Prvi primjer: Kada je pobožnjaku i asketi Abdullahu b. Idrisu nastupio smrtni ?as okupiše se oko njega njegovi najbliži pa kada primjeti jecanje svoje k?erke re?e: „O k?eri moja, ne pla?i. U ovoj ku?i sam zaklopio hatmu Kur’ana 4000 puta i sve to radi ove smrti.“

Drugi primjer: Bio je Amir b. Abdullah b. Ez-Zubejr na smrtnoj postelji pa je došao svijesti a njegovi najbliži su bili oko njega i plakali dok je on bio na samrtni?kom hroptaju. Za?uo se muezin koji je pozivao na akšam namaz, a duša mu je ve? bila u grlu ali kada za?u ezan re?e onima oko sebe: „Prihvatite me za ruke!“ Rekoše: „A gdje si naumio?“ „Do mesdžida.“ „Pa zar u takvom stanju!?“ Re?e: „Subhanallah! ?ujem poziv za namaz a da se ne odazovem!? Prihvatite me za ruke!“ Pa su ga ponijeli izme?u dvojice te je klanjao jedan rekat za imamom a zatim umrije na svojoj sedždi. Da, umrije na svojoj sedždi.

Tre?i primjer: Kada je Abdur-Rahman b. El-Esved bio na umoru po?eo je da pla?e pa mu rekoše: „Zašto pla?eš, a ti si ti!“, zna?i zbog njegova ibadeta, skrušenosti, asketizma i skromnosti. Pa je rekao: „Pla?em, vallahi, žale?i za namazom i postom.“ A zatim nije prestao sa u?enjem Kur’ana sve dok nije umro.

?etvrti primjer: A po pitanju Jezida Er-Rekašija, kada mu je nastupila smrt po?eo je plakati pa re?e: „Ko ?e klanjati za tebe o Jezide kada budeš mrtav? Ko ?e postiti za tebe? Ko ?e tražiti za tebe oprost grijeha?“ Zatim izgovori šehadet i umrije.

Peti primjer: To je Harun Er-Rešid. Kada mu je nastupila i o?iglednom postala njegova smrt povikao je svojim vojskovo?ama i stražarima da mu okupe vojsku, pa su istupili pred njim sa svojim sabljama, svojim štitovima i svojom brojnoš?u da im niko nije znao broj izuzev Allaha, i svi oni pod njegovom komandom i pod njegovom vlaš?u. Kada ih je ugledao po?eo je plakati pa re?e: „O Ti ?ija vlast nikada ne prolazi smiluj se onom ?ija je vlast prošla!“ A zatim nije prestao plakati sve dok nije umro.

Šesti primjer: Abdul-Meliku b. Mervanu kada je nastupila smrt obuzela ga je tuga te mu postade tijesno u duši pa naredi da mu se otvore prozori njegove sobe. Kroz otvoreni prozor vidje siromašnog radnika u svojoj radnji pa po?e plakati i re?e: „Da sam Bog do bio radnik, da sam Bog do bio trgovac, da sam Bog do bio hamal. Da Bog do nisam preuzimao od uprave po pitanju vjernika ništa.“ Potom umrije. Poštovani ?itao?e, Plemeniti je iz Svoje dobrote propisao da onaj ko na ne?emu živi na tome i umire, a na onome na ?emu umiremo na tome bivamo proživljeni.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites