Desilo se to prije ta?no tri godine, 28. aprila 2012. Par dana prije toga, otac je svu svoju višegodišnju ušte?evinu dao kako bi meni kupio auto kao poklon za najboljeg studenta u generaciji. Taman su se nekako završavala predavanja, i dok su se studenti borili da (ne) kupe kartu u javnom prijevozu, mene Allah po?asti (iskuša) sa autom od 10 hiljada! Koliko god se insan borio, trunci one neke uzdignutosti se zalijepe za srce.

U startu sam namirisao iskušenje; skidoše mi ratkape sa njega prvi dan, kaznu mu zalijepiše drugi dan, tre?i dan ga odnese pauk, u petak me Allah sa?uvao od musibeta, a onda dolazi ovaj gore spomenuti datum. Subota. Jedan moj dobar ahbab se ženio, putovali smo u oba pravca preko 350 km, ma lijep hal ?itav dan bio, sa moja tri ahbaba u autu. U povratku po?inje jedna velika lekcija i ibret meni i drugima.

Oko 21 h, na samom ulazu u Sarajevo, u Vogoš?i, dok sam planirao da se uklju?im na put, osjetismo snažan udarac u zadnji dio mog auta: ?itav ti se život izlista za pola sekunde! Mora da je išao 100 km/h, strašan udarac je bio! Sre?a nikoga nije bilo na putu ispred nas, pa nije došlo do ve?e nesre?e! Samo primijetih sa prijateljem da je to bio neki crveni džip, koji nas u toj silnoj brzini stru?no zaobi?e i nastavi svoj put dalje!

Koji bezobrazluk, subhanallah! "Jesi dobro, jesi dobro? Elhamdulillah, elhamdulillah! (Iako je bol u vratu neizdrživ bio) Zovi policiju!" Pola sata pred ulaz u Sarajevo, dva ahbaba koji su nazad sjedili zatražiše da put nastave sa nekim drugim prijateljima, jer im je nagodnije tako bilo. Tako i bi. Sre?a da bi tako, jer je šteta bila totalna, Allah zna šta bi bilo sa njima da su ostali sa nama! To je prvi hajr u belaju bio! Drugi hajr je bio što se desilo u mom gradu, a ne 300 km dalje, pa sam odmah mogao da se organiziram oko pomo?i na svom terenu!

Dok sam ?ekao policiju razmišljao sam o babi i njegovim uloženim parama u to auto koje sada razvaljeno stoji preda mnom; žalim njegov znoj i trud godinama ulagan, sada sve pretvoreno u prah, jer krivac je pobjegao, a no? bila da zapamtim broj tablica. A onda izustih, onako iz srca, re?enicu: "?uva Allah roba svog!", i to onda kada mi policajci rekoše da je njegova tablica ostala zalijepljena za moj gepek! Allah je najve?i! Odmah mi se nada vratila. Saznao sam sutradan ko je ?ovjek, mjesecima ga preko suda gonio, naplatio svoj novac i rekao babi: "Babo, ovo je tvoje, hvala ti na svemu što si za mene u?inio, ali meni je Allah 'rekao' da ja kupim šta skromnije!" I kupim golfa dvojku. A nau?im brojne lekcije.
Prvo, kada god se u tvom srcu pojavi nešto što ?e te udaljiti od Allaha i Njegove nagrade, znaj da ?e ti to Allah oduzeti, jer te voli! Ne vrijedi auto i uzdignutost me?u ljudima da izgubi ?ovjek Džennet!
Drugo, kakav god da ti se belaj desi, znaj da je u tome puno više dobra nego što misliš, samo trebaš gledati o?ima srca, a ne o?ima materije!
Tre?e, stvari u životu idu postepeno. Ne možeš odmah o?ekivati da budeš bogataš, direktor, gigant i sl. Allah nebesa i zemlju stvorio u šest etapa da ljude nau?i da za velike stvari treba proces i vrijeme. Omladina se danas grca u groznici brzih rezultata.
?etvrto, nema ljepšeg osje?aja na dunjaluku od osje?aja: "?uva Allaha roba svog!" Molim Allaha da ovo bude lekcija i meni i onima koji žele da pouku shvate.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites