Kad babo postane majka, a majka postane babo

Nakon �to se dijete "nau?i" psovati uz blagonaklonost roditelja, ko ?e ga sprije?iti da jednog dana sve to ne "isproba" i na svojim roditeljima? �alosno je gledati prva?ice u �kolskim klupama, koji jo� nisu nau?ili ni ?itati ni pisati, kako u medjusobnoj komunikaciji, pa ?ak i u komunikaciji sa u?iteljima i nastavnicima, obilno koriste raznorazne, pa i najogavnije psovke, i to sa potpunim ubjedenjem da to nije ni�ta lo�e.

Brojni roditelji se osje?aju ponosnim i zadovoljnim kad vide da njihovo dijete �ustro odgovara drugim ljudima. To nerijetko bude popra?eno obilnim psovkama i ru�nim rije?ima djeteta. Na�alost, neki roditelji, po pravilu neobrazovani, prvo nau?e svoje dijete psovanju, pa da tek kasnije izgovara "babo" i "mama". I, umjesto energi?nog stava dokidanja te ru�ne navike, na takvo pona�anje se gleda blagonaklono. Nakon �to se dijete "nau?i" psovati uz blagonaklonost roditelja, ko ?e ga sprijeciti da jednog dana sve to ne "isproba" i na svojim roditeljima? �alosno je gledati prva?i?e u �kolskim klupama, koji jo� nisu nau?ili ni ?itati ni pisati, kako u medjusobnoj komunikaciji, pa ?ak i u komunikaciji sa u?iteljima i nastavnicima, obilno koriste raznorazne, pa i najogavnije psovke, i to sa potpunim ubje?enjem da to nije ni�ta lo�e. Moramo biti svjesni da je to ono �to su ponijeli iz svojih ku?a i da su ih tome nau?ili njihovi roditelji. Ovo je podru?je u kome roditelji stalno moraju dr�ati o?i �irom otvorene. U medjusobnoj komunikaciji, a pogotovo u komunikaciji sa djetetom, morali bi upotrebljavati samo najlak�e, najljep�e i najprirodnije rije?i i izraze. Striktno se moraju ?uvati svih pogrdnih i ru�nih rije?i, bez razlike radi li se o psovkama, kletvama, pogrdama, ru�nim rije?ima i sli?nom. Djeca sve upijaju od svojih roditelja, a pogotovo govornu kulturu. Tako, naprimjer, kad se roditelji zadive dobrom dje?ijom gestom, rije?ju ili djelom, trebali bi re?i: "Ma�aallah!" Isto tako, kad kod djeteta primijete ne�to na �to treba skrenuti pa�nju, trebali bi re?i: "Subhanallah, Allahu ekber!" itd. Na taj na?in ?e dijete, umjesto psovki, svoj mozak, srce i jezik ispuniti prelijepim izrazima, kojima nema ravnih.

Dvije majke i nijedan babo

Uloga oca u porodici je svima jasna, kao i uloga majke. Samim tim, dok se otac i majka pona�aju u skladu sa svojim ulogama, u porodici ce vladati harmonija, a djeca ne?e trpjeti posljedice. Medjutim, prave opasnosti nastupaju kad dodje do poreme?aja, tj. kad djeca imaju dvije majke i nijednog babu (jer im se babo pona�a i nastupa kao i majka) ili kad djeca imaju dvojicu baba i nijednu majku (jer majka nastupa kao babo i obavlja njegove funkcije, ?ime zapostavlja svoje). Jednako su opasni i slu?ajevi kad do?e do zamjene uloga, tj. kad babo postane majka i majka postane babo.

Sve to su slu?ajevi radi kojih ?e djeca pretrpjeti te�ke posljedice koje ?e se neminovno odraziti na njihove li?nosti. Ovakve situacije predstavljaju najplodnije tlo svim oblicima psihi?kih i spolnih poreme?aja kod djece i zato se moraju �to energicnije prekinuti.

Navikavanje na rasipnost

Sljede?e �to se naj?e�?e dogada u navedenim oblicima porodi?nih odnosa jest priu�tavanje djeci svega �to po�ele. Mnogi roditelji omogu?uju djeci apolutno sve �to ona zatra�e, bez ikakvog izuzetka. Takvi roditelji stavljaju sve svoje finansijske mogu?nosti na raspolaganje dje?ijim �eljama i prohtjevima i, �to je jo� gore, ne u?e djecu pravoj vrijednosti novca. Ta djeca ?e izrasti u rasipnike, jedino sposobne za �ivot od danas do sutra. Djeca koja odrastaju u ovakvim porodicama obavezno izrastaju u velike "gotovane", rasipnike i uobra�ene ljude. Nastavljaju?i tradiciju iz djetinjstva, takvu djecu ?e i kad odrastu interesirati samo vlastiti ugo?aj. Potpuno su strani takvoj djeci briga i razmi�ljanje o drugim i pomo? drugim. Duh d�emata (dru�tva) i pripadnosti zajednici njima nema nikakvog zna?aja ni va�nosti. Sve to direktno naru�ava fitru - prirodu ?ovjeka kao dru�tvenog bi?a, te kod te djece ubija i uni�tava ustrajnost, �elju za aktivnijim anga�manom u dru�tvu i, indirektno, razara im hrabrost.

Iznu?ivanje �elja pla?em

Vrlo ?esto se doga?a da dijete tra�i ne�to od roditelja i, kad mu oni to odbiju, brizne u pla?, ne bi li na taj na?in postiglo ono �to �eli. Roditeljima takav pla? vrlo brzo dosadi i oni po�ure ispuniti "�elju" svoga djeteta, bilo zato �to su se sa�alili i smilovali ili zato da u�utkaju dijete i kutari�u se pla?a. To je jedna od najopasnijih gre�aka u odgoju djece i ona neminovno rezultira slabo�cu duha i li?nosti.

Povjerenje i odgovornost

Ovo je gre�ka u kojoj roditelji svojoj djeci uskra?uju priliku za pokazivanje odgovornosti. Ponekad to ?ine radi pretjerane pa�nje prema djeci, tj. zato �to ne �ele optere?ivati svoje dijete, a ponekad to ?ine zato �to nemaju povjerenja u njeg. I za ovaj slu?aj ima bezbroj primjera u svakodnevnom �ivotu. Tako se dogada da roditelji posjeduju tvornice ili lance trgovinskih radnji, a za rad u njima unajmljuju druge ljude. U isto vrijeme, njihova djeca sjede besposleni i ljen?are bez ikakvih obaveza i posla. Jo� gore je kad u takvim porodicama djeca rade kod drugih. Gdje je u svemu tome mjesto i uloga roditelja i ko ?e pripremiti tu djecu za �ivot bez bogatstva roditelja?

Uskra?ivanje "popravnog"

Dogada se da pojedini roditelji radi sitnica prozivaju i ismijavaju svoje dijete. Tu bezazlenu sitnicu su u stanju pamtiti dugo i prozivati svoje dijete. Tako, ako dijete ne�to ukrade (umjesto da se zapitaju za�to je dijete to u?inilo i bi li to u?inilo da su mu oni nabavili to), oni ga nazivaju kradljivcem, lopovom i sli?no. Ili, u drugom slu?aju, kad dijete sla�e ne�to, dozivaju ga la�ljivcem. Na taj na?in, roditelji sitnu pogre�ku djeteta tretiraju kao klju?nu i jedinu osobinu! Kao da je to nemoguce popraviti... Dijete to slu�a i pati, na svoj na?in podnoseci bol, ali, istovremeno, u svojoj du�i stvara ubje?enje kako je ono ro?eni kradljivac, la�ov itd. Nakon izvjesnog vremena, dijete to prihvata kao istinu, uop?e ne reagira na takvo tretiranje i vi�e i ne poku�ava to izmijeniti i popraviti. Postavlja se pitanje ko ce izbaviti i za�tititi to dijete.

STRATEGIJA �?VRSTE RUKE�

Ovo je jo� jedna velika gre�ka koja se pojavljuje kod onih roditelja koji pribjegavaju tome da tuku dijete. Dijete je jo� uvijek malo, u fazi je narastanja i sazrijevanja, i samim tim je nemoguce da shvati svijet onako kako ga roditelji shvataju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka�e: "Ko nema milosti prema mla?im i po�tovanja prema starijim, ne mo�e re?i da spada u na�e redove". ?esto uz udaranje ide ruganje djeci i njihovo ismijavanje radi svake sitnice, a pogotovo krupnijih stvari, te te�ko prekoravanje djece, vikanje na njih i nazivanje ru�nim imenima i nadimcima. Sve to sebi dopu�taju jedino oni roditelji koji uop?e nisu svjesni svoje funkcije. Takoder, nisu ni svjesni da ?e jednog dana ili, jo� bolje re?eno, dugo gorko otpla?ivati sve te svoje nepromi�ljene postupke u (ne)odgoju djece. Osnova u odgoju su blagost, ljubav, nje�nost, pa�nja. Me?utim, kazna se nikad ne smije u potpunosti iskljuciti. Ona uvijek mora biti aktuelna, ali se smije primjenjivati samo u najte�im oblicima dje?ijih prijestupa, i to onih koje djeca vi�e puta cine svjesno. Prilikom ka�njavanja se mora voditi racuna da kazna ne dobije d�ahilijetski oblik i da ne bude produkt ljutnje i bijesa roditelja. Na�alost, u na�oj svakodnevnoj praksi su kazne, naj?e�ce, sredstvo da roditelji smire �ivce. Roditelji moraju znati da se dijete ne smije ka�njavati za prijestupe koji su mu nanijeli ozljede, bol i tegobu. Kad se roditelji odlu?e za ka�njavanje, moraju paziti da to ne bude pred drugima. Kazne mogu biti dvojake - psihicke i fizicke. Psihicke su sljede?e: prekidanje hvaljenja djeteta, pokazivanje nezadovoljstva njegovim pona�anjem, ukorima, ru�enjem itd. Fizi?ke kazne moraju biti takve da dijete od njih osjeti bol, ali da mu ne na�kode i ne ostave vidljive tragove (koji ?esto znaju biti izvor ismijavanja u dru�tvu druge djece).