Potresna bra?na pri?a

Kada sam stigao ku?i, ve?era je ve? bila na stolu. Svojoj supruzi sam rekao da za nju imam važnu vijest. Sjela je da me, kao i uvijek, sasluša. Gledala je u mene i o?ekivala tu važnu vijest koju ?u joj saop?iti. Bože, kakvu ?u joj samo bol sada nanijeti. Ho?e li to ona mo?i podnijeti? Jezik se sapli?e. Osje?am da ne?u mo?i izgovoriti ono što želim, a moram. Sakupljam snagu i uspijevam izgovoriti: „Želim da se razvedemo“. Pre?oše te teške rije?i preko moga jezika i raniše ovu slabašnu ženu. Vidim da joj je teško. Bol koja se jasno vidi u njenim izmorenim o?ima je ve?a od nje. Tako je velika da se ne može opisati. Samo je uspjela upitati: „A zašto

Njeno pitanje sam zanemario, kao da ništa nije ni rekla. Više nije bilo rije?i. Njih je zamijenio njen pla?. Iz ruke joj ispade kašika, a ona poluglasno re?e: „Pa ti nisi ?ovjek!“
Cijelu no? je plakala i vjerovatno razmišljala zašto joj to ?inim. Stvarni razlog nisam mogao iznijeti. Kako da kažem da me?u nama više nema ljubavi i da sada volim drugu ženu!? Ta?no je da me?u nama više nije bilo one stare ljubavi.
Ujutro sam joj dao papire da potpiše sporazumni razvod braka, prema kome joj ostavljam stan, auto i 30 posto dionica koje posjedujem u jednoj velikoj kompaniji. Samo ih je pogledala i pocijepala. U braku smo ve? deset godina, a sada smo samo dva stranca pod istim krovom. Me?u nama više nema bliskosti. Udaljili smo se jedno od drugoga. Njeno cijepanje papira sam prihvatio kao nepotrebno odugovla?enje, ali od moje namjere ne može me ništa odvratiti. Volim Dženu, i tu ?injenicu ne može ništa promijeniti. Njen pla? je za mene bio pokazatelj da je moja odluka ispravna. Ono što sam sedmicama planirao, po?inje se ostvarivati.
Nave?er sam se ku?i vratio kasno. Zatekao sam svoju suprugu kako nešto piše. Ve?eru nisam o?ekivao niti želio, pa sam odmah otišao na spavanje. ?itav dan sam proveo sa Dženom i umorio sam se. U pono? se budim i vidim da ona još uvijek nešto piše. Tome nisam pridavao nikakav zna?aj, te sam ponovo zaspao.
Ujutro su na mom stolu bili papiri koje je ona u no?i pisala. Napisala je uvjete pod kojima ?e potpisati ugovor o sporazumnom razvodu braka. Bili su to ?udni zahtjevi. Nije za sebe tražila ništa, osim jednog mjeseca koji bi još trebalo da provedemo zajedno. Tražila je da u tom periodu, pred drugima, postupamo onako kako se ponaša svaki normalan bra?ni par. Obrazložila je to ?injenicom da naš sin ima ispite u školi, a ona ne želi da naš razvod loše utje?e na njegov uspjeh. Bez razmišljanja sam pristao na taj njen uvjet. Ali, ona ima još jedan uvjet. Želi da svako jutro uradim ono što sam uradio prvo jutro u našem bra?nom životu. Traži da je svako jutro na rukama iznesem iz spava?e sobe.
Pomislio sam da ve? gubi razum. Me?utim, ako je to njena posljednja želja i to ?u ispoštovati. Ta, mjesec ?e brzo pro?i i ja ?u biti slobodan.         
O tim ?udnim uvjetima sam obavijestio Dženu, a ona je podrugljivo primijetila da je to njen posljednji bezuspješni pokušaj da izbjegne razvod braka.
Sa suprugom ve? dugo vremena nisam dijelio postelju, ali kada sam je prvo jutro uzeo u naru?je, moja osje?anja prema njoj se probudiše. Sje?anja su navirala. Bila su živa i snažna. Nisam ih se mogao osloboditi. Moj prvi dan braka sa ovom ženom je izašao na površinu.  
Naš sin je vidio kako sam njegovu mamu uzeo u naru?je, i po?eo vikati: „Babo nosi mamu!“ Osjetio sam nekakvu gor?inu u grlu. Šta bi moj sin rekao da zna šta ja ?inim njegovoj mami!? Ne zna on koliku joj bol nanosim. Pronio sam je kroz dnevni boravak do ku?nog praga, onako kako sam to u?inio prije deset godina. A ona je zatvorila o?i i prošaputala: „Molim te, nemoj još govoriti djetetu o našem razvodu“. Klimnuo sam glavom, potvdivši da ne?u.
Kada sam krenuo na posao, ona je stajala na autobuskoj stanici. Idemo u istom pravcu, ja sam sam u autu a ona ?eka autobus. Pored nje sam prošao kao da je ne poznajem. To nikada ne mogu zaboraviti.
Sljede?eg dana, dok sam je nosio, njen miris me podsjetio na sretne dane našeg bra?nog života. Uvidio sam da sam je potpuno zapostavio. Vrijeme je ispisalo blage crte po njenom licu. Više nije mlada i lijepa kao nekada. I njena kosa se promijenila. Jedno pitanje me mu?ilo: Kakav sam ja to ?ovjek i da li joj ?inim nepravdu!?
?etvrti dan, dok sam je nosio na svojim rukama, vratila se ona nekadašnja bliskost prema toj ženi. Bio je to jaki osje?aj koji me potpuno nadvladao. Darovala mi je deset naljepših godina svoga života. Bila je prema meni dobra i poslušna. Takva žena je pravo blago. Svaki naredni dan je ja?ao ta osje?anja prema njoj. Dženi o tome nisam ništa govorio. Iz dana u dan moja supruga je bila sve lakša. Nije je bilo teško nositi. Mislio sam da gubi težinu zbog briga i nešeg skorog rastanka. Za ženu nema ve?eg udarca od razvoda braka.
Jednog dana sam posmatrao kako traži odje?u da se obu?e. Sva odje?a joj je bila velika. Tada sam znao da mi je lahko nositi zato što je izmršavila.
Jednog dana, dok sam pored nje sjedio, spontano sam pružio ruku prema njoj i nježno je spustio na njenu glavu. Tada je naš sin ušao i povikao: „Babo, vrijeme je da nosiš mamu!“
Njemu je bilo drago gledati kako je nosim i to je postalo sastavni dio njegovog svakodnevnog života. Taj trenutak je is?ekivao i radovao mu se. Ona ga je pozvala i zagrlila s toliko topline, kao da je to posljednji zagrljaj. Uzeo sam je i ponio iz sobe. Nježno je savila svoje slabašne ruke oko moga vrata... Osjetih prema njoj ono što sam osjetio kada sam je prvi puta u naru?je uzeo. Taj lijepi osje?aj je narušavalo samo to što je ona sada mnogo slabija.
Kada sam je u naru?je uzeo posljednje jutro, nisam mogao ni jednog koraka krenuti naprijed. Naš sin je ve? bio u školi. Ostali smo sami u ku?i. Nisam vjerovao da se tako nešto može desiti. Bez nje više nisam mogao. Mome kajanju nije bilo kraja. Spustio sam je na krevet, zagrlio i zaplakao. Molio sam je da mi oprosti i govorio: „Sve do sada nisam znao koliko si dobra i šta mi zna?iš!“
Zatim sam istr?ao iz ku?e, sjeo u auto i otišao do Džene. Pred njenom ku?om sam istr?ao iz auta ne zatvorivši vrata. Bojao sam se zadržavanja pred njenom ku?om, da se ne bih predomislio i ponovo promijenio svoju odluku. Džena me ?ekala pred svojim vratima sa osmijehom na licu. Rekao sam: „Džena, žao mi je, ali ja se nikada ne?u razvesti od svoje supruge!“ Moje rije?i su je izbezumile. Bila je nepomi?na. Kroz suze je izustila: „Jesi li ti normalan!?“ Ponovo sam se izvinuo a ona me ošamari i zalupi ku?na vrata.
Monotoniju u moj brak su donijele sitnice. Nismo se jedno od drugoga udaljili zato što se ne volimo. Nedostajali su nam samo poneka lijepa rije? i lijep postupak. Nosio sam je na svojim rukama samo mjesec dana i sre?a se vratila u našu ku?u. Vra?aju?i se od Džene, donio sam ?vrstu odluku da ?u od sada svako jutro nositi svoju suprugu u naru?ju, sve dok nas smrt ne rastavi.
Svratio sam u cvje?aru da kupim supruzi najljepši buket cvije?a. Trgovkinja me upita: „Šta ?emo napisati na podsjetnici?“ Sav sretan sam rekao: „Nosit ?u te u naru?ju sve dok nas smrt ne rastavi“.
Požurio sam ku?i da je obradujem, a moje lice je krasio osmijeh, koji nisam mogao skinuti sa lica. Ušao sam u njenu sobu, ali... Moja draga supruga je ležala nepomi?no. Napustila je ovaj svijet.
Saznanje da se moja plemenita supruga mjesecima borila s tumorom a da mene o tome nije ni obavijestila, pogodilo me kao grom iz vedra neba. Zato je ona onako naglo oslabila. Poštedila me brige i tuge, a ja sam je povrijedio na najgori mogu?i na?in. Okrenuo sam joj le?a kada joj je bilo najteže. Bio sam potpuno zaslijepljen i zaveden. Možda ?e ona meni i oprostiti, ali ja to sebi nikada ne?u oprostiti.
Znala je ona da na ovom svijetu ne?e dugo ostati, pa je željela da poštedi našeg sina trauma kojima bi bio izložen da smo se rastali. Željela je da se naš sin mene sje?a kao ?ovjeka koji je iskreno volio njegovu mamu.
Udoban stan, luksuzni automobil, dionice i velika ušte?evina nisu garant sre?e u braku. Sitnice život ?ine i ljude usre?uju.
Na?ite vremena za svog životnog saputnika.
Nadam se da ?e neko uzeti pouku iz onoga što se meni desilo i da ?e ova moja ispovijest spasiti neki brak i neku porodicu.

S arapskog preveo Salih Hauši?

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites