Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Obra?unavajte svoje duše prije negoli im bude obra?unavano! Vagajte svoja djela prije negoli budu vagana! Pripremite se za izlaganje pred Uzvišenim Allahom!”, a zatim bi u?io: “Toga dana svi ?ete biti izloženi, ništa vam se ne?e skriti!” (El-Hakkah, 18)

Tako?er je rekao: “Smirenost, polaganost, dobra je u svakoj stvari izuzev u pripremanju za ahiret!”

Najbolji ljudi na zemlji obra?unavali su i pripremali svoje duše za zadnje trenutke, pa kada su im nastupili, poslušajte kako su ih podnosili:

Kada se približila smrt Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, rekao je: “Allahu moj, ja sam Te se doista bojao tokom svoga života, pa Ti se sada nadam! Allahu moj, Ti dobro znaš da ja ne žudim i ne žalim za dunjalukom, zbog gradnji rije?nih korita i sa?enja sadnica, ve? žalim za popodnevnom že?i dok sam postio, i žalim za hladno?om u no?nim satima dok sam klanjao, i žalim za miješanjem s u?enim ljudima u halkama znanja.”

Kada se smrt približila Bilalu b. Rebbahu, radijallahu anhu, njegova je supruga povikala: “O, žalosti naša!”, a Bilal, radijallahu anhu, dodao je: “Ne, ve? kažem: ‘O dragosti moja! Sutra ?u sresti prijatelje, Muhammeda i njegove sljedbenike!’”

Pripovijeda se da je Harun er-Rešid na samrti svojom rukom dotaknuo svoje pripremljene ?efine, pogledao u njih i rekao:  “Moj mi imetak ništa ne?e koristiti! Snage je moje nestalo!” (El-Hakkah, 28–29)

Abdulmelika b. Mervana upitali su dok je ležao na samrtnoj postelji: “U kakvom se stanju nalaziš? Kako se osje?aš?”, a on je odgovorio: “Osje?am se upravo onako kako je i rekao Uzvišeni Allah:  ‘A do?i ?ete Nam pojedina?no, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali.’” (El-En‘am, 94)

Kako su se pripremali kada su na ovakav na?in do?ekivali i doživljavali smrt?!

Njihovo pripremanje za dan povratka Uzvišenom Allahu nije se zadržavalo samo na rije?ima koje su izlazile iz usta, a da nisu imala uporišta i ?vrstih temelja u njihovim srcima! Naprotiv, sve svoje organe dobrovoljno su stavljali u pokornost Svevišnjem Allahu, kao da je svaki od njih govorio: “Požurio sam Tebi, Gospodaru, kako bi Ti bio zadovoljan!” (Ta-ha, 84)

Oni nisu ostavili nijedno dobro a da se nisu takmi?ili u njemu i podsticali se na njegovo ?injenje, niti su ostavili ijedno zlo a da ga se nisu klonili i upozoravali na njega.

Sve su to ?inili odazivaju?i se rije?ima Uzvišenog Allaha:  “I požurite ka oprostu svoga Gospodara i Džennetu ?ija su prostranstva poput nebesa i Zemlje, a koji je pripremljen za bogobojazne!” (Ali Imran, 133)

I odazivali su se rije?ima svoga voljenog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao:  “Iskoristi petero prije negoli ti sigurno do?e drugih petero: život prije smrti, zdravlje prije  bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva!” (Hakim i Bejheki, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u Sahihul-džamiu, 1077)

Iskreni su bili u svim svojim djelima jer su svojim srcima ?itali rije?i Uzvišenog Allaha:  “A zar nije dug Allahu iskreno ispovijedati vjeru?!” (Ez-Zumer, 3)

I ?itali su rije?i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  “Uistinu, Allah ne?e primiti nijedno djelo osim ono koje se u?ini iskreno, kojim se traži Njegovo lice.” (Nesai, 6/25. Albani ga je ocijenio dobrim u Silsiletis-sahiha, 52)

Naši ispravni prethodnici uvijek su davali prednost ahiretskim djelima nad svojim dunjalu?kim potrebama jer su bili ubije?eni u rije?i Uzvišenog Allaha:  “Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što ho?emo i kome ho?emo, ali ?emo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome ?e se osramo?en i odba?en pe?i. A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud ?e mu hvale vrijedan biti.” (El-Isra, 18–19)

Ponavljali su rije?i svoga voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  “?ija briga bude ahiret, Allah ?e mu dati bogatstvo u njegovom srcu, u?init ?e ga smirenim i dunjaluk ?e mu do?i ponizno. A ?ija briga bude dunjaluk, Allah ?e mu siromaštvo dati pred njegovim o?ima, u?init ?e ga rastresenim i od dunjaluka mu ne?e do?i osim ono što mu je propisano!” (Tirmizi, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u Sahihul-džamiu, 6510)

Malik b. Dinar, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Ko zaprosi dunjaluk, neka zna da ?e dunjaluk tražiti od njega kao vjen?ani dar njegovu vjeru u potpunosti, ne?e se zadovoljiti osim da uzme cijelu njegovu vjeru!”

Pored svega toga, strahovali su za svoja djela, smatrali su da sa svojim djelima ne mogu iza?i i stati pred Uzvišenog Allaha kada se postave pravedne terezije. Uzvišeni je rekao: “Mi ?emo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo ne?e u?initi; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ?emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ?emo Mi ra?une ispitivati.” (El-Enbija, 47)

Kada bi neki od njih po?inio grijeh, požurio bi s pokajanjem i iskrenim povratkom Uzvišenom Allahu, jer je Uzvišeni rekao: “I svi se Allahu pokajte, vjernici, da biste postigli ono što želite.” (En-Nur, 31)

Upitan je Sufjan es-Sevri, rahimehullahu te‘ala: “Koji je znak iskrene tevbe?”, pa je odgovorio: “?etiri su znaka: malobrojnost dunjaluka, preziranje duše, mnogobrojno približavanje Allahu s pokornostima i smatranje toga sitnim i manjkavim.”

Bojali su se rijaluka – pretvaranja u djelima, i svega što bi im moglo uništiti dobra djela. Znali bi skrivati svoja dobra djela od svoje bra?e muslimana, pa ?ak i od svoje supruge i svoje djece iz straha od pretvaranja.

Ibrahim et-Tejmi, rahimehullahu te‘ala, govorio je: “Iskren je onaj koji skriva svoja dobra djela kao što skriva i loša!”

Strahovali su za svoju manjkavu zahvalnost Allahu na Njegovim blagodatima koje su nepobrojive, kako je i rekao Uzvišeni:  “Ako biste brojali Allahove blagodati, nikada ih ne biste mogli pobrojati!” (Ibrahim, 34)

Svi su se bojali loše završnice na dunjaluku, bojali su se za svoju smrt.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ?esto je u?io:  “O, Ti koji okre?eš srca, u?vrsti moje srce u Svojoj vjeri!” (Tirmizi i Hakim, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u Sahihul-džamiu, 7987)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:  “Doista ?e ?ovjek ?initi djela stanovnika Dženneta sve dok izme?u njega i Dženneta ne bude koliko je lakat, pa ?e ga prete?i Knjiga i po?et ?e raditi djela stanovnika Vatre te ?e i u?i u nju!” (Buhari i Muslim)

Ovo je samo nekoliko svijetlih primjera iz života naših prethodnika kako su se pripremali za smrt i susret sa svojim Gospodarom! Me?utim, kakvo je naše stanje? Da li se, koliko i kako mi pripremamo za smrt?

Mi nismo stvoreni radi igre i zabave, niti smo na ovome svijetu ostavljeni bez obaveza! Znajmo da sve nas ?eka Dan kada ?e nas Uzvišeni Allah sakupiti pred Sobom da nam presudi! Istinski nesretnik je onaj koji toga Dana bude udaljen od Allahove milosti koja sve obuhvata, i udaljen od Allahovih dženneta koji su prostrani koliko su prostrani nebesa i Zemlja!

?uvajmo se dobro da naše stanje ne bude nalik stanju ljudi koje opisuje plemeniti ashab Selman el-Farisi, radijallahu anhu, kada kaže: “Trojica me iznena?uju: onaj koji polaže duge nade u dunjaluk, a smrt ga vreba svakog ?asa, i onaj koji je nemaran, a prema njemu se nije nemarno, i onaj koji se smije punih usta, a i sam ne zna je li Gospodar svih svjetova srdit na njega ili je zadovoljan njime!”

Allah se smilovao svakome koji bude radio za ono što ga ?eka poslije smrti! Draga bra?o i poštovane sestre, vi ste u mogu?nosti da ?inite ono što nisu naša bra?a i sestre koji su ve? nastanili kabure! Zato, iskoristite zdravlje i slobodno vrijeme prije negoli vam nastupi smrt kada kajanje nikome ne?e vrijediti! Kako se pripremati za smrt, za lijepu završnicu na dunjaluku?

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites