Djevojka muslimanka, redovno u?ila o svojoj vjeri kad je bila u školi. Roditelji su je usmjeravali na Pravi put, me?utim u „najlu?im“ godinama, kao da se odrekla svega onoga što se zove „dobro i plemenito“. Društvo koje je odabrala bilo je loše, posmatraju?i ih sa strane, dobiješ osje?aj da te osobe grijehe ?ine konstantno 24 sata. Bila je sa njima, ne postoji možda grijeh a da ga nije probala i “uživala“ u njemu…

Ni?ije savjete nije slušala, posebno one koji su se odnosili na pokajanje i ostavljanje grijeha. Kao da je neki inat tjerala, kao da je htjela neku svoju silu da pokaže. Oholost se nazirala u njenom hodu, ponašanju, govoru. Roditelje koji su u nju toliko uložili truda, smatrala je obi?nim strancima, s njima je razgovarala samo zbog neke potrebe, novca recimo.

Me?utim, morao je do?i i taj dan. Kad je svratila i dvorište džamije da se napije vode, iz nje je izašao njen šejh koji ju je podu?avao vjeri kad je bila djevoj?ica. Stajala je pored odvrnute ?esme i gledala u njega. Šejh joj je prišao polako i nazvao selam. Odgovrila je pognute glave. Nije se moglo zaklju?iti, da li u tom trenutku osje?a neki stid ili možda ljutnju. Poznavaju?i je kakva je prije bila, upitao ju je: “Zašto?“

Ona da je svjesna Allahovih blagodati koje koristi, nikada joj ne bi na um palo da namaz ostavi, da grijeh u?ini. Ali izgleda da nije svjesna ili joj njena oholost koju je šejtan tako lijepo predstavio, jednostavno ne da da krene napred, stalno ide nazad i vu?e je prema dolje…u vatru džehennemsku. Ona ga je nijemo gledala, a on je nastavio: “Znaš li k?eri da Allah sve vidi, sve ?uje, sve zna, znaš li da ti je smrt bliža nego žila kucavica? Kako ?eš pred Allaha sa takvim djelima, još si mlada….“

Nije šejh ni završio svoju misao, kao grom iz vedra neba, sjevnula je re?enica iz njenih usta od koje bi se Zemlja zatresla. Pogledala ga je lu?a?kim pogledom i rekla: “Slušaj, ako istinu govoriš, pozovi svoga Boga neka mi pošalje Meleka smrti!!!“

Tako mi Allaha, izustila je zadnju rije? i gledaju?ui u svog šejha, pala je na zemlju kao pokošena. Njene rije?i pune mržnje i oholosti, došle su istog trenutka kod Uzvišenog Gospodara. Pala je mrtva, svoju dušu je ispustila izazivaju?i Gospodara Nebesa i Zemlje. Jadnica, da izazove Onoga koji je rekao: “…?itava Zemlja ?e na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti a nebesa ?e u mo?i Njegovoj smotana ostati.” (Az-Zumer, 67)

„Reci:“Melek smrti, koji vam je zato odre?en, duše ?e vam uzeti, a poslije ?ete se Gospodaru svome vratiti.“ (As-Sedžda, 11)

Zato razmislite koga izazivate svojim ponašanjem i svojim ne(djelima)!!

Saudin Cokoja

(Akos.ba/n-um.com)

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites