanja fuzijskog procesa - spajanja atoma hidrogena, odnosno fuzije hidrogen atoma u atom helijuma. Ovakva je bila prva generacija zvijezda. Živjele su kratko, i naglo završavale svoje živote. Ipak, kroz fuzijske procese, od hidrogena, helijuma pa do težih elemenata kao što su ugljenik i željezo, obogatile su kosmos koji je postajao sve zanimljiviji, sa sve raznovrsnijim "stanovnicima".

Druga generacija zvijezda je ve? mogla koristiti teže elemente u svom životu i sagorijevanju, tako da su one ve? postajale druga?ije nego svoja prethodna generacija. Sada je ve? bilo mogu?e stvaranje planeta, neutronskih zvijezda, crnih rupa, a sve u grupacijama zvanim galaksije. Bez zvijezda i njihove prirode sagorijevanja ne bi postojali. Ne bi postojalo ništa osim laganih atoma kao što je hidrogen i helijum. Ni planete, ni komete, ni mjesec, pa ?ak ni vrsta zvijezda kao naše Sunce.

Ovde naravno mislimo na dunjalu?ki uzrok, jer Uzvišeni Allah je izvor svega i On stvara i radi šta ho?e. Sljede?i put kada pogledamo na nebo i zvijezde na njemu, možemo se sjetiti važnosti koju im je Allah, subhanehu ve te'ala, dodijelio. U hadisu kojeg ovde navodimo i u komparaciji sa ovom važnoš?u zvijezda, možemo zaklju?iti da je važnost aktivnog vjernika za ?ovje?anstvo, za svoju familiju, susjede, prijatelje, kao važnost zvijezda za kosmos.A Uzvišeni Allah najbolje zna.

< «		» >