Uzvišeni Allah je istina. Stvorio je nebesa i Zemlju na principima mudrosti, istine i pravde i zato traži od ljudi da svoj život baziraju na istini i da im ona bude glavna vodilja u životu.
Dezorijentiranost i nesre?a ljudi, nerijetko, proizilaze iz njihovog ignoriranja ovog jasnog principa. Ako laž okupira njihove duše i misli, to ?e uveliko utjecati na njihovo udaljavanje od Puta  Istine i principa kojih se moraju pridržavati.
Iskrenost je jedna od neophodnosti ljudskih društava uop?e. Ona je temelj zgrade društva bez koje bi se sve veze u društvu pokidale. Ne može se zamisliti društvo koje me?usobno ne sara?uje na principima iskrenosti.
Iskrenost je ljudima priro?ena osobina. U to ?emo se uvjeriti kada, primjerice, jednom  djetetu pri?amo o iskrenom ?ovjeku i lašcu, ono iskazuje naklonost prema iskrenom ?ovjeku a osu?uje lašca.
S aspekta naše vjere, iskrenost se mora slijediti u svakom postupku, primjenjivati u svakoj situaciji i realizirati u svakom sudu. Iskrenost je temeljni stub u karakteru svakog muslimana i osnova njegove etike. Muslimansko društvo, ukoliko želi da postigne mir i blagostanje, trebalo bi da po?iva na tom principu. Konstrukcija društva u islamu se iz tih razloga zasniva na suzbijanju neprovjerenih informacija, odbacivanju glasina i sumnji. Samo provjerene ?injenice trebalo bi da budu superiorne i slije?ene. Kur›an se zgražava nad onima koji slijede poluistine i pretpostavke, koji su okupirani raznim oblicima praznovjerja i koji su svoj život ukaljali lažnim rije?ima i postupcima. Hazreti Aiša, r.a., rekla je da nikakav gest Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nije bio odvratniji od laži.
Osnovna obilježja prvih generacija muslimana bila su iskrenost u pri?anju, preciznost u predo?avanju i pouzdanost u govoru. Stoga su se oni jedni prema drugima na najljepši na?in odnosili, i to je, zapravo, bilo osnovno obilježje njihovog raspoznavanja. Svako ko se nije pridržavao tih normi ponašanja - stršio je i, kao takav, jednostavno, nije mogao opstati sve dok ne popravi svoje stanje i uklopi se u važe?e tokove života.
Osnovna i najvažnija odlika iskrenosti je da je ona prisutna u namjeri – nijetu. To podrazumijeva iskrenost u ?injenju bilo kakvog djela. Ako je namjera da sve što ?iniš - ?iniš u ime Allaha, dž.š., onda je tvoje djelovanje u svakoj stvari iskreno. Kada je to tako, onda je cjelokupni život ?ovjeka u službi Allaha i adet postaje ibadet, odnosno: sve što ?inimo ima formu ibadeta i dobrog djela za koje se nagra?uje.
Ako studiraš da bi samo položio ispit i na kraju dobio diplomu i uposlenje, upitaj se gdje je u svemu tome Allah i nagrada od Njega. Zato budi iskren u svojoj namjeri i oplemeni svoj nijet. U?i da budeš bolji musliman, da sutra kad okon?aš studij budeš od koristi muslimanima i svim ljudima, da budeš osoba koja ?e svojim djelovanjem svjedo?iti iskrenog i korisnog ?lana zajednice.
Ako želiš biti uspješan i bogat biznismen, zapitaj se zbog ?ega to želiš? Da bi uživao u svome bogatstvu i bio sretan! Budi bogat i sretan, ali tako što ?eš svojim imanjem zara?ivati, uz novac, i sevape žrtvuju?i imetak za potrebe siromašnih i op?ekorisnih poslova. Trudi se i zanijeti da sve što zaradiš bude u granicama halal zarade i da svojim trošenjem pove?aš svoju bogobojaznost s kojom ?eš biti prepoznatljiv i cijenjen i zbog koje ?eš biti uzor drugim muslimanima. Tako ?e sve tvoje imanje biti stavljeno na vagu dobrih djela.
Laž je opasna mahana koja govori o pokvarenosti duše ?ovjeka, ili, bolje re?eno, o njegovom karakteru i naravi koja iz ni?ega proizvodi zlo i koja pribjegava griješenju bez stvarne potrebe ili teških okolnosti. „Pitali su Allahova poslanika, s.a.v.s., - Može li vjernik biti kukavica? – Da! – Odgovori. – Može li vjernik biti škrtica? – Može! – odgovori Poslanik. – A može li biti lažac? – Ne može!... odgovori“. (Malik)
Srazmjerno dijapazonu laži koju ?ovjek proširi, zara?uje se grijeh. Svakome je poznato koliko je štetna izre?ena laž sa govornice. Novinari koji putem medija hiljadama ljudi plasiraju neku lažnu vijest, kao i politi?ari, ili bilo koji rukovodioci, koji daju iskrivljenu sliku o veoma zna?ajnim pitanjima za zajednicu muslimana, zaslužuju prezir i najstrožiji grijeh.
Na netom održanim op?im izborima u BiH, pa i na izborima unutar Islamske zajednice, moglo se primijetiti kako rodbinski, ahbabski i li?ni interesu zamagljuju i potiskuju op?i interes. Preko tzv. kadrovskih i izbornih komisija formiraju su se izborne liste na koje ne mogu uop?e dospjeti ljudi koji su znatno zaslužniji da se na?u na tim listama od ponu?enih. Nažalost, u tom samoobmanjivanju i obmanjivanju glasa?a u?estvuju ljudi od znanja i zvanja. Zar takav odnos nema primjese odvratne laži? Ako neko predlaže nekog kandidata, pri tome hvale?i ga samo zato što je njegov bližnji, prijatelj ili zbog toga što bi preko njega mogao ostvariti li?nu korist, taj je postupio suprotno imperativu našega dina koji nam zapovijeda da odgovorne službe povjeravamo onima koji su ih dostojni. Preferirati partikularni interes nad op?im ravno je najgoroj laži, obmani i izdaji.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites