Jedna od najdirljivijih kur’anskih pripovijesti koja govori o ?istoti, veli?ini i postojanosti vjerni?ke li?nosti, svakako je ona o trojici ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su izostali iz bitke na Tebuku. Naime, pohod na Tebuk bio je ispit koji je u potpunosti razotkrio munafike ili licemjere iz muslimanskih redova, koji su izmišljali razli?ite isprike samo da ostanu u Medini i da ne idu u borbu. Me?utim, zajedno sa licemjerima, u Medini su ostala i trojica ashaba koji, kako ?e se kasnije ispostaviti, nisu bili munafici. No, radi provjere njihove iskrenosti morali su biti sankcionisani. 

A snakcija, koju im je odredio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bila je potpuna izolacija iz muslimanske zajednice i zabrana svakog vida kontakta i komunikacije s njima. Bio je to ispit mnogo ve?i od odlaska na Tebuk, jer su njih trojica postali usamljenici u vlastitim porodicama i cjelokupnoj muslimanskoj zajednici. Osim društvene izolacije, nakon izvjesnog vremena,  njihovim suprugama bilo je nare?eno da se odvoje od njih i da ih napuste. Postali su potpuno odba?eni i usamljeni u Medini, sve dok im Allah nije dao izlaz u iskrenoj tevbi i pokajanju koje je Allah uslišao.  O njima je objavljen ajet koji je zapravo potvrdio njihovu iskrenost i postojanost u vjeri i onda kad su potpuno bili odba?eni, i koji je otkrio da je njihov izostanak iz pohoda bio samo trenutak ljudske slabosti, a nikako znak licemjerstva.  To je 118. ajet iz sure Et-Tevba, u kojem stoji: ‘’A i onoj trojici koja su bila izostaka, i to tek onda ka dim je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad su uvidjeli da nema uto?išta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubudu?e kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.’’

A sada zamisli da si ti jedan od ove trojice, da si izop?en iz društva i da s tobom niko ne smije progovoriti?! To je  neopisiv psihološki pritisak i osje?aj grižnje savjesti bez ikakve mogu?nosti da ti neko pruži utjehu i ublaži taj pritisak. Usamljenost i tjeskoba ih je gušila i ?inila obezglavljenim, dok su ih, prilikom slu?ajnog susreta, pogledi muslimana šibali ukorom i prezirom, a oni nisu imali prihvatljiv izgovor u svoju odbranu, ?ak ni kod svojih supruga i djece, a kamo li kod ostalih muslimana. Takav pritisak bi teško ko mogao izdržati. Ali, baš onda kada im je zemlja postala tijesna i kada su mislili da su izgubljeni, došlo je olakšanje i to direktno od Milostivog, Allaha dž.š.

Zato, o ti, koji se osje?aš usamljeno u tamnici svoje duše pune o?aja i tjeskobe, zatraži pomo? od svoga Milostivog Gospodara, i u svojoj dovi toplo i iskreno, reci: ‘’Moj Allahu!’’, pa ?eš vidjeti da ?e te On osloboditi tjeskobe i o?aja kao što je oslobodio trojicu ashaba.

Ne budi naivan i glup kao slon

Uobi?ajeno je da se mladun?ad slonova u?e kretanju na vrlo ograni?enom prostoru. Naime, njihov dreser sveže konopac za nogu mladun?eta, a zatim taj konopac sveže za stub koji je zaboden duboko u zemlji. Na po?etku svaki sloni? pokušava da otrgne uže, jer se osje?a zarobljenim, no, uže je suviše jako da bi ga mladun?e slona moglo prekinuti. Nakon izvjesnog vremena sloni? se pomiri s ?injenicom da on nije u stanju prekinuti konopac kojim je vezan za stub i da mu je su?eno da se kre?e u prostoru ?iju dužinu mu je odredila dužina konopca kojim je vezan za stub.

Kada slon poraste i kada dostigne težinu od pet tona, on bi s lahko?om mogao prekinuti uže kojim je vezan, ali on to više i ne pokušava zbog ranije spoznaje i iskustva iz mladosti kada i pored silne želje i nastojanja  nije mogao prekinuti to uže. Na taj na?in mogu?e je najslabijim konopcem vezati i ukrotiti i najve?e slonove.

Možda se ova pri?a odnosi i na tebe tako?er. Možda si još uvjek svezan u tjesnacu o?aja i frustracije nekim tankim konopcem poput onog kojim je veliki slon bio vezan za stub. Razlika je samo u tome što je konopac kojim si ti vezan sa?injen od druga?ijeg materijala. Naime,  on je sa?injen od tvojih uvjerenja i predodžbi koje si stekao u djetinjstu i koje su se duboko urezale u tvoje bi?e. Ako se ova pri?a uistinu odnosi na tebe, onda je dobra vijest u svemu tome što postoji na?in da promjeniš to mjesto o?aja i tjeskobe. Kako? Postoje tri razli?ita na?ina da to u?niš:

Prvo, Možeš koristiti afirmativne izraze (fraze), pozitivne predodžbe i stvarati vlastite imaginacije, kako bi pokazao da istinski upravljaš svojim motivima, postupcima, i da si ono što stvarno želiš biti.

Drugo, možeš stvoriti unutrašnju, djelotvornu i pozitivnu sliku i predodžbu koja ?e u stvari biti odraz tvojih težnji, djela i onoga što ti želiš biti i što želiš posti?i.

Tre?e, možeš jednostavno promijeniti svoje ponašanje.

To su tri na?ina koji ?e te izvesti iz mjesta na kojem si ve? dugo okovan. Zato stalno pokušavaj da se oslobodiš tih okova, i ne odustaj! Ne budi naivan i glup kao slon.

Ibn Tejmijin ‘’izlet’’ u zatvor

Kada su Tatari osvojili Bagdad, porušili su i opustošili grad ubijaju?i sve pred sobom: muškarce, žene, starce i djecu. Ljudi su bezglavo bježali ispred tatarskih hordi kako bi izbjegli mu?enje i masakriranje.  To je bilo vrijeme op?e panike, meteža i straha. U tom burnom vremenu, kada su živi zavidjeli mrtvima, u Haranu, zapadno od Damaska, rodio se Tekijuddin Ahmed ibn Abdul-Halim ibn Tejmijje, 10. rebiul-ewela, 661.godine po Hidžri, šest godina nakon pada Bagdada, da bi kasnije postao najpoznatiji u?enjak svoga vremena.

Ibn Tejmije je bio poznat po snazi svoga imana, rije?itosti, hrabrosti i ogromnom znanju. On je bio veliki izazov za svoje neprijatelje i ?inio im se poput gromade pred kojom su bile nemo?ne njihove sablje i pera, podjednako. Zato su se obi?ne muslimanske mase po?ele okupljati oko njega. Vrijeme je provodio drže?i predavanja u mesdžidu, podu?avaju?i ljude vjeri, propisima halala i harama i ?vrsto staju?i u odbranu Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. Me?utim, njegovi neprijatelji i oponenti uvjek su bili u zasjedi. Izme?u ostalog, oni su uspjeli izazvati mržnju i sukob izme?u njega i vladara Egipta i Šama, Ruknuddina Bejbersa, zbog ?ega je doveden u Egipat da mu se sudi pred velikim brojem kadija i državnih uglednika. Bio je to montirani proces u kojem pravda nije imala nikakvih šansi pored zuluma i spletki licemjera i dvorskih ulizica. Ibn Tejmije je znao da ?e bit osu?en, samo nije znao koliku kaznu ?e mu odrezat. Osu?en je na godinu i šest mjeseci zatvora u samici. Nakon što je izašao iz zatvora uprili?ena je nau?na debata izme?u njega i njegovih oponenata, a okon?ana je velikim trijumfom Ibn Tejmije. No, i pored toga, njegovi protivnici ga nisu ostavljali na miru, pa su iznudili sultanovu naredbu kojom se Ibn Tejmije ima protjerati u Šam. U Šamu je boravio izvjesno vrijeme, a onda se opet vratio u Egipat, u Aleksandriju, i opet je ba?en u tamnicu u kojoj je proveo šest mjeseci. U Egiptu je Ibn Tejmije bio izložen raznim vrstama torture i šikaniranja sve dok se nije nastanio u Kairu, gdje je memlu?ki sultan Nasir Muhamed bin Kalavun (1285-1341.), objavio proglas kojim se Ibn Tejmije proglašava nevinim  i osloba?a krivice za sve optužbe i potvore koje su na njega iznešene od strane nekih u?enjaka. Osim toga, sultan Nasir mu je dao priliku da se osveti i traži pravo kod svojih oponenata, ali je Ibn Tejmije odbio tu ponudu i velikodušno oprostio sve uvrede i potvore. To je osobina velikih ljudi i iskrenih vjernika koji su sklopili trgovinu sa Allahom dž.š. i ne zanima ih ništa drugo osim Allahovog zadovoljstva i nagrade. U Kairu je držao predavanja iz fikha i tefsira, pozivaju?i muslimane da ostave novotarije i da se ?vrsto drže Kur’ana i sunneta. Sedam godina nakon toga, on se ponovo vratio u Damask. Tamo je izdao fetvu, pravnu deciziju, s kojom se nisu slagali neki u?enjaci, pa je sultan tražio od Ibn Tejmije da povu?e tu fetvu, ali se on nije pokorio sultanovoj naredbi,  i ustrajao je u svom stavu, govore?i: ‘’Zabranjeno nam je tajiti znanje.’’

Ta fetva ga je koštala još šest mjeseci zatvora. Nakon što je izašao iz zatvora ponovio je i potvrdio svoju fetvu, ne odstupaju?i ni milimetra od svojih principijelnih stavova koji su bili utemeljeni na Kur’anu i sunnetu. Me?utim, njegovi protivnici  iskoristili su Ibn Tejmijinu ‘’tvrdoglavost’’ da ga okrive za ‘‘pogrešan’’ stav u vezi još jednog šerijatskog pitanja, a to je pitanje posje?ivanja kaburova dobrih ljudi (evlija), o kojem je Ibn Tejmije imao negativan stav tvrde?i da takvo nešto nije utemeljeno na Kur’anu i sunnetu. I uspjeli su u svojoj namjeri, Ibn Tejmije je zajedno sa svojim bratom, ponovo završio u zatvoru. ?ak su mu zabranili pisat knjige, oduzimaju?i mu papir i mastilo. No, sve to nije ubilo njegovu odlu?nost niti smanjilu njegove ambicije. Umjesto tintom, pisao je ugljenisanim komadima drva koje je pronalazio na razli?itim mjestima. Ostale su poznate njegove rije?i: ‘’Ako me zatvore, to je moja osama sa Allahom, ako me ubiju, to je šehadet na Allahovom putu, a ako me portjeraju, to je moj turizam na Allahovom putu.’’

Ibn Tejmije je umro 728. godine po Hidžri, kao neustrašivi mudžahid, istinski u?enjak i pobožnjak. Njegovoj dženazi prisustvovalo je više od 500 000 ljudi. Njegov nau?ni opus prelazi 300 djela, iz fikha, usuli-fikha, tefsira, akaida, logike, filozofije i drugih nau?nih disciplina.

Poštovani ?itao?e, razmisli malo o ovom velikanu i baklji nade koju je zapalilo svjetlo imana u njegovom srcu. Možda ti pomogne da se oslobodiš tjeskobe i o?aja.

Nelson Mandela – neustrašivi borac za slobodu

Nelson Mandela ro?en je 18.jula 1918. u mjestu Trnaskei u Južnoj Africi. Njegov otac, Henry Mandela, bio je ?lan Transkei vije?a i predsjednik Skupštine vije?a glavnog poglavara Tembua. Nakon smrti njegovog oca brigu o njemu preuzeo je poglavar Tembua, njegov dajdža, koji ga je zapravo odredio za nasljednika.  Južna Afrika je tada stenjala pod vlaš?u koja je bila utemeljena na rasnoj diskriminaciji i aparthejdu, crnci nisu imali pravo glasa, niti su mogli u?estvovati u politi?kom životu i upravljanju državnim poslovima. Mandela je još kao student osjetio patnje svoga naroda, pa je 1944. godine sa skupinom istomišljenika osnovao Ligu mladih koja je sebi postavila zadatak da postane masovni pokret obespravljenih crnaca. On je 1947. godine izabran za generalnog sekretara Lige mladih. Podstaknuta pobjedom Nacionalne partije 1948. godine, do koje je došlo zbog apartheida u samoj osnovici društva, Liga mladih inspirisala je akcijsko djelovanje koje je: bojkot, štrajk, neposlušnost gra?ana i nesaradnju, ozna?ilo svojim oružjem, što je prihva?eno kao zvani?ni program ANC-a. Krajem 1951. godine Liga mladih  je usvojila plan akcija za kampanju nepoštovanja zakona apartheida. Mandela je putovao kroz cijelu zemlju da bi organizovao ove proteste. Zbog svog rada u toku ove kampanje izveden je pred sud, osu?en na devet mjeseci zatvora i prisilnog rada. Upravo u ovo vrijeme on je završavao studij, te je dobio zvanje advokata. Zajedno sa prijateljem Oliver Tamboom otvorio je advokatsku kancelariju u Johannesburgu. Zbog njegovih zasluga u toku kampanje imenovan je za predsjednika Lige mladih u regionu Transvaal, a krajem 1952. godine za zamjenika predsjednika Lige za cijelu Južnu Afriku.

Vlada je pokušala da Mandeli oduzme advokatsku dozvolu na osnovu optužbi koje su protiv njega podignute. Ipak, Vrhovni sud je odlu?io da je on ?asno služio svojim crnim sugra?anima, te da nije u?inio ništa zbog ?ega bi mu se oduzela advokatska licenca. U to vrijeme, 50-tih godina dvadesetog stolje?a, Mandela je bio žrtva razli?itih formi pritiska i tla?enja. Bio je hapšen i zatvaran. Nakon Sharpeville masakra 1960. godine, Liga mladih je zabranjena, a Mandela, pod optužbom da je po?inio veleizdaju, biva zatvoren. Nakon izlaska iz zatvora on je sa vo?stvom Lige mladih osnovao vojni ogranak u slu?aju nasilnog riješavanja stvari.

Mandela je uprkos zabrani napustio zemlju i putovao nekoliko mjeseci. Osim Etiopije, on je posjetio i Alžir gdje je prisustvovao ?asovima vojne obuke za ?lanove vojnog krila njegove organizacije. Kratko nakon povratka u Južnu Afriku Mandela je uhapšen pod optužbom da je pozivao na ilegalni štrajk i da je državu napustio bez važe?eg pasoša.

Na kraju ovog sudskog procesa Mandela je osu?en na pet godina zatvora. Dok je odsluživao ovu kaznu, pozvan je pred sud i u toku procesa optužen je za sabotažu. Nakon toga, ponovo mu je su?eno i osu?en je na doživotnu robiju. Me?utim, ni to ga nije bacilo na koljena niti se predao. Ostao je ustrajan u borbi za slobodu svog naroda, i što je vrlo važno, on na rasizam nikada nije odgovarao rasizmom. Nije ?ak popustio ni izazovu izlaska iz zatvora ukoliko pristane na ucjenu koju su mu vlasti nudile. On je odbio pomilovanje i ukidanje doživotne robije, i nije prihvatio protuuslugu da odustane od oružja i borbe za prava crnaca i da prizna Bantu-politiku. On im je dostojanstveno odgovarao da zatvorenici ne mogu sklapati nikakve ugovore i da samo slobodni ljudi mogu ravnopravno pregovarati.

Taj neustrašivi borac za slobodu i ljudska prava, kona?no je oslobo?en, 11. februara 1990. godine. I odmah po izlasku iz zatvora on je po?eo sa radom za ostvarivanje ciljeva koje je sebi postavio prije ?etrdeset godina.

Nelson Mandela je 1993. dobio Nobelovu nagradu za mir, a 1994. godine nakon prvih op?ih izbora u Južnoj Africi postao je predsjednikom Južne Afrike.

Mnoštvo je mudrosti, u toku borbe za slobodu svog naroda, izrekao ovaj ?ovjek, a mi ?emo ovom prilikom spomenuti samo neke:

‘’Ja sam u dubini moje duše ?ovjek optimista, mada ne znam da li je to moja prirodna ili ste?ena osobina. Jedan od znakova tog optimizma jeste i taj da ?ovjek uvjek drži glavu uspravno s pogledom usmjerenim visoko prema nebu, i da uvijek kora?a naprijed. Doživio sam mnogo teških trenutaka u životu zbog kojih sam skoro bio izgubio vjeru u ljudskost, ali se nikada nisam predao o?aju. Jer, o?aj je put u neuspjeh i sigurnu smrt.’’

‘’Shvatio sam da hrabrost ne zna?i odsustvo straha, ve? trijumf nad njim. Nije hrabar onaj ?ovjek koji ne osje?a strah, ve? onaj koji ga uspije pobjediti.’’

‘’Proveo sam dugo vremena na putu borbe za slobodu i uložio ogroman trud da ne posustanem i ne padnem. Priznajem da su mi koraci ponekad bili nesigurni i kao da su me htjeli izdat. Me?utim, ja sam kroz tu borbu otkrio jednu veliku tajnu, a to je da slobodan ?ovjek, ma koliku planinu osvojio, shvati da iza nje dolazi nova, isto tako velika planina, koju mora osvojiti.’’

Ovo je pri?a o velikom borcu koji je u potpunosti vjerovao u slobodarsku ideju i principe za koje se borio. I nisu ga sprije?ili crni oblaci o?aja, koji su ponekad u potpunosti prekrivali nebo iznad njegovog života, da ustraje u svojoj borbi i kao veliki pobjednik stigne na cilj kojem je toliko težio.

Nadao se spasu na mjestu pogubljenja

Prenosi se da je Muhamed ibn Hasan ibn Muzafer ispri?ao sljede?e: ‘’Bio sam prisutan na jednom ?udnovatom skupu u vrijeme kada je namjesnik Damaska, ispred abasijskog halife Muktedira,  bio poznati zulum?ar Nezuk. Naime, on je tom prilikom  okupio ljude kako bi javno pogubio neke zatvorenike i time pokazao svoju snagu i zaplašio ljude. Oholo i nadmeno je izašao pred okupljenu masu, a onda je naredio  da dovedu nekoliko zatvorenika koje je njegov dželat u tren oka pogubio, bez da su imali mogu?nost prigovora i traženja isprike. Nakon toga doveli su mladi?a u cvijetu mladosti, koji se, kad je izašao pred Nezuka, nasmijao.  Zadivljen njegovom hrabroš?u, prišao sam mu i rekao: ‘’Mladi?u, kakva je to luda hrabrost u ovom odsutnom trenutku?! Smiješ se na mjestu gdje bi trebalo plakat. Imaš li možda neku želju?’’ On mi je mirno odgovorio: ‘’Volio bih da mi neko donese pe?enu ov?iju glavu i vru?u poga?u.’’ Ja sam onda zamolio nadzornika koji je nadgledao i rukovodio tim ?udnim procesom, da odgodi pogubljenje mladi?a dok mu ne ispunim želju. Ponizno sam ga molio i preklinjao, i on mi je na kraju dozvolio, rekavši mi uz cini?ni osmijeh: ‘’Šta mu to vrijedi kad ?e za nekoliko trenutaka biti ubijen.’’ Odmah sam našao i poslao ?ovjeka koji se neo?ekivano brzo vratio sa glavušom i poga?om u rukama.  Stavio ih je pred mladi?a, a on je po?eo tako mirno i slasno da jede kao da se oko njega ništa ne dešava.  Dželat sa sabljom stajao je pored njega i ?ekao da završi s jelom. Ponovo sam prišao mladi?u i rekao mu: ‘’Tako smireno jedeš i ne razmišljaš o onome što te ?eka nakon jela?!’’ Tada je on uzeo jedan kamen?i? i bacio ga u zrak, a zatim mi je s osmijehom rekao:  ‘’Dok ovaj kamen padne na zemlju može se desiti stotinu izlaza iz ove nevolje.’’ I tako mi Allaha, on nije ni završio svoj govor kada se za?uo strašan krik nakon kojeg su ljudi javili da je Nezuk mrtav. Umro je od straha. Okupljeni ljudi su iskoristili taj metež, provalili su u zatvor i oslobodili sve zarobljenike. Ja sam uzjahao svoga konja i pobjegao sa mjesta doga?aja. Kad sam prelazio preko jednog mosta na putu do moje ku?e, osjetio sam blagi dodir na ramenu, a zatim sam ?uo glas ?ovjeka koji mi je rekao: ‘’Zar ne, prijatelju, mi smo o Allahu imali ljepše mišljenje od tebe.’’ Okrenuo sam se i ugledao onog istog mladi?a, koji mi se onda zahvalio na onome što sam u?inio za njega. To je bio naš zadnji susret.’’

Imati lijepo mišljenje o Allaha i onda kada ti sablja visi iznad glave, eto to je istinska nada i pouzdanje u Allahovu milost i pomo?. Ako vjerni?ka nada nije takva, onda ona prakti?no i ne postoji.

Ambicije koje su gradile povijest

Pro?itaj i dobro zapamti sljede?e primjere:

Omer ibn Abdul-Aziz uspio je izvršiti takvu reform i preporod u islamskoj državi, da sli?an primjer povijest i ne pamti. Uspostavio je mir i sigurnost u državi za sve gra?ane podjednako i svi su se osje?ali slobodno i ponosno, a u cijeloj državi, koja se prostirala od Kine do Atlanskog okeana, vladalo je takvo blagostanje da uop?e nije bilo sirotinje i nije se imala kome sadaka udijeliti. I to za svega dvije godine i pet mjeseci…

Abdur-Rahman ed-Dahil je, nakon propasti emevijske dinastije, pobjegao iz Šama ispod abasijske sablje, kada su ovi tražili njegovu glavu. Me?utim, on se nije mirio sa tim stanjem i nije želio ništa drugo osim uspjeh. I nije mnogo prošlo, a on se obreo na pirinejskom poluotoku, ta?nije u Španiji, gdje je osnovao novo emevijsko carstvo i hilafet koji je trajao vjekovima. U njegovo vrijeme je islamska država Endelus doživjela procvat na svim poljima: politi?kom, ekonomskom, nau?nom i kulturnom. Zrake tog svjetla znanja i sveop?eg napretka, obasjale su kasnije Evropu i omogu?ile joj da iza?e iz tmina neznanja i zaostalosti.  Na krilima islamske kulutre i civilizacije Endelusa, Evropa je doživjela renesansu i procvat na kojem se temelji i današnja dominacija evropske kulture i civilizacije.

Dje?ak Salahudin, koji je još uvjek dojio maj?ino mlijeko, bio je zajedno sa svojim ocem, amidžom i ostalom porodicom, u skupini koja je pod plaštom no?i bježala ispred pogubljenja koje im je pripremio vladar zulum?ar. Kada je dijete ogladnilo po?elo je vrištati i plakati i zamalo nije otkrilo njihov položaj, da ga njegov amidža nije stavio u drveni sanduk i ljuljao dok se dijete nije ušutilo. Nije prošlo mnogo godina kada je taj protjerani dje?ak, nakon veli?anstvenog trijumfa nad krstaškom vojskom, oslobodio Mesdžidul-Aksa na kojem se nakon nepunog stolje?a ponovo zavijorila zastava tevhida. Dovoljno je re?i da je Salahudin Ejjubi napravio takav podvig, koji danas nisu u stanju u?initi milijarda i trista miliona muslimana.

Upitan je jedan milioner: ‘’Kako si postao milioner?’’ Odgovorio je: ‘’Pomo?u dvije stvari, ko ih bude imao kod sebe posti?i ?e ono što sam ja postigao: odlu?io sam da budem milioner,  a zatim sam pokušao da budem milioner. I uspio sam!’’ Uspjeh traži mudre, pronicljive i odvažne ljude koji imaju uzvišene ambicije i koji nisu zadovoljni sa postoje?im stanjem. Njihove težnje i ambicije su poput visokih brda koje ništa ne može pomjeriti ni srušiti.

Autor: Selva el-Udejdan

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites