Pitanje: Ja živim na zapadu i  obavljam namaze u džematu u kojem je normalna stvar, zbog raznolikosti onih koji sa?injavaju taj džemat, da ljudi klanjaju shodno mezhebu koji se prakticira u njihovim domovinama. Ja li?no dižem ruke u namazu kada sam u tom mesdžidu. Problem se javlja kada do?em u svoje rodno mjesto, gdje niko u namazu ne diže ruke i ne izgovara glasno amin. Pitanje, je li meni dozvoljeno da u tom periodu ne dižem ruke i ne izgovaram glasno amin, pošto sam primijetio da to uzrokuje jedan velik jaz izme?u mene i ostalih klanja?a, što svakako nikome nije u cilju.

Odgovor: Cijenjeni brate u islamu, kao odgovor na tvoje pitanje šaljemo ti odgovor uvaženog u?enjaka šejha Abdul-Aziza ibn Baza, kojem je postavljeno identi?no pitanje. Pitanje koje je njemu postavljeno glasi: Je li dozvoljeno izostaviti glasno izgovaranje amina u namazu, i ne podizati ruke u namazu? Pa je odgovorio: Da, ako se nalazi u sredini-me?u ljudima koji ne podižu ruke u namazu niti glasno izgovaraju amin, u toj situaciji je prioritetnije da to ne ?ini, kako bi se zbližila njihova srca i kako bi ih moga pozvati u dobro-hajr i kako bi imao priliku da ih podu?i, i da ih usmjerava i kakao bi mogao da popravlja njihove nedostatke. Ako bi ?ovjek ?inio suprotno onome na ?emu su oni,  oni ?e to negodovati zato što oni smatraju da je (samo) to vjera, smatraju da je vjera da se ruke podužu samo kod po?etnog tekbira, tako su odrasli i tako nau?ili od svojih u?enjaka. Isto tako je i sa glasnim izgovaranjem amin. Poznato je razilaženje me?u u?enjacima u pogledu tih pitanja; neki su kazali da je sa amin izgovara naglas, a neki su kazali da se ne izgovara naglas. U nekim hadisima je spomenuto da je Poslanik podizao glas prilikom izgovaranja amin, dok je u drugim spomenuto da je to izgovarao sniženim tonom. Ispravno mišljenje je da je pohvalno izgovaranje amin naglas. Onaj ko to ostavi ostavio je samo pohvalnu stvar, zato mu’min ne?e u?initi ono što je pohvalno ako to vodi cijepanju me?u muslimanima, me?usobnom razilaženju, smutnjama. ?ak šta više mu’min, isto tako i daija, treba da ostavi pohvalnu stvar ako iz njegovog ostavljanja proizilazi ve?a korist. U tom kontekstu je doga?aj Allahovog Poslanika kada je  ostavio rušenje k’abe i njeno gra?enje na temeljima Ibrahima a.s., govore?i: „Da kurejšije nisu tek prihvatili vjeru“ zbog toga je Poslanik k’abu ostavio onakvu kakva jeste i nije je promijenio zbog op?e koristi.“ (Fetve Bin Baza 29 tom/ 274-275 str.)

(minber.ba)

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites