Posmatraju?i definiciju stresa koja kaže da je stres unutrašnje (subjektivno) stanje koje predstavlja reakciju na stresor, tj. stresan doga?aj - zaklju?ujemo da stres možemo kontrolisati jedino daju?i stresorima mudrija zna?enja.

Ako je stres rezultat naše subjektivne reakcije na razli?ite životne doga?aje, jasno je da kontrolom te iste reakcije mi kontrolišemo i unutrašnja stanja našeg bi?a, neovisno o mnoštvu nepredvidivih životnih doga?aja koje ionako ne možemo kontrolisati.

 

Na kraju, davanje mudrijih zna?enja životnim datostima je jedina kontrola koju imamo i naš fokus treba da je na kriti?kom propitivanju konvencionalnih zna?enja koje je staro-novo društvo dalo, npr., pojmovima kao što su: briga, tuga, razo?arenje, ljutnja, neprijateljstvo, brz tempo života, itd.

 

"...I mogu?e je da nešto mrzite, a to je dobro za vas; i mogu?e je da volite nešto, a to je zlo za vas. A Allah zna, a vi ne znate." (El-Bekare, 216)

Prethodni citat iz najve?e sure (poglavlja) u Kur'anu poziva na intelektualiziranje ljudske svakodnevnice kroz redefinisanje osnovnih životnih pojmova kao što su zlo i dobro.

Sposobnost ljudskog intelekta da daje željena zna?enja pojavama i pojmovima proisti?e iz Ademovog, a.s., iskustva za koje se pobrinuo Allah, dž.š., i obavijestio nas o posebnoj vještini kojoj je podu?io našeg praoca: 

"I pou?i On Adema nazivima svih stvari..." (El-Bekare, 31).

Komentator Kur'ana Abdurrahman Es-Sa'dijj isti?e da je Adem, a.s., bio podu?en i nazivima svih stvari kao što su npr. kamen?i?-kamen-kamen?ina, tj. bio je podu?en i komparativnom na?inu razmišljanja. Tako?er, bio je podu?en nazivima svih apstraktnih pojmova kao što su npr. sre?a, ljubav, ljepota, zlo itd., kao i njihovim ispravnim definicijama.

 

Zamislite ?ovjeka ?iji je um bremenit nepreglednim fondom preciznih definicija klju?nih životnih pojmova i srce sa najraznovrsnijim uredno uskladištenim emocijama koje prate pomenuti intelektualni sadržaj tvore?i nesagledivu misaono-emotivnu erudiciju! Ta fantasti?na ?ovjekova sposobnost da na bazi poznatih pojava i pojmova daje nazive novim ili redefiniše postoje?e - glavna je osobenost ljudskog intelekta (nepoznata melekima, npr.) zbog koje je Gospodar svjetova dao priliku ljudima da nastane planetu Zemlju i dokažu sposobnost kvalitetnog uobli?avanja svijeta svojim misaonim procesima.

Stresor ili izvor stresa može biti ama baš sve, ukoliko ne prilazimo životu promišljeno. Prelijep jesenji dan pun razli?itih nijansi boja i umirene prirode pred bujanje može biti izvor stresa ukoliko ga ?ovjek vidi kao "obla?an i tmuran dan u kojem nam se samo spava". Prolom oblaka uz jak vjetar osoba može da definiše kao "nevrijeme", "nepogodu" ili "katastrofu". Neko drugi ?e posmatrati takav dan kao mogu?nost uživanja u jednoj predstavi u kojoj nastupaju dva karizmati?na glumca/predstavnika: impresivna nesebi?na kiša koja ne pita za darovane kapi i šarmantan i nepredvidiv vjetar koji ne napla?uje utrošenu energiju kojom napoji sve u prirodi.

Štaviše! Ljudi mogu vidjeti i salat/namaz (molitvu) kao izvor stresa ukoliko to vide kao svakodnevni teret na le?ima, pa kažu na kraju dana: "riješio/la sam se jacije, sad sam rahat!" Neko drugi ?e vidjeti 5 svakodnevnih namaza kao 5 neprocjenjivih kreativnih pauzi u kojima okrepljuje tijelo/dušu i crpi ogromnu psiho-fizi?ku snagu.

 

Jedan od najve?ih izvora stresa na koje se ljudi žale danas su loši me?uljudski odnosi. Tako se, npr., ljudi na radnom mjestu više žale na atmosferu na poslu koju kreiraju kolege nego što se žale na samu težinu posla. Mnogi vrlo pošteni i naivni ljudi se uznervoze na samu pomisao da moraju dijeliti isti prostor s osobom/osobama koja im je pokazala odre?eni vid nezasluženog neprijateljstva (npr. ogovaranje, zluradost, prikrivanje informacija, udarac u le?a, itd.) te vrlo brzo primijete jasne fiziološke promjene na svom organizmu (znojenje dlanova, ja?e kucanje srca, stezanje grla, hladan znoj, i tome sl.).

 

Me?utim, situacija se radikalno mijenja ukoliko sebi objasne da je svaki kontakt i susret s osobama koje vole da pletu mreže sitnih pakosti ustvari prilika za posmatranje izbliza procesa moralne devijacije i izobli?enja.

Pristupaju?i tom profilu ljudi kao radoznali studenti, njih vidimo kao objekat studiranja i u?enja koji nam može donijeti zna?ajne informacije. Uzvra?aju?i na sitnu pakost istom mjerom, uzimamo ulogu pukih ogledala koja samo reflektuju natrag nedjelo koje preziremo - ali i psihi?ko stanje naših mrzitelja - i na taj na?in demonstriramo konformizam i nekreativnost.

 

Ljudi koji se kre?u u kriminalnim miljeima imaju najviše razloga da se žale na stres prouzrokovan lošim me?uljudskim odnosima. Ipak, iako su to ljudi koji imaju najviše razloga da spavaju samo na jedno oko i da se vje?ito okre?u preko ramena, ne žale se na stres iz više razloga. Prvi razlog se ti?e njihovog bogatog životnog iskustva koje ih je nau?ilo da prijatelje drže blizu, a neprijatelje još bliže. Sposobnost prilaska blizu neprijatelju je presudna za uvid u na?in razmišljanja neprijatelja i adekvatnu samoodbranu.

Drugi razlog je vezan za vrlo iznijansiran uvid u ljudske slabosti i neupadanje u zamku idealiziranja ili sataniziranja ljudi, pošto su direktni svjedoci najdrasti?nijih ljudskih plemenitosti i pakosti.

 

Emocionalno neinteligentni ljudi, tj. ljudi s oskudnim životnim iskustvom i s velikom rezerviranoš?u prema životu, nakon uo?enog neprijateljstva odre?ene osobe, vlastitom gruboš?u i netakti?noš?u trajno je udaljavaju iz vlastitog svijeta i na taj na?in gube mogu?nost uvida u njene planove.

Izreka - najbolji su oni lideri koji mogu ?uti otkucaje srca svojih neprijatelja - dodatno podcrtava nedostatnost (politi?kog) liderstva ukoliko nije osposobljeno da superiorno opipa neprijateljske žile kucavice.

 

Ovakvim davanjem zna?enja pojmu "neprijatelj", ?ovjek u brojnim ljudskim pakostima, aktivnim ili pasivnim neprijateljstvima, smicalicama, mobinzima i sl., vidi mogu?nost napredovanja kroz emocionalno sazrijevanje i u?enje od cijele plejade duhovnih bogalja koji su poslani u naše živote da na njima vježbamo vlastite programe humanizacije društva, argumentaciju i cijelu lepezu verbalnih zahvata.

 

  Loši me?uljudski odnosi su tako?er uslovljeni naivnim pristupom ljudskoj vrsti i ubje?enjem da su naši prijatelji 100% dobri, a naši neprijatelji 100% loši. ?esti su primjeri ljudi koji su duži period pokazivali visok nivo uvažavanja i ljubavi, da bi ih samo jedan doga?aj trajno udaljio.

Fenomen (raz)o?arenja

Pravilo je da ukoliko osoba dozvoli da je pojedinci lahko o?araju, isti pojedinci ?e je još lakše razo?arati jer brzo oduševljenje nekim ili ne?im govori o naivnosti i neinformisanosti.

Najeklatantniji moderni primjer kolektivnog oduševljenja je globalna euforija zbog politi?ke pobjede Barake Obame u SAD-u. Razo?arenje njegovim likom i djelom ?e biti srazmjerno oduševljenju, i tu vreba konkretan crv stresa koji ?e donijeti naglu promjenu raspoloženja i mogu?u globalnu depresiju. Osobe koje Obamu definišu kao lijepo preplanulog, dobronamjernog i ukusno odjevenog konobara sa u?tivim manirima, koji javnosti predstavlja specijalitete ameri?ke politi?ke kuhinje, shvataju?i da je njegov manevarski prostor ograni?en u domenu serviranja politi?kih jela, demonstriraju informisanost putem koje vješto izbjegavaju živi pijesak euforije i depresije.

Loši me?uljudski odnosi su tako?er uslovljeni naivnim pristupom ljudskoj vrsti i ubje?enjem da su naši prijatelji 100% dobri, a naši neprijatelji 100% loši. ?esti su primjeri ljudi koji su duži period pokazivali visok nivo uvažavanja i ljubavi, da bi ih samo jedan doga?aj trajno udaljio. Problematika ovog pristupa se ogleda u neostavljenom prostoru u kojem nas naši prijatelji mogu razo?arati, a neprijatelji o?arati. Jer, ako neke ljude definišemo kao 100% dobre i oni nas neo?ekivano razo?araju, dolazimo u situaciju da ih iznova moramo definisati i obi?no idemo u drugu krajnost , tj. oni postaju 100% loši.

 

To objašnjava vjersko-politi?ku fragmentaciju unutar muslimanskih društava generalno, a bošnja?kog društva posebno, koja je rezultat me?usobno uslovljenih zamki idealizacije i sataniziranja.

 

Tako npr. mladi? koji idealizira odre?enu djevojku ne pretpostavljaju?i u samom po?etku njihove veze da ?e ta djevojka vremenom uraditi odre?ene stvari zbog kojih ?e mu trenutno pasti u o?ima, u momentu njene demonstracije najobi?nijih ljudskih slabosti, ona po?inje da prestaje da postoji kao dobro bi?e u njegovim o?ima. Stoga, ne ?udi brzina kojom moderne djevojke u svijesti mnogih muškaraca prelaze put od princeze do vještice.

Me?utim, ukoliko usvojimo puno realisti?niji pristup tj. iznijansiranije gledanje na život, pa nekoga definišemo kao osobu sa npr. 70% dobra u sebi, istovremeno ostavljamo toj osobi 30% prostora za eventualna razo?arenja.

 

Ukoliko vlastitog pasivnog neprijatelja, npr. za koga mislimo da potajno uživa u nekim našim patnjama, definišemo kao 15% dobru osobu, mi mu ostavljamo 85% slobodnog manevarskog prostora da nas (raz)o?ara nekim vlastitim postupkom, te tako darujemo i vlastitoj duši i umu neslu?enu širinu.

Ovakvim gledanjem na ljude mi, ne samo da minimiziramo stresne situacije, nego i pokazujemo odli?nu osnovu za razvoj socijalne inteligencije koja ne može do?i do izražaja ukoliko ljude pojednostavljeno okivamo u zvijezde ili bacamo u blato. Ako definišemo nekog pojedinca ili ustanovu kao samo 5% dobru,  to je odli?na osnova za odre?enu saradnju na bazi prepoznatog dobra.

 

Osoba može bra?nog druga definisati samo kao 3% dobrog i opet imati lijep suživot te iscrpiti kvalitetan maksimum iz takve zajednice, kao što neko drugi može definisati bra?nog druga kao 99% dobru osobu, a provesti vrijeme u nepotrebnim sva?ama i u tome nazadovati.

 

Ljudi do kojih nam je najviše stalo zaslužuju i najviše ostavljenog prostora za razli?ite životne posrtaje. Tako da stavovima tipa "njemu/njoj 100% vjerujem!" ili "znam da na to prijateljstvo uvijek mogu ra?unati!" - rizikujemo stresne krize dugogodišnjeg njegovanog prijateljstva.

Fragmentacija politi?kih partija ili islamskih zajednica na iznutra suprotstavljene lobije, u kojima vjersko-politi?ki autoriteti nevjerovatno brzo iz statusa "državnika" i "uleme" pre?u u status "izdajica" i "novotara", direktna je posljedica crno-bijele idealizacije ?ovjeka svojstvene zaostavštinama natruhlih ideologija koje su ostale nepro?iš?ene iz (muslimanskih) srca.

 

Naravno, ta fragmentacija nema nikakve veze sa vrlo prakti?nim i realisti?nim u?enjima islama, koja nas u?e da smo kao ljudi krhki ("...a stvoren je ?ovjek slabim." En-Nisa, 28), da ni sebi ni drugima ne trebamo previše vjerovati (propisi zabrane osamljivanja), te da je ?ovjek kvarljiv ("...a ?ovjek je brzoplet." El-Isra, 11), neodvojiv od griješenja i onaj kome treba  pomo?i da izrazi svoju dobrotu (npr. akika kao propis ?ija je društveno-psihološka dimenzija sredstvo za eliminaciju ljubomore kod šireg društva itd.).

Postmoderni ?ovjek se, u današnjem, dinami?nom društvu, žali na mnoštvo obaveza, termina, zada?a, nedovršenih poslova, neshvataju?i da izvor njegovog stresa nije mnoštvo obaveza u burnoj svakodnevnici, nego negativno zna?enje koje je dao tim obavezama. S druge strane, imamo ljude kojima je najve?i izvor stresa upravo suprotan od spomentog, a to je nedostatak bilo kakvog posla putem kojeg bi osjetili osje?aj vlastite bitnost i doprinosa svom mjestu i vremenu. Naravno, izvor njihovog stresa nije nedostatak posla nego negativno zna?enje koje su dali svom slobodnom vremenu. Najtragi?nije u svemu tome je da je jedina prepreka na putu pozitivnijeg definisanja datosti vlastitog života - nedostatak duha i mašte. Tako?er, imamo osobe koje su rastresene zbog prevelike brige za vlastitu budu?nosti,a ne zbog same budu?nosti kojoj su mogli dati puno vedrije boje.

 

Cijele generacije mladih ljudi mogu odrasti gledaju?i odre?eni geopoliti?ki prostor življenja, npr. Balkan, kao crnu rupu planete, aktivni vulkan sukoba i problema, slijepo crijevo svijeta itd., te tako protratiti dragocjeno vrijeme i energiju na samooplakivanje i žaljenje zbog lošeg izbora vlastitih roditelja za svoje seksualne aktivnosti. Šta sprje?ava ?ovjeka da Balkan, tj. postdejtonsku BiH, posmatra kao odli?an poligon za vježbu?! Od medijskih nastupa, volonterizma, izgradnje i uspostavljanja društveno-politi?kih mehanizama pa do poligona za fantasti?an psiho-fizi?ki dril kroz egzistencijalnu neizvjesnost, politi?ku nesigurnost, socijalnu nepravdu... tako neophodnu za stasavanje lidera za malo turbulentnija vremena.

Allah, dž.š., isti?e i ovaj fenomen:

"Obožavate mimo Njega samo imena koja ste nadjenuli vi i preci vaši - nije objavio Allah za njih nikakav dokaz. Sud je samo Allahov. Naredio je da obožavate jedino Njega. To je vjera prava, ali, ve?ina ljudi ne zna." (Jusuf, 40)

Važnost ju?erašnjih totema, naravno, nije bila u njihovim oblicima, težini ili materijalu od kojeg su klesani ili tesani, nego je njihova jedina "vrijednost" bila u zna?enjima koja su im pridavali ljudi. Uzvišeni Svjedok bez okolišanja obznanjuje psihologiju skrivenu iza pomenute idolatrije, isti?u?i da su idolopoklonici, ustvari, samo obožavaoci imena, zna?enja i definicija koja su sami dali opipljivim pojavama i predmetima bez obzira da li imaju za to validan dokaz. Zna?i da je njihova skrušenost i strahopoštovanje pred nekarizmati?nim kipovima ružnog oblika direktan rezultat iluzije koju su ideološki sami razradili.

 

Moderni idolopoklonici su mutirali u razne oblike, ali su ostali žrtve potpuno iste greške. Bilo da se radi o strahu od ljudi ?ijim funkcijama, titulama ili odorama su pripisali potpuno nezaslužen status te postali robovi zna?enja koje su zatekli ili sami dali; ili se radilo o raznim fobijama zbog kojih im klecaju noge, stežu se prsa i zbog kojih se osje?aju kao kukavice i nesposobnjakovi?i, ne znaju?i da su to fantomski strahovi koji bi isparili samo da hrabro krenu u pohod i realnije ih definišu.

Izvori islama tretiraju stres kroz koncept "tevhida" tj. jedno?e Stvoritelja, koji jedini zaslužuje našu 100% ljubav i povjerenje, dok se stvorenja po tom pitanju razlikuju i ti procenti nikada nisu stati?ni niti okrugli. Ispravno shva?en i primjenjen koncept jedno?e Stvoritelja u svim segmentima društva eliminiše pomenutu raširenu, modernu idolatriju, a samim tim i korupciju i socijalnu nepravdu.On u?i ?ovjeka tako?er da ne postoje "problemi" nego samo izazovi, pitalice, parnice i upitnici koje su savršene prilike za u?enje i razvoj.

 

Islam nudi i prakti?ne izdušne ventile za nagomilani stres kroz preporu?ene fizi?ke aktivnosti (npr. plivanje, streljaštvo, alpinizam, agrikulturu, itd.), smislena putovanja (mi'radž, npr., imperativ "putujte" je spomenut na osam razli?itih mjesta u Kur'anu) i pla? u zadnjoj tre?ini no?i kao proces uklanjanja toksi?nih tvari koje su se nakupile u organizmu kroz stresan period.

 

Iskrena islamska praksa nas u?i da se prakti?an musliman/ka svakodnevno bori protiv stresa zikrom tj. sistemom neurolingvisti?kog autoprogramiranja vlastite svijesti kroz smisleno ponavljanje sugestivnih poruka s kojima poru?ujemo: Allah je ve?i od svakog straha, Allah je ve?i od svake neizvjesnosti, Allah je ve?i od svakog neprijatelja, Allah je ve?i od svake krize, Allah je ve?i od svakog iskušenja, Allah je ve?i od svake slabosti, Allah je ve?i od izazova svakog vremena, Allah je ve?i od mentora svih naših neprijatelja, zajedno, Allah je ve?i od svakog zadatka na koji možemo pomisliti itd.

 

Ili poru?ujemo sebi i drugima zikrom: elhamdulillahi na novom danu, elhamdulillahi na novom nebeskom reljefu, elhamdulillahi na gladnim ?ulima, elhamdulillahi na svakom funkcionalnom zglobu u našem tijelu, elhamdulillahi na prijateljima od kojih u?imo, elhamdulillahi na neprijateljima koji nas ja?aju, elhamdulillahi na ljudima razli?itih obrazovanja jer je sva?ije obrazovanje zanimljivo, elhamdulillahi na životu u vrlo zanimljivim vremenima, itd.

"One koji vjeruju i one ?ija se srca spomenom Allaha smiruju. Zar se spomenom Allaha srca ne smiruju?" (Er-Rad, 28)

Kur'an je knjiga s realnim pri?ama koje su maštovitije od svih svjetskih bajki zajedno, pa šta nas spre?ava da datost vlastitog života ukrasimo kvalitetnim i zanimljivim zna?enjima punim realne neustrašivosti, dje?ijeg elana i zdravog entuzijazma?!

 

Edin Tule