U posljednje vrijeme ?esto me pitaju o marami. Zašto sam pokrivena, šta za mene zna?i marama i da li imam problema jer je nosim. Za one koji znaju barem osnove vjere jasno je da je marama za ženu farz i u to nema nikakve sumnje. Me?utim, ono što ljude koji mi postavljaju pomenuta pitnja suštinski zanima je kako je došlo do toga da se jedna osoba poput mene uop?e odlu?i na takav korak. Suština njihovog problema je u onom "osoba poput mene", što naj?eš?e zna?i -obrazovana, umjetnica, samostalna, uspješna - a to su sve atributi koji se ne povezuju s nekim ko nosi maramu.

Percepcija pokrivene žene je naj?eš?e zasnovana na predrasudama i stereotipu. Danas se automatski uz maramu veže - primitivizam, prisila, neki strašan doga?aj, poreme?aj, regresija, ispiranje mozga, politi?ko opredjeljenje i potpuna izolacija od vanjskog svijeta i savremenih tokova. Ako analiziramo sve negativne konotacije i asocijacije vezane za pokrivanje, onda ?emo vidjeti da žena s maramom po tome nema identitet, da je njena li?nost i slobodna volja potpuno isklju?ena. Kako onda da neko ko ipak misli svojom glavom na tu istu glavu stavi maramu?

?udno je kako se nikad ne postavi pitanje kako neko ko misli svojom glavom popije flašu loze ili kako su one koje misle svojom glavom došle u poziciju da obavljaju ono što je posao prostitutki, a da za to još ne dobiju nikakvu nov?anu naknadu? Kako se dogodilo da se tako brzo promijeni slika sretne žene i mjerila vrijednosti? Da ono što je logi?no postane nelogi?no, a da se normalno smatra nenormalnim? Razloga ima mnogo, a jedan od njih su uzori koje nam name?u mediji.

Moje pranane su nosile marame i niko ih nije smatrao nazadnim. Bile su zašti?ene od svega što mi danas moramo prolaziti. Možda je njihova sre?a bila ve?a jer nisu imale TV, niti su išle u kino, niti su ?itale "modernu" literaturu. Uzori su im, valjda, bile ugledne žene iz komšiluka i porodice i to je bilo to. Onda je došao napredak, uzori ljudima servirani su medijima i stvari su se vrtoglavo po?ele mijenjati.
Posmatraju?i život jedne od mojih nana i njenog muža, dakle, mog dede, shvatila sam da je nana uvijek bila blago nesretna, jer nije od njega dobivala ono što je htjela.

A šta je htjela i odakle je znala šta ho?e?

Naime, u vrijeme njene mladosti, ?etrdesetih i pedesetih godina popularni su bili filmovi "Casablanka", "Prohujalo s vihorom" i knjige sli?nih sadržaja. U tim filmovima i knjigama žene su bile fatalne, a muškarci romanti?ni, zgodni i nepobjedivi. Svojim nevjen?anim ženama ili ljubavnicama su donosili cvije?e, nosili elegantna odijela i ve?erali uz svije?e. Moj rahmetli dedo je nosio elegantna odijela kada je išao na posao, ali pored svih svojih briga i troje djece nije dolazio ku?i sa cvije?em, ve? sa kesama krompira, kupusa i urijetko mesa. Nana je odijelom i frizurom podsje?ala na holivudsku divu, ali je za razliku od njih ku?i heklala, ?istila do iznemoglosti i potajno patila za nekim poput Clarka Gablea. Svoju tužnu sudbinu je skrivala od djece, ali je k?erkama željela da prona?u sre?u koju ona nije imala.

K?erke su u svojim životima našle sve osim romanse sa ekrana, a nana je mislila da je za to kriva njihova brzopletost pri izboru i neposluh prema majci. Nikada nije ni pomislila da su filmovi i knjige laž i da su filmske romanse nedostižne, jer su nerealne i nepostoje?e.

Naninim k?erkama, dakle mojoj majci i tetkama su uzori postale napredne revolucionarke, žene koje dižu svoj glas na partijskim sastancima, a Alen Delon tiha patnja, ali nedovoljno jak da bi narušio na?ela onih koje su svoj život željele provesti u sretnom i poštenom komunisti?kom braku. K?erke su završile fakultete i svoj život smatrale uspješnim jer ga ne provode kod ku?e, ve? same tegare kese s pijace, nakon što pokupe dijete iz obdaništa. Doma?e uzore sa ekrana niko nije dovodio u pitanje, svi su bili sretni i nosili iste frizure i blejzere dre?avih boja.

Danas, kad su Nanine k?erke nane, a unuke odrasle i imaju porodice, nana na život gleda "realnije", jer su joj na TV-u, kroz sapunice lijepo prikazali da sre?e nema, da su žene "svakakve", a muškarci predmet ženskih spletki, po profesiji naj?eš?e kriminalci ili korumpirani politi?ari. Niko nikom više ne donosi cvije?e, ali svak svakog vara i ubija, pa je nana sretna kad vidi da njene unuke nisu do guše u spletkama, a da zetovi ipak imaju karakter i moral. Jest da maramu smatra "pretjerivanjem", ali i to ?e nekako progutati kad pomisli kakva je današnja omladina.

Eh, tako to sad nana vidi, sad kad je mudra i stara i kad se ne nada romansama i cvije?u, a one koje su mlade, "moderne" i "napredne", te slijede nove uzore s TV ekrana obla?e dekoltee, kite se zlatom, slušaju turbo-folk, skupljaju pare da ugrade silikone i ?ekaju svog princa u BMW-u koji ?e ih voljeti i s kojim ?e biti sretne sve dok ga policija ne uhapsi i zatvori u zatvor. Shvatilo se da u fakultetu nije sre?a, ve? u izgledu, pa ?e one koje budu dobro izgledale sigurno zaslužiti sre?u, a ona je jednostavna i ogleda se u markiranoj odje?i, dobrom autu, "napucanom" stanu i pokojem gramu kokaina.

E, sad se ja pitam, ko normalan danas ne bi stavio maramu na glavu i pokušao prona?i smisao i smiraj izvan zvjerinjaka zvanog "moderni svijet"!?

Autor: Aida Begi?-Zub?evi?

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites