Pomirenje dviju zava?enih strana otklanja mržnju iz prsa, vodi ka jedinstvu i otklanja me?usobne podjele, jer pomirenje je izvor sigurnosti, stabilnosti, ljubavi i spokoja, i, ujedno, i dokaz istinskog imanskog bratstva. Allah Uzvišeni kaže: “Vjernici su samo bra?a, zato pomirite vaša dva brata…” (El-Hudžurat, 10) Pomirenje ra?a ljubav i ulijeva sigurnost, ljudi se posvete ?injenju dobrih djela, posvete se izgradnji i rekonstrukciji kojoj su prethodili mjeseci i godine sporova, prepirki, prolijevanja krvi i uništenja imetaka. Uzvišeni Allah nare?uje nam da pomirujemo ljude i to je u?inio vrijednim djelom, rekavši: “Pitaju te o plijenu. Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’ Zato se bojte Allaha i izgladite me?usobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, ako ste pravi vjernici.” (El-Enfal, 1)

Srca vjernika su poput sjajnog ogledala, ?ista od svakog oblika negativnosti, otvorena prema drugim vjernicima, prostrana, ispunjena vjerovanjem koje je u njih usadio njihov Stvoritelj, i ljubavlju i samiloš?u. Kao i što na ogledalo mogu da padnu trun?ice prašine i prljavštine, tako isto srca vjernika mogu da se uvuku natruhe odre?ene netrpeljivosti prema drugim vjernicima, ali tada oni nastoje da ih, svojom izgra?enom samosviješ?u i samokontrolom, što prije eliminiraju.

U zajednici muslimana me?usobni odnosi stavljeni su na veoma visok stepen i predstavljaju jedan od najvažnijih elemenata u izgradnji uspješnog društva. Uzvišeni Allah naredio je muslimanima da vode ra?una o svojim me?usobnim odnosima, da ih popravljaju i da nastoje izmiriti zava?ene muslimane. Otuda je uloga pomirenja i pomiritelja veoma važna u me?umuslimanskim odnosima.

Pomirenjem se postiže se spajanje i zbižavanje nakon perioda izbjegavanja

Izmiriti dvije zava?ene osobe uistinu je ponekad pravi izazov, ?esto opasna i rizi?na misija, a onaj koji uzme ulogu pomiritelja ?esto je izložen mnogim optužbama koje dolaze sa obje strane. Svaka od zava?enih strana smatra da je istina na njenoj strani i samim tim subjektivno gleda na uzroke koji su doveli do nesuglasice i sva?e, ali pomiritelj je osoba koja objektivno sagleda situaciju i predstavlja jasnu istinu ne odstupaju?i od nje ni u jednom trenutku.

U trenutku rješavanja spora izme?u zava?enih strana može se dogoditi da jedna ili obje strane ne prihvate istinu i rješenje koje nudi pomiritelj, stoga on mora imati veliko strpljenje pri izvršenju ovog velikog djela za koje slijedi velika nagrada od Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te’ala.

Pomirenje dviju zava?enih strana otklanja mržnju iz prsa, vodi ka jedinstvu i otklanja me?usobne podjele, jer pomirenje je izvor sigurnosti, stabilnosti, ljubavi i spokoja, i, ujedno, i dokaz istinskog imanskog bratstva. Allah Uzvišeni kaže: “Vjernici su samo bra?a, zato pomirite vaša dva brata…” (El-Hudžurat, 10)

Pomirenje ra?a ljubav i ulijeva sigurnost, ljudi se posvete ?injenju dobrih djela, posvete se izgradnji i rekonstrukciji kojoj su prethodili mjeseci i godine sporova, prepirki, prolijevanja krvi i uništenja imetaka. Uzvišeni Allah nare?uje nam da pomirujemo ljude i to je u?inio vrijednim djelom, rekavši: “Pitaju te o plijenu. Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’ Zato se bojte Allaha i izgladite me?usobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, ako ste pravi vjernici.” (El-Enfal, 1)

Kada je u pitanju pomirenje u domenu zajednice vjernika, Uzvišeni Allah kaže: “Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih…” (El-Hudžurat, 9), a o pomirenju u domenu porodice i bra?nog života, Uzvišeni kaže: “A ako se bojite razdora izme?u njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah ?e ih pomiriti…” (En-Nisa, 35)

U pogledu pomirenja izme?u pojedinaca, Allah kaže: “I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom životu, na putu ?estitosti i u nastojanju da pomirite ljude..” (El-Bekara, 224)

Pomirenje ljudi je zada?a iskrenih Allahovih robova

O pomirenju izme?u nositelja prava kod oporuke, Uzvišeni kaže: “A onaj ko se plaši da je oporu?ilac nenamjerno zastranio ili namjerno zgriješio pa ih izmiri, nema mu grijeha. Allah, zaista, prašta i samilostan je.” (El-Bekara, 182)

Onome ko izmiruje ljude vjeruju?i i nadaju?i se nagradi, Allah je obe?ao da ?e mu dati veliku nagradu: “Nema nikakvog dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela ?ine ili da se uspostavlja sloga me?u ljudima. A ko to ?ini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ?emo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (En-Nisa, 114)

Pomirenje me?u ljudima bila je funkcija i zada?a svih Allahovih poslanika, alejhimus-selam, a ulogu pomiritelja nakon poslanika mogu imati samo iskreni pokorni Allahovi robovi, jer oni žele dobro, a mrze zlo, i trude u uništenju spletki raznih prevaranata.

Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, li?no je izmirivao dvojicu zava?enih, o ?emu Sehl b. Sa‘d, radijallahu anhu, kazuje: “Stanovnici mjesta Kuba po?eli su se me?usobno sva?ati, pa ?ak su i kamenje bacali jedni na druge. Kada je o tome obaviješten Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Idemo da ih izmirimo.’” (Buhari) Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Za svaki ljudski zglob daje se sadaka svakog dana u kojem grane sunce. Izmiriti dvojicu, to je sadaka, pomo?i ?ovjeka u njegovoj jahalici, pomo?i mu da je uzjaše ili da staviš njegove stvari na jahalicu, i to je sadaka. I lijepa rije? je sadaka. Svaki korak kojim kora?aš na namaz sadaka je i otklanjanje neprijatnosti sa puta je sadaka.” (Buhari i Muslim)

U jednom hadisu, koji prenosi Ebu Derda, Božiji Poslanik pojašnjava da je jedna od najboljih sadaka upravo izmirivanje ljudi: “Ho?ete li da vas obavijestim o ne?emu vrednijem od stepena namaza i posta i sadake?”, upitao je Poslanik ashabe. “Naravno da ho?emo, Allahov Poslani?e!”, rekoše. “Izmirenje ljudima, jer doista je zava?anje ljudi ‘halika’, nešto što poništava djela.” (Ebu Davud, Sahihu Džamia, hadis je sahih) Ovako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objašnjava da je stepen izmirivanja ljudi ve?i od stepena dobrovoljnog namaza, posta i sadake. Enes, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik upitao Ebu Ejjuba, radijallahu anhu: “Ho?eš li da te uputim na trgovinu?” “Naravno”, odgovori on. “Izmiruj ljude kada se zavade i približavaj ih kada se udalje.” (Bezar, sahih li gajrihi, Sahihu Tergib) Ebu Ejjub, radijallahu anhu, prenosi da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ebu Ejjube, ho?eš li da te uputim na sadaku koju vole Allah i Njegov Poslanik? Izmiruj ljude kada se zamrze i zavade.” (Teberani,  Sahihu Tergib, sahih li gajrihi)

Imam Evzai, radijallahu anhu, kaže: “Allahu nema dražeg koraka od onoga koji se u?ini pri izmirivanju ljudi.”

?ak i laž dozvoljena

Briga o tome da se izmire muslimani doseže do te mjere da je dozvoljena laž iako je ona u osnovi zabranjena i ružna. Ummu Kulsum, radijallahu anha, kaže da je ?ula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Nije lažac onaj koji izmiruje ljude, pa dostigne dobro ili kaže dobro.” (Buhari i Muslim)

Propisi u procesu izmirenja zava?enih

Iz navedenih kur’anskih ajeta i Poslanikovih hadisa vidljivo je da naša ?ista vjera islam nare?uje svim razumnim ljudima da posreduju izme?u dvije zava?ene strane sve dok ih ne izmire, a onoga koji pretjera, zaustavlja na granicama, otklanjaju?i tako negativnosti koje vode ka razilaženju.

U pogledu izmirenja ljudi postoje mnoga pitanja i propisi na koje ukazuju šerijatski tekstovi, a na prvom mjestu svakako je ispravnost nijeta, traženje Allahovog zadovoljstva, udaljavanje od li?nih prohtjeva i dunjalu?kih koristi, jer kada se postigne iskrenost, dolazi uspjeh.

Onaj koji ulogu pomiritelja preuzme želi?i posti?i vo?stvo i isticati se u odnosu na druge ljude, taj je daleko od nagrade na ahiretu jer Uzvišeni Allah kaže: “A ko to ?ini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ?emo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (En-Nisa, 114)

Jedan od propisa u procesu izmirenja zava?enih muslimana jeste i propis sašaptavanja. Naime, ve?ina došaptavanja je poku?ena, ali ako se to radi zbog sadake ili nare?ivanja dobra ili izmirenja ljudi, tada se sašaptavanje smatra pohvalnim. Uzvišeni Allah kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela ?ine ili da se uspostavlja sloga me?u ljudima.” (En-Nisa, 114)

Mnogi pomiritelji ?esto nemaju uspjeha u procesu pomirelja zava?enih jer mijenjaju govor i izvr?u obavijesti. U procesu izmirenja zava?enih pomiritelj je dužan da govori ono za što zna da je dobro, a da šuti o onome za što zna da nije dobro.

Pomiritelj treba da zna da se zlo ne gasi zlom, kao što se ni vatra ne gasi vatrom, nego se zlo gasi dobrim i loše se ne umanjuje osim sa dobrim, pa zbog toga zava?ene strane trebaju da odustanu od nekih svojih prava.

Onaj koji pomiruje ljude treba da zna da su duše sklone škrtosti, što zahtijeva ulaganje truda i veliko strpljenje uz ispunjavanje Allahove naredbe: “…a nagodba je najbolji na?in – ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa, Allah dobro zna ono što radite.” (En-Nisa, 128)

Nasuprot ovim škrtim dušama, islam priznaje one duše koji pomiruju ljude i zbog toga što oni troše svoje vrijeme, imetak i ugled, njima se  iz zekata izdvaja jedan dio.

Uzvišeni Allah kaže: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima ?ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 60) Dakle, ovim ajetom kazuje nam se da prezaduženih postoje dvije vrste: prezaduženi zbog izmirivanja ljudi i onaj ko sam sebe zaduži pa mu bude teško vratiti dug, njemu se daje kako bi vratio dug.

Svakome onome ko pomiruje ljude neka vodilja budu rije?i Allahovog poslanika Šuajba, alejhis-selam: “O narode moj”, govorio je on, “shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim ?initi ono što vama zabranjujem; jedino želim u?initi dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obra?am.” (Hud, 88)

U cilju izgradnje dobrih i zdravih me?umuslimanskih odnosa, svaki ?ovjek treba da izme?u sebe i bra?e muslimana postavi vagu, pa ono što voli i želi sebi, neka voli i njima, a što mrzi sebi, neka mrzi i njima, imaju?i uvijek na umu hadis koji prenosi Abdullah b. Amr b. ?s, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ko želi da se spasi Vatre i u?e u Džennet, neka do?eka smrt vjeruj?i u Allaha i Sudnji dan, žele?i ljudima ono što želi i sebi.” (Muslim)

Na ovakav na?in popravljaju se me?usobni odnosi, što zahtijeva i mnogo sabura, me?utim, kada ljudi posustanu u izmirivanju, zavladat ?e zlo, uništenje života i imetaka i prekidanje onoga što je Allah naredio da se ne prekida: “…i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali.” (El-Enfal, 46) Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!