Hadžadž ibn Jusuf je bio jedan od griješnika iz plemena Sekif. Obnašao je funkciju namjesnika u vrijeme vladavine Abdulmelika, kažnjavao je i zbog insinuacija i kontrolisao je svoje protivnike u svim krajevima islamskog carstva, podvrgavaju?i ih vlasti svoga vladara. Nad njima je provodio nasilje bez milosti i ne boje?i se Veli?anstvenog i Silnog Allaha. Hadžadž ibn Jusuf je bio jedan od griješnika iz plemena Sekif. Obnašao je funkciju namjesnika u vrijeme vladavine Abdulmelika, kažnjavao je i zbog insinuacija i kontrolisao je svoje protivnike u svim krajevima islamskog carstva, podvrgavaju?i ih vlasti svoga vladara.

Nad njima je provodio nasilje bez milosti i ne boje?i se Veli?anstvenog i Silnog Allaha. Halid ibn Abdulmelik el-Kasri je u to vrijeme bio namjesnik Meke. Znao je da u njegovoj oblasti živi Ibn Džubejr i naredio je da bude uhapšen.

Nakon toga požele da se oslobodi, pa ga posla u pratnji Ismaila ibn Vasita el-Bedželija Hadžadžu ibn Jusufu.
Hadžadž ga upita: „Kako se zoveš?“ „Seid ibn Džubejr!“, odgovori on. Hadžadž mu tada re?e: „Ti si Šekkijj ibn Kusejr (Nesretnik sin Uništenog)!“ „Moja majka bolje zna moje ime od tebe!“, odgovori mu Seid, našta mu Hadžadž uzvrati: „Nesretni ste i ti i tvoja majka!“ Seid uzvrati: „Ti ne poznaješ skriveno, to zna neko drugi!“ Hadžadž mu re?e: „Moraš još na dunjaluku osjetiti plamen vatre!“ Seid mu odgovori: „Kada bih znao da je to u tvojoj ruci smatrao bih te bogom.“ Hadžadž ga upita: „Šta govoriš o Muhammedu?“ Seid odgovori: „Vjerovjesnik milosti i imam upute!“ „A šta kažeš o Aliji, je li on od stanovnika Dženneta ili Džehennema?“, upita Hadžadž. Seid mu re?e: „Da sam ušao u Džennet i Džehennem znao bih ko su njihovi stanovnici!

“ Hadžadž ga upita: „A šta kažeš o halifama?“ Seid odgovori: „Nisam njihov zastupnik!“ Hadžadž ga upita: „Koji od njih je tebi najdraži?“ Seid mu re?e: „Najdraži mi je onaj sa kojim je najzadovoljniji moj Stvoritelj!“ Hadžadž ga ponovo upita: „A sa kojim je najzadovoljniji tvoj Stvoritelj?“ Na to mu Seid re?e: „To zna jedino Onaj koji poznaje njihove tajne!“ „Šta je tebi“ – upita ga Hadžadž – „zašto se ne smiješ?“ Seid mu odgovori: „Kako ?e se smijati stvorenje koje je stvoreno od zemlje, a tu istu zemlju vatra sagorijeva?“ „Pa šta je onda sa nama, mi se smijemo?“, upita Hadžadž. Seid mu odgovori: „Nisu sva srca ista!“ Hadžadž zatim naredi da se prinesu dragulji, biseri i ukrasi i stave pred njim. Tada mu Seid re?e: „Ako si ovo sakupljao da bi se sa?uvao grozote na Kijametu, onda si dobro postupio. U suprotnom znaj da ?e svaka dojilja svoje dojen?e zbog te grozote odbaciti. Dobro na dunjaluku je samo u onome što se o?isti.“

Nakon toga Hadžadž zatraži da mu se donese ud i flauta. Namirisa udom i puhnu u flautu. Tada Seid zaplaka. Hadžadž mu re?e: „Šta te je zaplakalo, je li zabava!“ Seid mu odgovori: „Ne, rasplakala me je tuga. Kada si punhuo u flautu sjetio sam se velikog dana kada ?e se puhnuti u sur. Ud je drvo koje je odsje?eno bespravno, a strune su od ovce koja ?e biti proživljena na Sudnjem danu!“ Hadžadž mu re?e: „Teško tebi, Seide!“ On mu odgovori: „Nije teško jedino onome ko od vatre bude udaljen i u Džennet uveden!“ Hadžadž mu re?e: „Seide, odaberi na koji na?in želiš da te ubijem!“ Seid mu re?e: „Ne, nego izaberi ti za sebe. Tako mi Allaha, kako god ti mene da ubiješ, Allah ?e te, na isti na?in, ubiti na Ahiretu.“ Hadžadž mu re?e: „Ho?eš li da ti oprostim?“ Seid mu re?e: „Oprost dolazi od Allaha, a što se tebe ti?e ne?u ti se pravdati.“ Hadžadž naredi da ga povedu i ubiju. Kada su izašli Seid se nasmijao.

To kazaše Hadžadžu, pa ga ponovo izvedoše pred njega. Hadžadž ga upita: „Šta te je nasmijalo?“ Seid mu odgovori: „?udno mi je bilo kako je Allah blag i milostiv prema tebi uprkos tvojih zlo?ina!“ Hadžadž ponovo naredi da ga ubiju. Tada Seid po?e u?iti Allahove rije?i: „Ja okre?em lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!“ Hadžadž re?e: „Nemojte ga okrenuti prema kibli!“ Seid prou?i: „Kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana.“ Hadžadž re?e: „Položite ga na lice!“ Seid re?e: „Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vra?amo i iz nje ?emo vas po drugi put izvesti.“ Hadžadž uzviknu: „Zakoljite ga!“ Seid re?e: „Ja svjedo?im da nema božanstva osim Allaha, Jednog Jedinoga koji nema druga i svjedo?im da je Muhammed Allahov rob i poslanik. Uzmi moju glavu do Sudnjega dana kada ?emo se ponovo sresti. Allahu moj, nemoj mu dozvoliti da nakon mene ikoga više ubije!“

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites