Duboko zamrzavanje


siromahOtišao je u GHB medresu da preuzme dio kurbana kojeg je uplatio. Njegova je jedna tre?ina, ostalo ostaje u školi, tokom godine u?enici, taleba, muderrisi (i ponekad musafiri) to meso jedu za ru?ak, bude to pe?enje od kurbanskog mesa, petkom poslije džume, ali i drugim danima jedu to meso u drugim varijacijama.


Dok je išao prema školi, sje?ao se svojih petaka u njoj, tih lijepih ru?aka i kurbanskog mesa. Sje?ao se, zapravo, svojih radosti. Nešto od tog mesa Uprava škole podijeli i nekim drugim socijalnim ustanovama. Helem, svrha bude zadovoljena.
No, on je uzeo svoju tre?inu i zaputio se k autu koje mu je bilo parkirano na parkingu pored Bakijske džamije. Prošao je Baš?aršijom, kroz Sara?e, izašao na Sebilj, prešao tramvajsku prugu i namjeravao skrenuti lijevo, iznad, na parking pored džamije. Ali, prije samog skretanja, na ?ošku, pored taksista, na malom zidi?u sjedila je žena, gotovo starica, izme?u šezdesetak i sedamdesetak godina je imala, bila je to prosjakinja koja je gledala u njegovu veliku kesu koju je nosio, zatim mu se obratila:
"Sine, je li to kurban?!"
"Jeste", odgovorio je.
"Mogu li dobiti jedan, imam ku?i šest gladnih usta?", pitala je ponovo.
"Naravno", odgovorio je. Spustio je kesu na put, otvorio je i pogledao u kurbansko meso koje je nosio; bilo je sikirom isje?eno, ali samo kosti, jer sve je to bila još uvijek ple?ka u jednom komadu. Rekao joj je da ne može odvojiti ni jedan komad, jer meso nije izrezano, no, ona je iz džepa izvadila ?akijicu i pružila mu je. Uzeo je ?akijicu i s mukom odrezao poprili?no veliki kurban i dao joj, a ona mu se po?ela zahvaljivati i blagosiljati ga: "Da ti Allah podari svako dobro, svaku sre?u, mnogo djece, zdravlja itd." Kabulosum, halalosum.
Nije kako treba ni izgovorio halalosum, kad se pored njega pojavi druga starica, isto tako prosjakinja, te ga upita:
"Je li to kurban, mogu li i ja dobiti jedan?"
"Naravno da možeš", on odgovori, ponovo se lati one ?akijice t? po?e rezati i njoj poprili?an kurban. U tom se pojavi tre?a starica, ona nije li?ila i nije bila prosjakinja, po izgledu bila je to siromašna bosanska nena, stade pored njega gledaju?i ga dok je rezao kurban drugoj starici, upita je li se to dijele kurbani, ona dolazi iz Vogoš?e, t? može li i ona dobiti jedan kurban?! "Naravno, neno, da možeš", odgovorio je.
I nastavio je rezati kurbane na sred ?aršije, u skupom bajramskom odijelu, znoje?i se i kisnuvši na kiši koja je po?ela padati. Ljudi su prolazili pored njega, poznali su ga, bajram su mu mubarekleisavali/?estitali, on je odgovarao, nimalo se ne ustru?avaju?i što reže kurbane na sred ?aršije i daje ih bosanskoj sirotinji. Zapravo, bio je ponosan, preponosan što kisne i što se znoji u skupom bajramskom odijelu na Allahovom putu.
Kad je sve izrezao i dao im po još jedan kurban, uvidio je da mu je ostao još jedan dobar veliki kurban, rebarca su to bila koja je od svega najviše volio, to ?e ostaviti sebi, pomislio je, da i on jede kurbanskog mesa ku?i za ru?ak! Spakovao je kesu, izvadio maramice iz džepa, obrisao ruke i otišao do auta. Platio je parking, stavio svoj kurban u gepek, pored kurbana kojeg je dobio od roditelja, sjeo u auto i krenuo. Naišao je ponovo pored one starice, bila je neka gužva u saobra?aju, morao je opet stati pored nje, i u trenutku mu je sinuo hadis kroz glavu: "?ovjeku pripada samo ono što da i udijeli!" Nije dvaput razmišljao: "Dat ?u joj i resto kurbana što je ostalo!" Podigao je ru?nu, upalio sva ?etiri, iz gepeka izvadio ostatak kurbanskog mesa i sve joj to dao u ime Allaha. Starica ga je opet po?ela blagosiljati i zahvaljivati mu.
Vratio se u auto i krenuo ku?i. Utom mu je zazvonio mobitel, bila je to njegova supruga, pitala je da li je podigao kurbansko meso i je li na putu ku?i, jer ona je pripremila pretis lonac da kuha to kurbansko meso za ru?ak. Rekao je da je podigao meso i da je na putu ku?i, eto ga za pet minuta.
Ušao je u stan, prvo je u kupatilu oprao ruke pa onda ušao u dnevni boravak. Dao je supruzi kurban od roditelja, da ga skuha za ru?ak, no, ona ga je pitala:
"Gdje je ostatak?!"
"Stavio sam ga u škrinju!", odgovorio je.
"Je li na dubokom zamrzavanju?", ponovo ?e supruga.
"Jašta je, dublje ne može biti!", on ?e.
"Lijepo, to nek stoji za kasnije, trebat ?e kasnije", supruga ?e.
"Da, to ostaje za kasnije, ali malo više kasnije, kad doista bude trebalo", opet ?e on.
Na tren ga je pogledala, slutivši kao da ima nešto u tim rije?ima što nije podrazumijevala, no, ipak se vratila svom pretis loncu, bez uobi?ajenih suvišnih pitanja.
A on je poja?ao bajramsku ilahiju na tv-u, otvorio balkon, izašao na njega i ispunjen do zadnjeg damara gledao u grad koji se prostro ispred njega. Naravno, zahvalan Bogu do posljednjeg nefesa.

Muhamed Veli?

rijaset.ba



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP