Zahvala pripada samo Allahu subhanehu ve te'ala, samo Njega hvalimo i od Njega pomo? tražimo. Njemu se utje?emo od zla naših duša i loših djela. Svjedo?im da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik.

Uzvišeni kaže: ’’O vjernici, bojte se Allaha, istinskom bogobojaznoš?u i ne umirite osim kao muslimani.’’ [Sura Ali Imran 102]

Sine, ja sam ipak tvoja mati: (Subhanallah.... Nakon dugog izbjegavanja i odugovla?enja, sine, tvoja jadna mati ti šalje ovo pismo. Napisala ga je u više navrata, jer su je suze prekidale. Ali, zaustavila je suze, a srce joj je zadrhtalo, pa je napisala: Sine moj, nakon ovog dugog života vidim da si odrastao ?ovjek dovoljnog razuma, odre?enih emocija. Moje pravo kod tebe je da pro?itaš ovaj papiri?, a ako ho?eš, možeš ga nakon toga pocijepati isto onako, kao što si pocijepao moje srce u djeli?e. Prije osamnaest godina, sine moj, najsretniji dan u mom životu bio je kada mi je doktorica rekla da sam trudna. Sine moj, majke dobro znaju zna?enje ovih rije?i.

One su pomiješane sa radoš?u, veseljem i po?etkom tegoba, slabosti i psihi?kih i fizi?kih promjena. Nakon ove radosne vijesti ja sam te nosila devet mjeseci u svom stomaku. Ustajala sam teško, spavala isprekidano, teško sam mogla jesti, a još teže disati. Me?utim, sve to nije umanjilo moju ljubav i radost prema tebi. Naprotiv, ljubav prema tebi pove?avala se svakim novim danom i sve više i više o?ekivala sam i željela tvoj dolazak.

Nosila sam te, sine, i prelazila iz slabog u slabije stanje. Bolovi su se pove?avali, ali ja bih se radovala tvojim pokretima. Radovala sam se što si postajao sve teži i ve?i, iako mi je to bio težak teret.

Bila je to dugotrajna patnja nakon koje je došlo jutro iza jedne isto tako mukotrpne no?i u kojoj nisam oka sklopila. Te no?i mi se tijelo nije smirilo ni na trenutak. Osje?ala sam teške i nesnošljive bolove. Obuhvatao me strah i trepet. Stari o kojima jezik ne može govoriti. Bolovi su me savladali do te mjere da više nisam mogla ni plakati. Ispred sebe sam gledala smrt u više navrata. Sve je tako bilo dok ti nisi došao na ovaj svijet Allahovom subhanehu ve te’ala milosti i pomo?i samo, pa su se moje suze pomiješale sa veseljem tvoga pla?a. Svi moji bolovi su nestali, a rane zacijelile, jer sam pored tebe zaboravila na sve muke i bolove. Sagnula sam da te poljubim prije nego te je posula prva kapljica vode.

Sine moj, prolazile su godine tvoga života, a ja sam te nosila u svom srcu. Kupala sam te i prala svojim rukama. Moje krilo bilo je za tebe postelja. Moja prsa bila su izvor tvoje hrane. No?ima sam bila budna kako bi ti spavao, bio si mi bolestan od ro?enja, elhamdulillah, jer je to moje iskušenje od Allaha subhanehu ve te’ala. Danju sam se patila da bi ti bio sretan. Moja najve?a želja bila je da vidim tvoj osmijeh. A najviše bi me obradovalo kada bi zatražio od mene da u?inim nešto što ?e tebe razveseliti. To je bio vrhunac moje sre?e.

Prolazile su no?i i dani, a ja sam bila poput poslušne sluškinje, koja je stalno radila. Poput dojilje koja nije prestajala dojiti. Radila sam bez odmora. Molila sam za tvoje dobro i uspjeh i nisam to zaboravljala. Pratila sam tvoj napredak svakog dana sve dok nisi odrastao u mladi?a. Na tebi su se pojavili znakovi odraslog muškarca. Ja sam samo Allahu dovila da te u?ini sine iskrenim vjernikom i da ne kreneš šejtanovim stopama ili stopama svoga oca kojeg je šejtan zaveo…

Godinama sam te sine uz samo Allahovu subhanehu ve te’ala Milost i pomo? sama odgajala sa teškom mukom, jer sam i ja sama u ovom teškom dunjalu?kom svijetu, ali elhamdulillah…

Došao je dan ili dani kada sam osjetila da te šejtan skre?e sine sa jedinog i iskrenog puta, puta Islama i spasa. Moje srce se cijepalo, a suze su mi potekle. Radovala sam se tvom životu. Ali mi je bilo žao što ?eš se rastaviti od mene, od mene majke vjernice, a kre?eš stazama šejtanovih puteva - puteva koji su krivi i prolazni, jer smo sine samo putnici ovdje kratko samo. Prolazili su teški trenuci i nastala iskušenja. Nakon toga nisi više bio moj sin, nego neko drugi, jer te ja nisam takvog poznavala. Nestao je tvoj osmijeh, tvoj glas je utihnuo, lice ti se smrklo. Odbacio si me i zaboravio si na moje pravo. Prolazili su dani, a ja sam pratila kada ?eš se pojaviti ili kada ?u ?uti tvoj glas. Me?utim, dani su jedan za drugim prolazili, a ti se nisi javljao. Postali su ti prijatelji oni koji nisu uzeli Allaha za božanstvo, uzeo si šejtana za prijatelja, a majku i bra?u iz džamije neprijateljima, jer ti je nas šejtan omrznuo sine moj… Ostavljaš me i odlaziš, jer ne mogu vjernici ili kako re?e fanatici zajedno sa griješnicima, ali sine moj ja mogu bez svakog i bez mog prvog djeteta ili tvog brata ve? 20 godina, bez tvoga babe i mojih roditelja i bez tebe ako treba, ali bez Uzvišenog Allaha samo, ja ne mogu, jer svi se razi?u i ostave me samo me Uzviseni Gospodar nikad nije ostavio, nikad… Sine moj pre?a je ljubav i zadovoljstvo Allaha Uzvišenog nego majka da te podržava u haramu i griješenju…

Ja znam svi smo Allahovi i svi se Allahu subhanehu ve te’ala vra?amo i On samo upu?uje koga ho?e na pravi put, a tako i u zabludi ostavlja koga On ho?e. Sine moj, sjetim se ?esto sure El-Kehf (pa što ubi nedužno dijete, pa to bi dijete roditelje svoje od vjere okrenulo…), pa tako sine moj Allah je milostiviji više nego majka prema djetetu, kad Allah ima milost prema Kafirima, griješnicima i vjernicima ima još prema tebi, a i sama se ljutim na postupke tvoje sine moj… Idi, kad kažeš da ne možeš sa mnom, jer ti sve branim i da sam stroga i da nemam ljubavi prema tebi, ja imam sine moj u tolikoj granici koliko ti imaš ljubavi prema Gospodaru Svih Svjetova, jer meni je najpre?e Njegovo Allahovo zadovljstvo, a ne tvoje sine, jer ne?u u haramu da te održavam i ne smijem, jer ?e svako stati pred Allaha subhanehu ve te’ala i odgovarati za sebe i svoju djecu…

Bojim se, jer znam da sam te sama uz pomo? Allaha odgajala od ro?enja u Islamu, ali babini savjeti i šejtanski su te skrenuli sa pravog puta subhanallah! Idi, jer Allah zna za svaki list sa grane koji padne, pa ?e znati i za mene sine moj i ne?e svog roba zaboraviti, a zna?e i za tebe sine moj… ?esto sam gledala prema vratima, ali ti se nisi pojavljivao. Kada bih ?ula zvono telefona, ja bih zadrhtala. Nakon toga po?ela sam umišljati da telefon zvoni. Evo no?i ?ija se tama spustila, dani su postali dugi, ali ja te nisam vidjela niti glasa tvoga ?ula. A ti si zaboravio na onu koja ti je najbolje u životu služila.

Sine moj, ja ne tražim osim ono najmanje. Podari mi u svom životu barem mjesto koje imaju tvoji najnebitniji prijatelji. Sine moj, u?ini me svojom mjese?nom stanicom, gdje ?u te vidjeti bar na nekoliko minuta. Podari mi sine po?ast samo kao vjernici, kao majki koja te gledala u ime Allaha …

Sine moj VJERNIK je uvijek na iskušenju i elhamdulillah bolesti su me shrvale, a bolovi me sve ?eš?e posje?uju. Ne mogu nekad da ustanem osim sa poteško?ama, niti da sjedim osim sa tegobama, ali moje srce još uvijek kuca sa osje?ajem ljubavi prvo prema Allahu subhanehu ve te’ala i prema tebi, jer sam te sa mukom nosila, rodila te u ratu njema i danima uz tebe bolesna provodila, sine moj zaboravio si maj?inu milost koja nije ni blizu Allahove milosti, a tek kako si zaboravio Allahovu milost i kaznu… Eh, sine moj vrati se Gospodaru i ispravnom putu. Ja znam ovo je moje od niza iskušenja i znam da su imali i oni prije i bolji od nas, pa kažem elhamdulillah na svakom stanju, jer sve dolazi od Allaha, pa sam ja?a i lakše podnosim ove rane na srcu koje si mi ti i sine zadao. Ali ne zaboravi moj sine, da ?emo se svi Allahu subhanehu ve te’ala vratiti subhnallah!

Kada bih te neki ?ovjek po?astio jednim danom, ti bi ga pohvalio za njegovo dobro djelo i lijep odnos. Tvoja majka ti je u?inila dobro koje ti ne vidiš dobrim, niti smatraš da možeš da se zahvališ za njega. Ona te je služila godinama i godinama te pazila. Gdje je nagrada i obaveza prema njoj? Zar te je do te mjere dovela tvrdokornost?

Sine moj, kad god bih saznala da si sretan u životu, to bi pove?alo moju radost i sre?u. Žudila sam se, jer ti si bio odgajan mojom rukom u Islamu. Ali koji sam ja to grijeh po?inila da sam ti postala toliki neprijatelj kojeg ne možeš ni da vidiš ili da podneseš da sjedneš i porazgovaraš kao sa majkom ili kao majkom vjernicom? Da li sam ijednog dana pogriješila u svom odnosu prema tebi?

Podari mi barem mjesto me?u svojim slugama kojima daješ platu svakog mjeseca. Pokloni mi samo dio svoje milosti. A podari mi malo i nagrade. U?ini dobro prema meni, jer Allah voli dobro?initelje. Sine moj, ja se samo nadam da te vidim *KAO VJERNIKA* i ništa više od toga. Dopusti mi da vidim tvoje smrknuto lice i na?in na koji se ljutiš.

Sine moj, srce mi se raspalo, suze mi teku, a ti si živ i opskrbljen si. Ljudi još uvijek pri?aju o tvom lijepom odgoju, milosti i plemenitosti.

Sine moj, zar te nije navelo srce da se smiluješ jadnoj ženi koju je bolest uništila, a tuga srušila, ženi ?ije suze neprekidno teku, srce se guši u tuzi, ženi kojoj se zdravlje narušilo, ženi bez ikoga svog?

Sine moj, evo vrata Dženneta pored tebe su otvorena, pa kreni prema njima. Otvori ih sa osmijehom prema mom licu, lijepim pozdravom i radosnim susretom. Nadam se da ?u te susresti sa miloš?u Gospodara moga. ''Roditelj je srednja vrata Dženneta. Ako ho?eš, postavit ?u ta vrata ili ?u ih ?uvati.'' [Bilježi ga imam Ahmed]

Sine moj, ja tebe poznajem iz djetinjstva, poznajem te kad si stasao u mladi?a. Ti si uvijek tragao za nagradom i sevapima. Ali si danas zaboravio na hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: ''Najdraže djelo Allahu je namaz u njegovo vrijeme, zatim poslušnost roditeljima, zatim džihad na Allahovom putu.'' [Muteffekun alejhi] Evo ti nagrade za koju ne trebaš nekome odsijecati glavu ili udarati ljude po vratovima. Gdje si ti kada su u pitanju najvrednija djela kod Allaha?

Sine moj, ja te upozoravam da ne budeš od onih koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u ovom hadisu: ''Teško onome, teško onome, teško onome.'' Pa su rekli: ''Kome, Allahov Poslani?e? On re?e: ''Onome ?iji roditelji kod njega dožive starost, jedan od njih ili oboje, pa ne u?e u Džennet.'' [Bilježi ga Muslim]

Sine moj, ja se ne?u nikome žaliti, niti ?u govoriti o svojoj tuzi, jer ako se podigne iznad nebesa, i ako otvori vrata nebeska, tebe ?e pogoditi neda?a nepokornosti roditelju. A na onom svijetu znaš da ?e te pogoditi velika neda?a. Ne, ja to ne?u u?initi. Sine moj, ti si još uvijek dio moga tijela, miris moga srca i radost moga dunjaluka.

Probudi se, sine! Do?eka?es sijede dlake na tvojoj glavi. Godine ?e pro?i a ti ?eš postati otac i ostarit ?eš. Ali, nagrada je shodno djelu. Ti ?eš pisati svom sinu pismo sa suzama isto ovako kao što sam ja tebi ovo napisala. A kod Allaha ?e se spojiti parni?ari.

Sine moj, boj se Allaha kada je rije? o tvojoj majci. Budi sa njom, jer je Džennet kod njenih nogu. Obriši joj suze, ukloni joj tugu, ali ako ho?eš, onda nakon toga pocijepaj ovo pismo.

Sine moj, ko u?ini dobro djelo – ?ini ga sebi, a ko u?ini loše – u?init ?e ga protiv sebe.

Gospodaru moj, ako sam se ogriješila od moje roditelje ikad, a Ti znaš i tajno i javno, ja se kajem oprosti mi i olakšaj, a molim Te da budem od onih sa kojima ?eš biti samo Ti zadovoljan. Amin

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites