Allahu moj – priklju?i me karavani pokajnika

Sestra Nura bila je izrazito blijedog lica, mršava tijela. Mnogo je u?ila Kur'an. Tragala bih za njom i nalazila bih je u njenoj sobi na ruku'u ili sedždi. Nalazila bih je visoko podignutih ruku prema nebesima. Molila je svoga Uzvišenog Gospodara za milost. Ovakvo je bilo njeno stanje jutrom i ve?eri, naro?ito u zadnjim ?asovima no?i. Ja sam mnogo ?itala ?asopise, mnogo gledala televizor i video, toliko da sam postala i poznata po tome. Svoje obaveze prema Uzvišenom Allahu nisam izvršavala. Namaz nekada bih i klanjala ... ?esto i ostavljala.

Nave?e, nakon puna tri sahata, gasila bih televizor i video. Za?uo bi se ezan iz obližnjeg mesdžida, a ja bih odlazila u postelju. Nura, sa svoga mjesta gdje bi klanjala, dozivala bi me: "Nemoj spavati prije nego što klanjaš sabah namaz!" Odgovarala bih joj: "Uh! Ima još vremena. Ovo je prvi ezan za sabah namaz." Govorila bi mi: "Pripazi! Ima još sahat vremena. Nemoj da prespiš!" Ovako bi me dozivala sve dok je nije pogodila teška bolest i oborila je na postelju. Jedno ve?e me je pozvala da sjednem pored nje. Sjela sam pored nje i upitala: "Šta ti treba?" Prou?ila mi je rije?i Uzvišenog Allaha: "Svako živo bi?e ?e smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobi?ete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo nasla?ivanje."

(Prijevod zna?enja Alu Imran, 185) Ušutjela je na kratko a zatim me upitala: "Zar ne vjeruješ u smrt?" Odgovorila sam: "Svakako, ali, Allah mnogo prašta i Samilostan je!" Upitala me je: "Zar ne vjeruješ da ?eš biti za svaku, malu i veliku stvar pitana?" Rekla sam: "Vjerujem, ali Allah mnogo prašta i Samilostan je, a i život je dug, ima vremena." – "Zar se ne bojiš iznenadne smrti?! Zar nije Hind bila mla?a od tebe a poginula je u saobra?ajnoj nesre?i?!" – upitala me je.

Odgovorila sam joj: "Bojala sam se mraka, a sada si me ti uplašila i smr?u! Kako ?u da spavam?! Mislila sam da ?eš me obavijestiti kako si odlu?ila da ideš s nama ove godine na putovanje!" rekla je tihim, prigušenim glasom koji je zaparao moje srce: "Hana! Možda ?u ja ... možda ?u ja ove godine i?i na daleko putovanje! Možda ?u putovati na drugo mjesto! Hana! Možda ja ove godine ..." Ušutjela je na kratko a zatim rekla: "Naši životi i naša smrt su u Allahovim rukama!"

Plakale smo zajedno. Doktori su u tajnosti obavijestili babu da Hanin život na ovom svijetu ne?e još dugo potrajati, ali ... ko je to njoj došapnuo, ko ju je obavijesti o tome, ili ... ili je ona nešto predosjetila. Odjednom mi je rekla: "Nemoj da misliš da ovo kažem zato što sam bolesna! Možda ?u ja duže živjeti od tebe! Možda bolesnik živi i po dvadesetak godina na postelji i možda zdrav insan zano?i ali ne i osvane. -A ti dragi brate i cijenjena sestro možda živiš još 20, 30 ili 50 godina i šta nakon toga? Nema razlike svi ?emo jednog dana putovati s ovog svijeta: ili u džennet ili ... ili u džehennem.- Nastavlja Hana: krenula sam u svoju sobu da spavam a Nura me je dozvala i rekla: "Nemoj zaboraviti da ustaneš na sabah!"

Ujutro u 8 sahati ?ula sam kucanje na mojim vratima. Subhanallah! Ovo nije vrijeme moga ustajanja! ?ula sam povišene glasove. ?ula sam pla?. Bože moj, šta se desilo?! Obavijestili su me da se Nurino stanje pogoršalo i da ju je baba odvezao u bolnicu. Rekla sam: "Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un! Ništa od putovanja ove godine. Izgleda da nam je odre?eno da ove godine odmor provedemo kod ku?e." U 1 sahat poslije podne baba nas je nazvao iz bolnice i rekao: "Možete do?i u posjetu Nuri." Došli smo u bolnicu. Ima se šta i vidjeti. Ovaj se spoti?e u hodu. Onaj urli?e. Tre?i ne znaš je li od stanovnika dunjaluka ili ahireta. Ne znaš je li živ ili mrtav.

–Ne zna ?ovjek vrijednost zdravlja sve dok ga ne izgubi.- Popeli smo se do Nurine sobe. Medicinska sestra nas je obavijestila da se Nurino stanje popravlja. Me?utim, nisu nam dozvolili, osim da pojedina?no, svako ponaosob u?e kod Nure. Došao je red i na mene. Ušla sam i upitala: "Kako si Nuro? Tvoje stanje sino? je bilo dobro. Šta ti se desilo?" Odgovorila mi je: "I sada sam,el-hamdu lillah, dobro." Rekla sam: "El-hamdu lillah, ali tvoja ruka tako je hladna! Šta ti je?" Moja druga ruka bila je kod njene potkoljenice. Odjednom je skupila svoje noge. "Halali mi što sam te sku?ila na ovom krevetu" – rekla sam joj. Odgovorila mi je: "Ništa! Ništa! Razmišljala sam o rije?ima Uzvišenog Allaha: "I (kada) se noga uz nogu savije, toga dana ?e Gospodaru tvome priveden biti!" (Prijevod zna?enja El-Kijama, 29-30)

Rekla mi je: "Hana, u?i dovu za mene! Možda, za nekoliko trenutaka otpo?e?e moji prvi ahiretski dani. Moje putovanje je dugo. Opskrba za taj put slaba. Smrt me doziva. Imam mnogo grijeha, grijeha kojih se i ne sje?am, ali ih je Uzvišeni Allah ta?no pobrojao i Njegovi meleki zapisali. Hana, u?i dovu za mene!" Kada sam to ?ula suze su mi navrle na o?i. Plakala sam. Nisam mogla da se suzdržim od pla?a. Babo se mnogo uplašio za mene. Nikada prije nije me vidio da pla?em. Sve do akšama toga dana našom ku?om vladala je mukla tišina. Svi smo is?ekivali vijesti iz bolnice. Odjednom ... kod mene je ušla moja te?išna, zatim, moja amidžišna.

Narod je po?eo da pristiže. Glasovi su se pomiješali s pla?om. Jednu stvar ... samo jednu stvar sam shvatila ... Nura ... Nura je umrla . Nisam mogla da razaberem ko mi je sve prilazio, niti šta mi je ko sve govorio ... bila sam sva izgubljena ... Odjednom su me protresli i rekli da babo želi da se zadnji put oprostim sa sestrom Nurom. Prekrivena do glave ležala je na postelji. Dok sam je ljubila u ?elo, prisjetila sam se kako izgovara rije?i: "I (kada) se noga uz nogu savije!" (Prijevod zna?enja El-Kijama, 29) Tada sam shvatila pravo zna?enje tih uzvišenih rije?i: "Toga dana ?e Gospodaru tvome priveden biti." (Prijevod zna?enja El-Kijama, 30)

To ve?e otišla sam u Nurinu sobu i sjela na njeno mjesto gdje bi obi?no obavljala namaz, padala na sedždu svome Uzvišenom Gospodaru. Prisje?ala sam se Nure, s kojom sam se zajedno rodila. Nas dvije ... nas dvije, bile smo bliznakinje ... Prisje?ala sam se Nure koja bi me ?esto razveseljavala i razvedravala, savjetovala me kako da riješavam svoje probleme ... Prisje?ala sam se Nure koja bi molila Uzvišenog Allaha za moju uputu. Koliko li je samo suza prolila opominjuju?i me na smrt, Sudnji dan i ono što nas ?eka od iskušenja na taj dan. Ovo je njena prva no? u kaburu! Allahu, Gospodaru moj! Smiluj joj se! Allahu moj, oprosti joj! Allahu moj, prosvijetli joj kabur! Pogledala sam oko sebe. Tu je njen mushaf kojeg bi ?esto ?itala. Tu je njena sedžada na kojoj bi dugo stajala mole?i se svome Gospodaru.

Tu je i njena posteljina ... sva ... sva od ruža. Govorila bi: "?uvat ?u je za svoju udaju!" U sve to sam gledala i plakala. Nisam mogla da se suzdržim od pla?a. Molila sam Uzvišenog Allaha da je u?vrsti u kaburskim iskušenjima ... odjednom ... upitala sam se: "Šta bi bilo da sam ja umrla umjesto Nure? Šta bi bilo da je ovo moja prva no? u kaburu?" –Da. Cijenjena sestro! Postavi sebi ovo pitanje. Šta da si ti ta o kojoj ve?eras pri?amo? Gdje bi bio tvoj završetak? Odgovor ... Odgovor ostavljam tebi.- Kaže Hana: Iz pla?a me prenuo glas mu'ezzina: "Allahu Ekber, Allahu Ekber." Po prvi put osjetila sam rahatluk i smiraj duše. Ponavljala sam rije?i mu'ezzina. Obukla sam ogrta? i klanjala sabah namaz. Nakon namaza dugo sam molila Uzvišenog Allaha. Allahu moj, oprosti mi! Allahu moj, smiluj mi se! Allahu moj, priklju?i me karavani pokajnika! Preuzeto sa predavanja „Odabrali smo za vas“ od uvaženog šejha Halida Rašida



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP