Imam jedne džamije ispri?ao je doga?aj koji se desio u njegovoj džamiji: Sjedio sam u džamiji izme?u ezana i ikameta u?e?i Allahovu, tebareke ve te’ala knjigu, kada se iza mene, kod ulaznih vrata, za?ula nekakva buka koja je zbunila sve prisutne, pa smo se okrenuli da vidimo o ?emu se radi. Vidio sam mladi?a koji je stajao kod vrata, a zatim velikom brzinom pao na sedždu pred vratima džamije, preko obu?e koja je tamo stajala. Pomislio sam da je to neki bolesni mladi? koji je zalutao u džamiju. Me?utim, moje ?u?enje je raslo sa svakim njegovim pokretom! Mladi? se podigao sa sedžde, laganim koracima ušao u džamiju, stao na jedno mjesto, a zatim, sa potpunom skrušenoš?u i bogobojaznoš?u donio po?etni tekbir te klanjao dva rekata. Po završetku dva rekata, mladi? je uzeo mushaf i po?eo da u?i Kur’an sve do ikameta. Ustali smo, klanjali namaz, a zatim sam požurio prema onom mladi?u da vidim o ?emu se radi. Kada sam mu se približio, vidio sam njegovo lice obliveno suzama. Poselamio sam ga i dalje ne znaju?i da li je mladi? pri zdravoj pameti ili nije. Nakon njegovog odgovora, upitao sam ga za zdravlje i stanje, a on je u?tivo odgovorio na moja pitanja.

Zatim sam rekao: “Brate moj, vidio sam te ispred džamijskih vrata kako si pao na sedždu preko obu?e ljudi, je li se nešto desilo pa si to uradio? Šta je razlog takvog postupka?”

Mladi? je rekao: “Da, vallahi, dosta toga se desilo!”

Upitao sam: “Šta se desilo?”

Kazao je: ‘’?uo sam hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko bude klanjao Allahu ?etrdeset dana u džematu, prispjevši na po?etni tekbir, bit ?e mu upisano da je ?ist (spasen) od dvije stvari: ?ist (spasen) je od Vatre i ?ist (spasen) je od nifaka (licemjerstva).” (Tirmizi, poglavlje “O posebnosti po?etnog tekbira”, br. 241.; šejh Albani kaže da je hadis hasen)
Zatim, mladi? nastavi: “A, ovaj današnji dan je meni 39. dan otkad nisam propustio po?etni tekbir u džematu! Ali danas me uhvatio neki nemar, te sam zaspao. Probudio sam se a u džamijama je ezan ve? bio prou?en. Sko?io sam poput ludog ?ovjeka i po?eo brzo da abdestim, zatim sam ušao u auto i po?eo da vozim ka džamiji pla?u?i i mole?i Allaha da mi ne uskrati taj veliki hajr koji je obe?ao onima koji ?etrdeset dana budu klanjali u džematu stižu?i na po?etni tekbir! Stigao sam ispred mesdžida i nisam ?uo nikakve glasove. Kroz glavu mi je prolazilo to da ?u ljude zate?i na ruku’u, na sedždi, ili na bilo kojem drugom namaskom pokretu.

Došao sam do vrata, a srce kao da mi je doprlo do grla od žurbe, umora i velikog uzbu?enja! Me?utim, vidio sam ljude koji sjede u?e?i Kur’an iš?ekuju?i ikamet. U tom trenutku niko nije bio sretniji od mene. Nisam se više kontrolirao, nego sam samo pao Allahu, azze ve dželle, na sedždu, baš tamo kod obu?e, iz ogromne zahvalnosti što nisam zakasnio na po?etni tekbir.”

Potom mladi? re?e: “I ti se pitaš zašto pla?em? Pitaš se zašto suze na mome licu? Ja uživam u svakom po?etnom tekbiru! Imam neopisivo prelijep osje?aj u tom trenutku dizanja ruku i izgovaranja ‘Allahu ekber’”!

Ovaj mladi? je ubije?en u iskrenost rije?i Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem! Ovaj mladi? zna da u njegovom govoru nema trunke laži! On je ubije?en da, ako ispuni ono što je rekao Poslanik, da ?e biti ?ist od nifaka i sa?uvan od Vatre!

Dragi moj brate i sestro, osje?aš li ti isto što i ovaj mladi?? Uživaš li ti u po?etnom tekbiru namaza u džematu? Jesi li od onih koji klanjaju u džematu? Klanjaš li uop?e redovno i na vrijeme? Da li si ti ovako ubije?en u ono što su ti kazali Allah i Njegov Poslanik?
Ovo su pitanja na koja ja ne želim tvoj odgovor! Na ova pitanja odgovori sam sebi!

(Minber.ba)

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites