Obilježja i karakteristike ?ur?evdana: ?ur?evdan (Jurjevo) je krš?ansko-romski praznik koji se proslavlja 6. maja (23. aprila po starom krš?anskom kalendaru), ?ime se obilježava uspomena na “Svetog” ?or?a. ?or?e ili Georgije (Juraj) bio je rimski vojnik u gardi cara Dioklecijana, koji je ubijen tokom progona krš?ana. [? razvoju legende govori P. J. Hogarth, "St. George: The Evolution of a Saint and His Dragon", History Today (30. April 1980:17-22)] U krš?anstvu se slavi kao “Sveti” ?or?e (Juraj). U umjetnosti se ?esto prikazuje kako ubija aždahu. “Sveti” ?or?e je svakako zauzeo mjesto starog srpskog božanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika. Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje “Svetog” Georgija koje se desilo 23. aprila 303. [Vladika Nikolaj Prolog za 23. april]
Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko obi?aja i vjerovanja, pa i magijskih radnji.
Prema tvrdnjama etnologa, ?ur?evdan je paganski praznik i sinteza više božanstava: vode i vatre.

Glavni obi?aji u povodu ?ur?evdana su:

- pletenje vijenaca od bilja,
- umivanje vodom u koju je namo?eno bilje,
- kupanje u rijeci.

Uve?er, uo?i ?ur?evdana, neko od uku?ana ubere zelenih gran?ica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na ku?i i ostalim zgradama, kao i ulazne vratnice i kapije. Ovo se ?ini (po krš?anskom vjerovanju, op.a.) da bi godina i dom bili “beri?etni” – “da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru”.

Tako?er, opletu se vjen?i?i od “?ur?evskog cvije?a”: ?ur?evka, mle?ike i drugog, i njime se okite ulazna vrata na dvorištu i ku?i. Ti vijenci stoje iznad vrata ?itavu godinu, do sljede?eg ?ur?evdana. [Milan Vukovi?, 1985., str. 112]

Uo?i ?ur?evdana, doma?ica ubaci u posudu punu vode razno proljetno bilje: dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, ?uvarku?u… [Randelj, 2006., i Milan Vukovi?, 1985., str. 112], a to se zatim stavi pod ružu u bašti da preno?i.

Ujutru se svi redom umivaju vodom: (po krš?anskom vjerovanju, op.a.) djeca – “da budu zdrava kao dren”, djevojke – “da se momci grabe oko njih”, stariji – “da budu zdravi”, doma?in – “da mu ku?a bude dobro ?uvana” itd. Svaki prema svojim potrebama i željama. [Milan Vukovi?, 1985., str. 113]

Veliku važnost ima i kupanje u rijeci, prije izlaska sunca (ponekad se u rijeku bacaju vijenci od raznog cvije?a ili se sipa mlijeko). [Veselin ?ajkanovi?]

Zatim, ?ur?evdan je i najve?i praznik ve?ine Roma (Ederlezi) kojim se slavi povratak prolje?a. Na taj dan mnogi Romi se osobito sve?ano odijevaju, stavlja se nakit, odjekuje romska glazba i pleše se romsko kolo. Domovi se ukrašavaju cvije?em i raspupanim gran?icama u znak dobrodošlice prolje?u. Obredi ovog praznika uklju?uju kupanje u vodi s cvjetovima, a ponegdje se i zidovi ku?a peru vodom. Obi?no s? na ovaj dan jede jagnje?e meso. Kao tradicionalno nomadski narod, Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i, pokre?u?i svoje ?erge, ponovno polazili na put.

Na veliku žalost, me?u neukim Bošnjacima na prostorima Bosne i Sandžaka uvuklo se praktikovanje ovog krš?ansko-paganskog obi?aja, a me?u sufijama je ?ur?evdan (Jurjevo) poznat pod nazivom Rozi-Hidr ili Hidr-Elez …
U ve?ini krajeva Bosne, skupljala se “omaha”, voda sa slapova ili vodeni?kih kola, a ponegdje se donosila sa izvora – i to predve?er, uo?i Jurjeva. Djevojke su tako?er dan uo?i Jurjeva brale miloduh, koji bi nave?er stavile u prikupljenu “omahu” i na Jurjevo, u zoru, tom vodom prale tijelo i lice. Uo?i Jurjeva, kod djevojaka su postojale i brojne gatke, koje su se uglavnom odnosile na stvari vezane za njihovu udaju. Na sam dan Jurjeva, išlo se na teferi?e (izlete), uglavnom pored izvora ili rijeka. Iako se na teferi?e išlo uglavnom porodi?no, omladina se na njima posebno zabavljala – poznate su jurjevske ljuljaške. U nekim krajevima, postojao je obi?aj da se rano ujutro, prije nego što ?e se krenuti na teferi?, djeca “žare” koprivom po nogama, zapravo da se koprivom istjeraju iz postelja, a drugdje su se u dvorištu pred ku?om palile dvije vatre ili postavljale dvije “žiške” žara, izme?u kojih bi prolazili uku?ani i provo?eni “mal” (stoka), radi zaštite od uroka i zmija. Na Jurjevo se, ina?e, izbjegavalo bilo šta raditi…
Tako?er i u Sandžaku se obilježava ovaj “praznik” te se organizuju vašari, zvani ”Omaha”, koji se svake godine 5. maja, uo?i ?ur?evdana, održavaju pored rijeka ili izvora. U predve?erje se odlazi da se nato?i voda ispod starih vodenica, u koju se stavlja brašno i razli?ite vrste biljaka. Takvom vodom, koja je prethodne no?i bila u cvijetnjaku, ranom zorom na ?ur?evdan, stariji ?lanovi porodice posipaju svoje uku?ane, te se umivaju vjeruju?i da ?e im to donositi sre?u tokom cijele godine. Tamo odlaze i oni koji ”Omahu” doživljavaju samo kao proljetni izlet i priliku za masovnu šetnju, igru, razonodu i dobru priliku za trgovinu ili opijanje, a samim tim nesvjesno u?estvuju u proslavi ovog praznika. Kud svi, tu i mali Mujo…

Islamski stav o obilježavanju ?ur?evdana (Jurjeva) i ”Omahe”, i prisustvovanju na mjestima svetkovanja ovih praznika

Žalosno je da ve?ina naših Bošnjaka ne poznaje osnovne propise svoje vjere tako da mnogi i ne znaju da je islam jedina ispravna vjera, pored koje Allah ne?e nikome drugu primiti. Islam je derogirao sve prijašnje vjere, i nakon njegovog objavljivanja ništavno je postupati po vjeri krš?ana, a ni njima nije dozvoljeno da nakon islama budu krš?ani. Ko ipak na tom njihovom ubje?enju ostane, on je nevjernik, pa makar bio i spašen od svih iskrivljenja i promjena koje su se u krš?anstvu desile. Kakvo je onda stanje ako znamo da su krš?ani iskrivili svoju vjeru i da su ubije?eni da je Bog jedan od trojice, ili da je Mesih sin Božiji, ili da je Bog ustvari Mesih, sin Merjemin – uzvišen neka je Allah od svega što oni smatraju!

Svaki ?ovjek koji za sebe tvrdi da je musliman, mora biti svjestan sljede?ih ?injenica: Allah je u?inio ovaj Kur’an dominiraju?im nad svim ostalim knjigama, muslimane je u?inio svjedocima za sve ostale ljude, a poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svjedokom za muslimane.
Uzvišeni je rekao: “Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (En-Nahl, 89)

Tako?er je kazao: “Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu…” (El-Isra, 9)

Kaže Uzvišeni: “Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ?ete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih – ve? se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maide, 3)
Allah je oporu?io da se ?vrsto držimo islama sve dok smo živi, te da u islamu okon?amo svoj život.

Kaže Uzvišeni: “O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznoš?u i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran, 102)

Jer, islam je jedini put spasa na ahiretu: “A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, ne?e mu biti primljena, i on ?e na onom svijetu nastradati.” (Ali Imran, 85)

?ur?evdan (Jurjevo) je neislamski praznik i nema nikakve potpore u Kur’anu i praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sami sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokida sve nevjerni?ke praznike.
Enes b. Malik, r.a., kaže: “Džahili su za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali dva godišnja praznika, u kojima bi se veselili i igrali, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah po dolasku u Medinu, rekao: ‘Imali ste dva dana u kojima ste se veselili i igrali. Allah vam je vaša dva (džahilijjetska) praznika zamijenio Ramazanskim i Kurbanskim bajramom!’” (Hadis je sahih. Sunen Nesai, br. 1556.)
Allah, dž.š., nam je svaku neispravnost, haram i zlo, zamijenio onim što je za nas korisnije i bolje, i izme?u ostalog, Allah, dž.š., nam je islamskim praznicima zamijenio praznike mnogobožaca, krš?ana i jevreja, vatropoklonika, sabejaca i ostalih idolopoklonika.
Hafiz Ibn Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: “Ovaj hadis nas upu?uje na to da je zabranjeno radovati se i veseliti na nemuslimanskim praznicima, kao i na to da je zabranjeno poistovje?ivati se s njima!”
Tako?er, onaj koji bude slijedio i preuzimao obi?aje od nevjerni?kih naroda, takav se sa njima poistovje?uje!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko se poistovjeti sa nekim narodom, on njima pripada!” I rekao je: “Nije od nas onaj koji se bude poistovje?ivao sa nekim mimo nas!”

Ove rije?i nas upu?uju na zabranjenost poistovje?ivanja sa nevjernicima u svim stvarima koje su posebno vezane za njih, dakle u pogledu njihovih obi?aja i ibadeta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na poistovje?ivanje sa njima i obznanio je da je svemu tome loša završnica i nesnosiva patnja. Upozorio nas je da ne u?estvujemo u obilježavanju nevjerni?kih praznika i na sve?anostima koje oni organizuju i proslavljaju.

Vrhovni muftija i najviši dužnosnik sultana Sulejmana Veli?anstvenog – Mehmet Ebu Su’ud Efendi (1490. – 1574.) u jednoj svojoj fetvi osu?uje sve one koji proslavljaju Jurjevo (?ur?evdan) i sli?ne svetkovine, obilježavaju?i to odmorom, odlaskom na izlete, pripremanjem razli?itih jela i sl. Ova fetva glasi:
“Pitanje:
Ako neki muslimani i njihove supruge budu obilježavali dane koje ina?e obilježavaju krš?ani, npr. ako ne budu radili nedjeljom, na Boži?, Jurjevo i drugim sli?nim danima, ponašaju?i se kao krš?ani: odlaze?i na izlete, pripremaju?i posebna jela, i proglašavaju?i te dane neradnima – kakav je za njih propis u šerijatu?”
Odgovor:
“Ovakvi ljudi smatrat ?e se nevjernicima sve dok se ne pokaju, obnove vjerovanje i brak. Ako se ne osvijeste, neka se toliko vremena (u originalu nedostaje glagol), dok se ne obavežu da ne?e uvažavati te dane. To je nevaljalo stanje, da Bog sa?uva. Napisao Ebu Su’ud.” [Muhamed Hadžijahi?, “Sinkretisti?ki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini”,POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine, str. 302]

Jahja Zade, koji u živio prvoj polovini prošlog stolje?a, piše: “Me?u naš muslimanski svijet uvukle su se mnogobrojne bajke, praznovjerja i gatke, koje su vjerovatno naslije?ene još iz paganskog doba. Ovo praznovjerje prisutno je još i sada u narodu, uprkos tolikim dokazima da je to u opreci sa islamskim propisima i odredbama. Božiji poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izri?ito je zabranio muslimanima u?estvovati u nemuslimanskim svetkovinama, a kamoli, da ih još sami muslimani kao svoje praznike svetkuju. Jedna od tih nemuslimanskih svetkovina jeste i ?ur?evdan, 6. maja svake godine. Mislim da ovdje ne treba komentara. Stoga se ilmijja upozorava da je pozvana i dužna muslimanski svijet spašavati iz ovakih o?iglednih zabluda, kako ne bi i dalje nasjedala. Ako se tome doda još i to koliko se ispusti vaktova sabah-namaza odlaze?i na ovake uranke i izlete i koliko se u bezna?ajne svrhe i harame novaca potroši – onda za u?esnike postaje slika još žalosnija.” (Jahja Zade, “?ur?evski uranak”, El-Hidaje, br. 7-8. Sarajevo, juni/juli 1937. godina, str. 113.)

Hanefijski alim, šejh Ebu Hafs el-Kebir el-Nesefi, rhm., bio je najstrožiji po pitanju proslavljanja nevjerni?kih praznika, rekavši: ‘Ko tog dana pokloni nemuslimanu samo jedno jaje – iz poštovanja prema tom danu – uznevjerovao je u Allaha, dž.š., i propalo mu je djelo!’” (Fethul-Bari, 2/442.)

Kadija Ebul-Mehasin Hasen b. Mensur el-Haneki, rhm., rekao je: “Ko toga dana kupi nešto – što nije kupovao prijašnjih dana, ili pokloni drugome poklon – ako je time želio veli?ati doti?ni dan kao što ga veli?aju nevjernici – uznevjerovao je, a ako je kupovinom ne?ega želio samo uživanje, a poklanjanjem poklona obi?no iskazivanje ljubavi prema nekome – takvo što se ne?e smatrati nevjerstvom, ali ?e biti mekruh i poku?eno isto koliko je poku?eno i poistovje?ivanje s nevjernicima, ?ega se treba ?uvati! ” (Avnul-Ma’abud, 3/342.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., bio je upitan o postupcima nekih muslimana koji u danima nevjerni?kih svetkovina spravljaju posebna krš?anska jela, kao i o prodavanju odre?enih stvari bez kojih se ovi praznici ne mogu ispoštovati – je li išta od navedenog dozvoljeno muslimanima, pa je rekao: ”Elhamdulillah, muslimanima nije dozvoljeno da se poistovje?uju s nemuslimanima u bilo ?emu što je vezano za njihove praznike, niti u hrani, niti u odijevanju, niti u kupanju, niti u paljenju vatri, niti u mijenjanju ustaljenog reda življenja, ibadeta i sl. Nije dozvoljeno spravljanje pe?enja, niti poklanjanje poklona, a niti prodavanje onoga ?ime ?e se posebno pomagati nevjernici u svojim svetkovinama i slavama, niti ?e se djeci dozvoljavati da u?estvuju s njima u igrama prire?enim posebno za taj dan, ili da se ukrašavaju i kite posebno za taj dan. Sve u svemu, nevjerni?ke praznike ne smijemo ni?im posebno obilježavati; taj dan ?e za muslimana biti kao i svaki drugi obi?ni dan!” (Medžmu’ul-Fetava, 25/329.)

Omer b. El-Hattab, r.a., rekao je: “Klonite se Allahovih neprijatelja na dan njihovih praznika!“ (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 18641.), i rekao je: ”… nemojte ulaziti u mušri?ke bogomolje na dan njihovih praznika, jer tada se srdžba Allahova spušta na njih!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 18640.)

Abdullah b. Amr, r.a., rekao je: “Ko se bude oženio u nemuslimanskoj sredini i proslavljao njihove praznike i s njima se poistovjetio, sve dok kao takav i ne preseli – bit ?e proživljen zajedno s njima na Sudnjemu danu!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 18642.)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, spomenuo je djela, kao što je sudjelovanje i poistovje?ivanje sa nevjernicima u njihovim praznicima, a što ?ine neke neznalice iz redova muslimana, ili oni koji, uop?e, ne obra?aju pažnju na vjeru,te je kazao: ”Takvi ostavljanju službeni posao, poput trgovine i proizvodnje, ili halke znanja (misle?i na ostavljanje škole) ili sli?no tome, a taj dan se smatra danom odmora, veselja i igre sa konjima ili ne?im drugim, a sve kako bi se taj dan razlikovao od ostalih dana.”

Nakon toga, šejhul-islam, Allah mu se smilovao, ukazao je na dužnost muslimana u pogledu nevjerni?kih praznika, rekavši: “Pravilo je da se u njemu ništa, temeljno, ne dešava! ?ak, taj dan treba smatrati kao i ostale dane. Mi smo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, saznali da je on zabranio praznovanje dva posebna dana koji su bili odre?eni kao dani za igranje u džahilijjetu. On je zabranio i da se kolje kurban na mjestima gdje su mušrici svetkovali.”

O Allahovi robovi, muslimanima je obaveza da budu ponosni sa islamom jer je on univerzalna vjera. Islam je uzdignuta vjera i nikada ne?e biti potla?en, a njegovi sljedbenici su najponosniji ljudi i bit ?e svjedoci protiv svih ostalih ljudi.

Kaže Uzvišeni: “I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.” (El-Bekare, 143)

Dakle, ko god bude tražio ponos i uzdignu?e u ne?emu mimo islama, Allah ?e ga poniziti, kako je kazao i vo?a pravovjernih Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu: “Mi smo zajednica koju je Allah uzvisio islamom, pa kada god budemo tražili ponos u ne?em mimo njega, Allah ?e nas poniziti.”

Naravno, islam je vjera ponosa i na dunjaluku i na ahiretu. To je univerzalna vjera koja ?ini uspješnim onoga ko se pridržava njenih principa. Ova vjera savršeno je uredila i organizovala svaki segment života i ne postoji nijedno dobro a da nas nije uputila na njega, niti ijedna poku?ena stvar a da nas nije upozorila i odvratila od toga. Islam je savršen kada je u pitanju vjerovanje, ibadet, politika, me?uljudski odnosi, moral i karakter… Savršen je za sve ljude u svakom vremenu i na svakom mjestu. U njemu je Allah obznanio i najmanju stvar?icu za kojom ?ovjek ima neku potrebu.

Allah je posvjedo?io savršenost vjere islama rekavši: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maide, 3)

Irfan Kasumovi?

(Akos.ba/minber.ba)

< «		» >