Mladi? je vozio auto umjerenom brzinom i ušavši u tunel koji vodi u grad, izašao je iz auta kako bi otklonio kvar na jednom od to?kova. Kada je stao iza auta kako bi izvadio drugi (ispravan) to?ak, drugo auto je velikom brzinom dojurilo i udarilo ga sa le?a. Pao je ranjen, zadobivši teške povrede.

Jedan radnik na putevima rekao je: "Moj prijatelj i ja bili smo prisutni na mjestu doga?aja i vidjeli smo sve što se dogodilo. Mladi?a smo odmah odnijeli u auto. Pozvali smo bolnicu i obavijestili ih o nesre?i tog mladog ?ovjeka. Na osnovu njegove spoljašnjosti zaklju?io sam da je bio pobožan.

Dok smo ga nosili prema autu, ?uli smo da nešto govori, me?utim, to je bilo nerazumljivo buncanje. Kada smo krenuli autom, ?uli smo jasan glas koji je dopirao od njega. On zaista u?i Kur'an!!! Jako smo se za?udili. Subhanallah, ovo ne može govoriti ovoliko ranjen ?ovjek. Krv mu je u potpunosti smo?ila odje?u, a kosti su mu bile polomljene. Izgledalo je kao da ?asno umire. Nastavio je u?iti Kur'an lijepim glasom, a njegovo u?enje bilo je potpuno ispravno. Nikad u životu nisam ?uo ljepše u?enje Kur'ana od ovog. Osje?ao sam kako mi se cijelo tijelo naježilo, a me?u rebrima mi je podrhtavalo.

Srce je lupalo veoma jako. Njegov glas odjednom je zašutio. Okrenuo sam se prema njemu, a njegov prst bio je podignut svjedo?e?i Allahovu jedno?u. Njegova glava, naginju?i se, pala je unazad. Dodirnuo sam njegovu ruku... srce... osluškivao sam njegovo disanje... ništa se više nije ?ulo... Preselio je svome Gospodaru. Dugo sam gledao u njega. Suze su potekle iz mojih o?iju, a ja sam ih skrivao od svoga prijatelja.

Ne mogavši skriti svoju bol, okrenuo sam se prema njemu i obavijestio ga da je mladi? preselio. Moj prijatelj je zaplakao kao i ja. Uzdahnuo sam bolnim uzdisajem, a suze nisu prestale da teku. Stigli smo u bolnicu. Svima smo ispri?ali šta se dogodilo tom mladom pobožnjaku. Na mnoge koji su ?uli šta se dogodilo pri?a je ostavila dubok dojam, a mnogima je izmamila i suze. Jedan ?ovjek, ?uvši pri?u, otišao je i poljubio mrtvog mladi?a u ?elo. Svi prisutni su se raspitivali kada i gdje ?e se klanjati dženaza ovom mladi?u, kako bi mu i oni klanjali.

Jedan od službenika bolnice pozvao je porodicu umrlog. Pri?ao je sa mladi?evim bratom. Brat je tužno govorio o njemu: 'Zaista je moj brat svakog ponedjeljka posje?ivao svoju nanu koja je živjela na selu. Pomagao je jetime, udovice i siromahe. U jedno udaljeno selo išao je redovno, nose?i im knjige i kasete o vjeri. Svaki put auto bi napunio rižom i še?erom koje je dijelio onima koji su bili potrebni. Ni djecu nije zaboravljao raduju?i ih poklonima. Svoj dugi put do tog sela koristio je u hajru.

?itavu dužinu puta koristio je u?e?i Kur'an napamet i ponavljaju?i nau?eno. Isto tako, slušao je predavanja o vjeri. Zaista se nadam da ?e ga Allah nagraditi za svaki njegov u?injeni korak.' Sutradan, džamija je bila puna klanja?a. Klanjao sam mu dženazu sa ogromnom skupinom muslimana. Poslije klanjanja dženaze odnijeli smo ga na mezarje. Stavili smo ga u kabur. To je bio njegov prvi dan ahireta, a moj prvi dan shvatanja dunjaluka.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites