Smijao se u trenutku smrti


paradiseEbu Rejhan el-Biruni živio je 78 godina, u potpunosti posve?en nauci, istraživanju, ?itanju i pisanju knjiga. Njegova ruka nije ispuštala pero, njegovo istraživa?ko oko nije prestajalo da promatra svijet oko sebe, a srce nije prestajalo da razmišlja. Knjigu i olovku ostavljao je samo onda kada bi jeo i spavao. Znanje je skinulo sve maske nejasno?a sa njegovog lica i oslobodilo njegove ruke od svih okova. Njegov savremenik, ina?e poznati islamski pravnik, Ebu Hasan Alij ibn Isa, pri?ao je: “Posjetio sam Ebu Rejhana el-Birunija kad je bio na samrti, i kad sam sjeo pored njega, on me je upitao: ‘Šta si ono ti meni rekao kad sam te pitao o nasljednom dijelu nane, koliki nasljedni dio njoj pripada?’ Odgovorio sam mu: ‘Zar sad u ovom odsutnom trenutku da me pitaš o nasljednom dijelu nane?!’ Rekao mi je: ‘?ovje?e, da napustim dunjaluk poznaju?i odgovor na ovo pitanje, bolje mi je nego da ga napustim, a da ne znam odgovor na njega.’ Onda sam mu ja ponovio ono što sam mu ranije bio rekao u vezi naslje?ivanja nana, a zatim sam napustio njegovu ku?u boje?i se da ga ne zamaram. Kad sam bio na izlaznim vratima ?uo sam njegov posljednji vapaj prije nego je ispustio dušu.”

Halifa Omer, r.a., je u smrtnom hropcu, dok mu je rana obilno krvarila, pitao ashabe oko sebe: “Da li sam upotpunio sabah-namaz?”

Sa'd ibn Rebia’, neustrašivi mudžahid koji je poginuo na Uhudu, u ?asu smrti, pitao je ashabe: “Je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živ i zdrav?” Kad su mu rekli da jeste, on se smirio, nasmijao i ispustio svoju plemenitu dušu.

Ibrahim ibnu-l-Džerrah prenosi: “Ebu Jusuf (poznati islamski pravnik hanefijske pravne škole)  se razbolio, pa sam otišao da ga posjetim. Sjeo sam pored njega, a on je u tom trenutku bio izgubio svijest. Kad se ponovo osvijestio, pitao me je: ‘Šta misliš o tom i tom šerijatsko-pravnom pitanju i problemu?’ Rekao sam: ‘Zar sad da me pitaš o šerijatskim propisima?’ Odgovorio je: ‘Ne smeta da u?imo i na samrti, možda ?e nam to biti spasonosno.’ Zatim je rekao: ‘Ibrahime, kako je bolje bacati kamen?i?e na džemretima na Mini, pješa?e?i ili jašu?i?’ Odgovorio sam: ‘Bolje je bacati kamen?i?e jašu?i.’ On je kazao: ‘Pogriješio si! Onaj ko želi stati pored džemreta, njemu je bolje da kamne?i?e baca kao pješak, a onaj ko ne namjerava da staje pored džemreta, njemu je bolje da kamen?i?e baca jašu?i.’ Nedugo zatim on je ispustio dušu i preselio na bolji svijet.”

To su ambicije koje razbijaju i odagnavaju sve nagomilane strahove. Kad im je smrt bila pored glave, kad se duša rastajala sa tijelom, oni su bili zaokupljeni razmišljanjem o odre?enim šerijatskim pitanjima i problemima. Znanje je bilo njihova najve?a dragocjenost i ono je zaokupljalo njihove misli i cijelo njihovo bi?e, ?ak i u najtežim trenucima. Zato nije ?udo što su bili imami i istinski predvodnici islamskog ummeta.

Car orijentalnih parfema

U svijetu orijentalnih parfema i mirisa, isti?e se ime šejha Abdul-Aziza Džasira, kao pionira u ovoj vrsti trgovine. Njegovi mirisi imaju nevjerovatno dobru pro?u, posebno u zemljama Arapskog zaliva, tako da ne?ete na?i niti jednu prodavnicu, šoping-centar, odmaralište, hotel, kao i privatne stanove, a da u njima nema Džasirovih mirisa.

Šejh Abdul-Aziz Džasir poznat je kao trgovac mirisima od alojevog drveta, lutanj (u arapskom svijetu poznat kao Ud), i on je svoj biznis po?eo tamo gdje su drugi stali, da bi ga danas razgranao širom svijeta. Nakon što je otvorio više od trista poslovnica ili ogranaka, u više od dvadeset i pet država, šejh Džasir se priprema za otvaranje novih poslovnica. Njegova tvrtka, u narednih pet godina, planira otvoriti hiljadu poslovnica diljem svijeta.

Ko je zapravo Abdul-Aziz Džasir?

Ro?en je u Rijadu 1960. godine i tu je po?eo i završio svoje školovanje. Ina?e je diplomirao na ekonomskom fakultetu u Rijadu. Na po?etku, njegove ambicije uop?e nisu bile vezane za trgovinu mirisima niti mu je to bila životna želja, jer je bio izrazito dobar student i nauka mu je bila na prvom mjestu.

“Car parfema”, kako Arapi vole nazivati Džasira, nije ni sanjao da ?e se njegov hobi iz djetinjstva pretvoriti u unosni biznis i da ?e postati najpoznatiji trgovac mirisima u zemljama Arapskog zaliva.

Naime, on je po?eo trgovati mirisima još dok je bio srednjoškolac, tako što su ga prijatelji i ro?aci zaduživali da im nabavi dobre mirise za posebne prilike, a onda je, kada je bio na prvoj godini studija, poslušao savjet jednog svog prijatelja i otvorio je du?an za mirise koji nije imao više od dvadeset metara kvadratnih.

U me?uvremenu je diplomirao na Ekonomskom fakultetu i zaposlio se kao profesor u jednoj srednjoj školi u Rijadu. Dakle, kada se odlu?io ozbiljnije baviti trgovinom mirisima, ve? je radio kao profesor i kod sebe je imao svega 5.000 rijala ušte?evine. Me?utim, pošto se njegov biznis neo?ekivano proširio, a zarada enormno rasla, odlu?io je, i pored protivljenja njegovih roditelja i prijatelja, dati ostavku na mjesto profesora i potpuno se posvetiti trgovini mirisima. I nije pogriješio. Danas, nakon 25 godina od otvaranja prvog du?ana, Džasir ima 365 poslovnica u razli?itim dijelovima svijeta. Pored mnogobrojnih gradova u zemljama Arapskog zaliva, on ima poslovnice u Londonu, Parizu i Washingtonu, a u sljede?oj fazi, u petogodišnjem planu, namjerava otvoriti poslovnice svoje tvrtke u mnogim drugim državama širom svijeta.

Po?eo je sa du?anom od 20 kvadratnih metara, a danas, zahvaljuju?i ?vrstoj vjeri u Allaha, dž.š., ogromnom trudu i strpljivosti, postao je vlasnik najve?e tvrtke mirisa na Bliskom Istoku.

Pa, jesi li i ti spreman da kreneš u ostvarivanje životnog sna i pored poteško?a i iskušenja koja te ?ekaju na tom putu?!

Ne o?ajavaj, ve? pokušaj ponovo

Upitan je imam Eš-Ša’bi: “Kako si postigao toliko znanje?” Odgovorio je: “Neizmjernim odricanjem, ?estim putovanjima, strpljivoš?u poput brda, ranim ustajanjem poput ptica.”

Kažu da je poznati filozof El-Farabi sto puta pro?itao Aristotelovu raspravu O duši, dok je nije razumio, a njegovu Retoriku, pro?itao je ?etrdeset puta.

Ibn Sina je ?etrdeset puta pro?itao Aristotelovu Metafiziku, i nije je uspio razumjeti. Kasnije ju je nau?io napamet, ali je opet nije razumio, sve dok jedne prilike nije došao do jedne Farabijeve knjižice ili rasprave u kojoj on detaljno objašnjava Aristotelovu Metafiziku. Tek kada je Ibn Sina pro?itao tu Farabijevu raspravu, razumio je spomenuto Aristotelovo djelo.

Paul Ehrlich otkrio je lijek protiv sifilisa i ozna?io ga brojem 606., a to je u stvari broj njegovih pokušaja da do?e do odgovaraju?eg lijeka za tu opaku bolest.

Zato, ne o?ajavaj ni u najve?oj poteško?i, ve? uvijek iznova pokušavaj dok ne uspiješ. I ne zaboravi da i male kapi vode, ukoliko konstantno padaju na kamen, mogu udubiti kamen.

Nasmij se i kad si poražen

Jedan Perzijanski mudrac je rekao: “Nikada se nisam žalio na vrijeme niti na odredbu s nebesa, osim jedanput, kad su mi noge bile toliko izranjavane da nisam mogao obu?i cipele, pa sam ušao u džamiju u Kufi i vidio sam ?ovjeka bez obe noge. Tada sam iskreno zahvalio Allahu na Njegovim blagodatima.”

Šekspir je rekao: “Bolje ti je da svoj životni put kr?iš osmijehom, nego da ga kr?iš sabljom.”

“Nije hrabrost u nepostojanju osje?aja straha, ve? je hrabrost u pobje?ivanju tog osje?aja.”

“Mi volimo prošlost, jer je prošla, a kad bi se vratila, mrzili bi je.”

“Najteže je donijeti odluku.”

“Kad ne znaš kuda ?eš, u tom slu?aju, kojim god putem kreneš odvest ?e te do cilja.”

Iskušenja koja bi pokrenula brda

Povezanost i neodvojivost žalosti i radosti, tegobe i olakšanja, najbolje se prepoznaje u pri?i o Jusufu, a.s., kada su se njegova bra?a okupila da se dogovore oko njegovog ubistva. O njihovoj zavjeri, Kur’an veli: Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite, otac vaš ?e se vama okrenuti, i poslije toga ?ete dobri ljudi biti. (Jusuf, 9.). Ve?ina njih je bila za to da ubiju Jusufa, osim jednog brata, preko ?ijeg mišljenja i prijedloga je stiglo olakšanje i radost za Jusufa, a.s.

Naime, prije nego su donijeli kona?no odluku, on im je rekao: Ako baš ho?ete nešto da u?inite, onda Jusufa ne ubijte, ve? ga na dno kakavog bunara bacite, uzet ?e ga kakva karavana. (Jusuf, 10.). To je o?igledni spas i olakšanje, nakon teškog iskušenja. Nakon toga dolazi novo iskušenje za Jusufa, a.s., kada je prodat kao obi?ni rob za neznatnu vrijednost, iako je on, kako je rekao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “…plemeniti, sin plemenitog, unuk plemenitog i praunuk plemenitog, tj. sin je Jakuba, a.s., unuk je Ishakov, a.s., i praunuk je Ibrahimov, a.s.”

To je za njega bilo jedno od najve?ih iskušenja, jer za tako plemenitog i uglednog ?ovjeka nema ve?eg iskušenja od toga da bude ponižen tako što je prodat  kao bezvrijedni rob. Odakle je i kako došao izlaz za to iskušenje? Allah, dž.š., mu je dao izlaz iz tog iskušenja onda kada ga je kupio uglednik iz Egipta i nastanio ga kod sebe, rekavši svojoj ženi: U?ini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti! (Jusuf, 21.). Razmislite o ovom velikom izbavljenju i samilosti koja je pokazana prema Jusufu, nakon teškog iskušenja koje je doživio kada su ga bra?a bacila u bunar i kada je prodat kao roblje. On je živio u vladarskoj ku?i u Egiptu i porodica koja ga je uzela brinula se o njemu kao o ro?enom sinu.

A onda je došao trenutak kada ga je ona u ?ijoj je ku?i boravio po?ela na grijeh navoditi, zaklju?avši sva vrata dvorca. U tom trenutku su se spojile dvije vrste iskušenja kod Jusufa, a.s., i fizi?ko i moralno. Zatim je došlo olakšanje i izlaz. Kako? Prvo, Allah mu je pokazao jasnu opomenu, kao što stoji u Kur’anu: I on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao. (Jusuf, 24.). Ta opomena je veliko olakšanje i izbavljenje od bluda i grijeha, i ona je zna?ila bijeg od zasljepljuju?e strasti i smutnje. Kada se, nakon što ga je ona pokušala prisiliti na grijeh razderavši mu košulju straga, na vratima pojavio njen muž, i to je bilo olakšanje za Jusufa, a.s. Iza tog olakšanja uslijedilo je novo iskušenje kada se vladareva žena pokušala izvu?i i opravdati, a svu krivicu svaliti na Jusufa, a.s., rekavši: Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio da ženi tvojoj zlo u?ini - re?e ona – ako ne tamnicu ili kaznu bolnu? (Jusuf, 25.).  U takvoj situaciji bi vjerovatno svako više vjerovao ženi nego muškarcu, jer nije obi?aj da žene nasr?u na muškarce, ve? obrnuto, a osim toga, ona je bila vladareva žena i nipošto nije željela biti osramo?ena. Zatim je ponovo došao izlaz i izbavljenje i to preko njenog bliskog ro?aka, koji je rekao: Ako je košulja njegova sprijeda razderana, onda ona istinu govori, a on neistinu, a ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori istinu. (Jusuf, 26.-27.). To je tako?er bilo veliko izbavljenje, jer je Jusuf, a.s., na taj na?in bio sa?uvan teške potvore i sramote, što je primijetio i priznao i sam vladar, rekavši: Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti traži oproštenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgriješiš! (Jusuf, 29.).  No, i pored toga, a  s ciljem da sa?uvaju obraz i ugleda vladarske porodice, vladar je dao zatvoriti Jusufa, a.s., u tamnicu u kojoj je ostao dugo godina. Me?utim, i nakon tog iskušenja i belaja došlo je olakšanje i radost, na na?in da je vladar sanjao san koji niko nije znao protuma?iti osim Jusufa, a.s., jer ga je Allah podu?io tuma?enju snova. Na kraju ove dirljive i po?ne kur’anske pripovijesti, spominje se i iskušenje Jusufovog oca Jakuba, a.s., koje je bilo dostiglo svoj vrhunac, kao što stoji u Kur’anu: I okrenu se od njih i re?e: O Jusufe, tugo moja!, a o?i su mu bile pobjeljele od jada, bio je vrlo potišten. (Jusuf, 84.). I nakon velikog iskušenja i dugogodišnje tuge za sinom Jusufom, zbog  kojeg je bio oslijepio, došlo je olakšanje i radost. O tom radosnom trenutku, Kur’an veli: A kad glasonoša radosne vijesti do?e, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. Zar vam ne rekoh, re?e, da ja znam od Allaha ono što vi ne znate. (Jusuf, 96.) Zatim: I kad izi?oše pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i re?e: Nastanite se u Misru, svakog straha, ako Bog da, oslobo?eni! (Jusuf, 99.).

Zato, vjerni?e, ne o?ajavaj i ne gubi nadu, jer: …samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 87.).

Izme?u lava i gazele

Svako jutru gazela se budi sa sviješ?u da mora biti brža od svog najve?eg neprijatelja, lava, ukoliko želi ostati živa, a svako jutro lav se budi sa sviješ?u da mora biti brži od gazele ukoliko ne želi skapati od gladi.

Nije bitno zamišljaš li sebe kao lava ili kao gazelu, važno je da svako jutro ustaješ sa sviješ?u da moraš biti brži od drugih ako želiš uspjeti.

Autor: Sevla el-Udejdan

Saff br. 328.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP