Konfuzno me je upitao o svom halu… Da li se on ra?una u muslimane? Ili pak u red nevjernika i mušrika? Prošao je kroz jedno teško psihološko stanje zbog ostavljanja namaza mjesecima, i to mu se desilo više puta, nakon ?ega je o tome upitao u?enjake u svom mjestu, te su neki od njih odgovorili kako je on nevjernik i otpadnik, pritom mu stavljaju?i u obavezu iznovno vra?anje prisegi i imanu, kao i ponovno izgovaranje šehadeta… Bilo je i onih koji su mu odgovorili suprotno, onih koji su ga pozvali na brigu i ?uvanje kao i naklanjavanje izostavljenih namaza i iskreno pokajanje Allahu...

Drugi su se zadovoljili pozivaju?i ga na istikamet – ustrajnost i pove?anje nafila ne nare?uju?i mu pritom nadokna?ivanje propuštenih namaza.

Njegovo pitanje me podsjetilo na govor koji sam slušao od pojedinih uvaženih u?enjaka kako se onaj koji izostavi samo jedan namaz u njegovom vremenu smatra nevjernikom koji je time izašao iz milleta, i kao takav se ne?e gasuliti, niti u ?efine spremiti, takvome se ne klanja dženaza niti se ukopava u muslimansko mezarje, ve? ?e se baciti u divljini poput kakve lešine, a možda ?e se prekriti zemljom kako ga ne bi rastrgli kakvi psi!

Donošenje ovakvog propisa i izricanje mišljenja o nevjerstvu pojedinca koji ostavlja namaz predstavlja mišljenje sastavljeno od skupine odabranih stavova. Otuda ne vjerujem da mišljenje formulirano na ovaj na?in može biti utemeljeno na stavu nekog poznatog ashaba ili imama iz reda ispravnih prethodnika. Tako?er, nije zabilježeno da je iko od muslimana, ?iji se govor uvažava a djela slijede, postupao po ovom mišljenju. Oni koji zastupaju ovakvo mišljenje zasnovali su ga prije svega na strožijem stavu, a to je da je ostavlja? namaza nevjernik, što je jedno od dva mišljenja po ovom vjerskom pitanju.

Ve?ina u?enjaka zastupa mišljenje da je ostavlja? namaza po?inilac velikog grijeha i da ostavljanjem namaza ?ini ogromni prijestup, me?utim takvu osobu ne smatraju nevjernikom koji izlazi iz milleta – vjere. Ovo je pravac Malika, Šafije, Ebu Hanife kao i rivajet od imama Ahmeda, a En-Nevevi spominje da je ovo pravac ve?ine u?enjaka iz reda prethodnika i potonjih generacija. Ovaj stav se podupire brojnim dokazima, a od njih i hadisima o ''nadi'', poput: ''Onaj koji kaže da nema drugog božanstva mimo Allaha, iskreno iz srca, u?i ?e u Džennet.'' Ovo je poznati i široko rasprostranjeni hadis koji se nalazi u zbirkama ''Sahiha'' i ''Musnedima''.

Jedan od tih hadisa jeste i Poslanikov, alejhis-selam, hadis u kojem govori o Abdullahu ibn Džud'anu i kako mu djela ne?e biti prihva?ena jer ''on nikada nije rekao: 'Gospodaru! Oprosti grijeh moj na Danu zasluge!'“, ne spomenuvši pritom ništa mimo navedenog.

Tako?er,  ovaj stav podupire da je osnova ?ovjeka ostajanje na onome na ?emu jeste, (u ovom slu?aju da je musliman) kao i da iz toga ne izlazi osim jasnim jekinom (ubje?enjem) u kojem nema primjese bilo kakve sumnje.

Drugo mišljenje po ovom pitanju je op?epoznati stav, koji je ujedno i vjerodostojno predanje od imama Ahmeda, koje još zagovaraju Ishak, Ibnul-Mubarek i drugi, dokazuju?i to vjerodostojnim dokazima, od kojih je i hadis: ''Ugovor koji je izme?u nas i njih je namaz. Ko ga ostavi, po?inio je nevjerstvo“, kao i hadis: ''Zaista je izme?u ?ovjeka i izme?u širka i nevjerstva ostavljanje namaza.“ Neki su ovo mišljenje pripisali svim ashabima po konsenzusu (jednoglasan stav, op. prev.), me?utim to pripisivanje je problemati?no, jer su imami koji zagovaraju mišljenje da to nije nevjerstvo svakako u?eniji po pitanju konsenzusa ashaba – Poslanikovih drugova, od ostalih. Stoga, kada bi po ovom vjerskom pitanju postojao konsenzus ashaba, niko od njih ne bi se usudio suprotstaviti i zauzeti stav suprotan tom konsenzusu.

A dobro je poznato da su prilikom prenošenja konsenzusa zastupljene kojekakve vjerovatno?e, stoga je imam Ahmed rekao: ''Onaj koji zagovara konsenzus je lažac, jer su se možda razišli a da zagovara? to ne zna.'' Ovim se ukazuje na vjerovatno?u da onaj koji prenosi konsenzus ne poznaje razilaženje u vjerskom pitanju, uz mogu?nost postojanja istog bez njegovog saznanja o tome.

Konsenzus po ovom pitanju uzet je iz predaje Abdullaha ibn Šekika koji je rekao: ''Muhammedovi, sallallahu alejhi ve sellem, drugovi nisu smatrali da je ostavljanje bilo kojeg djela nevjerstvo osim namaza.“

Razilaženje po ovom pitanju je op?epoznato i prošireno još od vremena prvih prethodnika i nema mogu?nosti za dopunjavanje ili odbacivanje istog.

Imam Ez-Zuhri, koji je riznica znanja Poslanikove prakse i govora ashaba, a koji je ujedno i pre?i od drugih po ovom pitanju, nije zastupao stav o nevjerstvu ostavlja?a namaza niti stav o ubijanju ostavlja?a namaza, ve? je smatrao da ?e se kazniti (t'azirom) zatvaranjem ili drugom kaznenom mjerom sve dok ne po?ne klanjati. (Pogledati: El-Begavi, ''Šerhus-sunne'', 2/180)

Bez obzira da li ?emo re?i da su imami koji su postupali suprotno spomenutom konsenzusu to radili iz svog ubje?enja da konsenzus nije pritvr?en ili su ga pak smatrali nesigurnim (zanni) konsenzusom, ili su protuma?ili da se njime aludira na ''malo nevjerstvo'' koje po?inioca ne izvodi iz vjerskih okvira, kao što je istim izrazom spomenuto u mnoštvu drugih vjerskih pitanja..., ?injenica je da je razilaženje poznato još kod prethodnika,  kao i da imami, u?enjaci poput ovih ne mogu a da ne poznaju konsenzus po pitanju jednog velikog vjerskog pitanja kao što je pitanje ostavljanja namaza i da nije mogu?e prebacivati ovo vjersko pitanje sa razine ''sporednosti i pitanja u kojem ima razilaženja'' na stepen ''osnovnog i ideološko-akidetskog'' pitanja.

Ovaj tekst nije nau?no istraživanje, niti elaboracija, a ni mjesto navo?enja dokaza, nego se ovim tekstom želi utvrditi da je ovo vjersko pitanje u kojem postoji vidljivo razilaženje, kao i da ve?ina od ?etverice imama koji se slijede ne zastupaju stav o nevjerstvu ostavlja?a namaza, kojim bi doti?ni izašao iz okvira vjere. Prema tome, onaj koji je naveo govor koji smo spomenuli na po?etku teksta uzeo je strožije mišljenje i izabrao je mišljenje o nevjerstvu, me?utim nije se time zadovoljio ve? je na to dodao još jedan strožiji izbor, što ?emo studiozno obrazložiti u sljede?em tekstu.

Šejh Selman el-'Aude, 12. rebi'u-l-evvel 1433. / 4. februar 2012.

Prijevod: Miralem Misini, student na Islamskom univerzitetu u Medini

minber.ba

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites