kidislamJedna pri?a govori o mladi?u koji se obratio mudracu za pomo? rekavši mu:

“Dolazim, u?itelju, jer se osje?am tako bezvrijednim da nemam volje ni za što. Kažu mi da sam ni za što, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prili?no glupav.... Kako se mogu popraviti? Što mogu u?initi da me više cijene?”

U?itelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: “Baš mi je žao mom?e. Ne mogu ti pomo?i budu?i da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…” Malo je zastao i dodao: “Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomo?i.”

“V… vrlo rado, u?itelju”, oklijevao je mladi? osje?aju?i da je opet obezvrije?en i da su njegove potrebe zapostavljene.

“Dobro”, nastavio je u?itelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružaju?i ga mladi?u, dodao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju mogu?u cijenu i ne prihva?aj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim nov?i?em.”

Mladi? je uzeo prsten i otišao. ?im je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladi? nije rekao koliko traži za njega.

Kad je mladi? spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je htio pomo?i te mu ponudio srebrenjak i bakrenu posudicu, ali mladi? je dobio upute da ne prihva?a ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.

Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se. Kako je samo mladi? želio zlatnik, da ga može dati u?itelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomo?! Ušao je u sobu.

“U?itelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ?u ikoga mo?i zavarati u vezi s pravom vrijednoš?u prstena.”

“To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je u?itelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši konja i idi zlataru. Tko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.”

Mladi? je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz pove?alo, izvagao i rekao mladi?u:

“Reci u?itelju, mom?e, da mu ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.”

“Pedeset osam zlatnika?” uzviknuo je mladi?.

“Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…”

Mladi? je uzbu?en odjurio u?iteljevoj ku?i i rekao mu što se dogodilo.

“Sjedni”, rekao mu je u?itelj nakon što ga je saslušao. “Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog te može procijeniti samo pravi stru?njak. Zašto ideš kroz život žele?i da neko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?” I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke....



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP